|
|
from: umjetnica bez talenta, kućanica bez kuće i domaćica bez doma, vremenska putnica bez vremena za putovanje - osim od danas do sutra
U neko davno doba, dok mi nije padalo na pamet slušati domaču glazbu, u ruke mi je netko postavio kazetu Fred Astaire. U to vrijeme radila sam kao konobarica i krenula sam prisutne rastjerivati dotičnom kazetom. Uspjela sam u naumu, ali otkrila sam i nuspojave - svakim novim preslušavanjem otkrivala mi se nova dimenzija. Svako moje raspoloženje bojalo je novu boju. I tako postadosmo nerazdvojni.
Nekako, nisam bila na nijednom vašem javnom prikazivanju. I sva ostala djela dolazila su mi iz druge ruke, baš onda kada su mi trebale riječi svemirske duše. Tako široke, a tako na zemlji.
Stvarno ne znam koja ruka me je pogurnula da idem složit ovaj kolaž od komadića svoje duše. Možda moram uzvratiti za sve dobiveno. Možda je u ovom trenu potrebno reči da svaka, baš svaka vaša stvar ima negdje neku dušu koja ju u nekom trenu treba. Kroz koju će narasti barem malo, makar i pjevušeći dududu, lalatida.
Ti nisi naš guru, ali pogurnuti nas treba ;)
|
