|
simo mraović
39
A vrijeme kao što znate.
Donosi ipak samo jad.
Kažu gore i nije loše.
18
Ako smrt najavi glasnik.
Pozdravlja je vlasnik.
Mirno primam vijest.
Nudim toj gospođi sjest.
gorčina razbijana blagom ironijom
kao bespogovornim slaganjem s onim što ga neumitno čeka.
točka odavno stavljena.
iza svakog stiha.
nada mirno drugomu predana.
bez dvoboja i bez rata.
a samoća prigrljena kao žena.
taložila se muklo na dnu bića.
volimo svoj bol.
pravimo mu mjesta.
a tek na pola puta...
u čežnji zarobljen.
u traganju zaustavljen.
|
