|
|
Jednom sam htio dat otkaz u jednoj firmi (jebali su me u zdrav mozak, shvatit cu kasnije), ali bio sam jako mlad, jako sam se bojao i nije mi bilo bas svejedno... I tako sjedim ja kod kuce, ne mogu da spavam i ne znam sta da radim. Toliko sam bio sjeban, da mi se cijeli "Fred Astaire" odvrtio do (pred)zadnje pjesme, a da uopce nisam bio svjestan ni jedne pjesme dotad (mislim, obicno slusam muziku koju pustim)... I onda je dosla "Na putu prema dole"... Slusao sam pjesmu, vrlo pazljivo, upotrebio sam je kao filter, uporedjivao, ocjenjivao (muskarci smijesni, zene gole, mali tasti zajebanti, mozes sjedit, mozes leci itd.), a kad su dosli stihovi "... al ti loptu nisi znao dodati.." ugasio sam CD-player i smiren otisao spavati.
Ujutro sam (sa osmijehom na licu) dao otkaz u spomenutoj firmi, a ona je propala u sljedeca tri mjeseca. Pare koje sam na buku izvukao to jutro, bile su zadnje pare koja je ta firma nekome platila.
Fala Pipsima...
Mislim, necu bit patetican, ali jel se nesto slicno nekom desilo?
P.S. Daddy se ne racuna... ;)
P.P.S. Sorry, sad sam skonto da je bilo bolje da sam ovo stavio pod "ostalo ", pa ako administrator ili ko vec moze...
Izmjenio - vlado u 02.12.2002 23:42:21
|
