Forum
nova prijava
Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391
oak 3
05.07.2008 u 08:41:02
profil autora
izmijeni
pls ako moze infi s rokaj giga
i to je dobro
19.05.2024 u 00:15:37
oblikovanje:
sadržaj:
[quote] Sutra je novi dan Da mi je netko ponudio da ću za samo 100 kuna uživo gledati obožavanog Evana Danda i njegove prekrasne Lemonheadse, dodatnu stoju bi mu gurnuo u stražnji džep, još jednu potrošio na šanku gdje bismo takvu lijepu vijest proslavljali, a možda i ne posljednju bih iskoristio za potpaljivanje slavljeničke bengalke. Tako da me ni najmanje nisu iznervirale naknadno doznate informacije kako se pristupanjem u Tele2 mrežu ulaznica za trodnevni Rokaj fest može dobiti za nikakvih 25 kuna, kao ni činjenica kako su se iste te ulaznice besplatno dijelile gdje god sam se posljednjih tjedana okrenuo, jer 99 kuna, da budem potpuno precizan, koliko sam izdvojio za svoju ulaznicu, još uvijek predstavlja najbolji omjer za novac koji sam gotovo ikad doživio. Nisam se tako ni nešto posebno pjenio uslijed jučerašnjega mlakoga prvog dana festivala, kad mi je isti ionako ponajprije poslužio kao zagrijavanje za večerašnje umiranje u prvim redovima. Perfidan lajnap festivala – kako se zgodno izrazio Moose – doista jest sastavljen od mnoštva imena iz kategorije koju bi valjalo pogledati pogotovo za sitne pare, ali zapravo nimalo ni od koga ne očekuješ. Imajući sve to u vidu, sasvim je solidno što mi je generalna ocjena jučerašnje parade bila da je bilo polovno. Nisam pičkica koja izvještava s festivala i popratnih mu sadržaja, nego pravi macan koji izvještava s koncerata, tako da se na organizacijske plusove i minuse neću obazirati osim kada bude neophodno, pa polovan dojam doista nema nikakve veze s ičim drugim osim sa svirkama šest bendova koje sam jučer slušao. U tu brojku nisu, dakle, ušli Chweger (nije mi žao, pouzdani ljudi su se već nad njima ispovraćali), Stampedo (ipak generalno nebitni, iako ne bih imao ništa protiv slušanja), Bogart & The Addictives (Bogart who?), Zadruga (što mi je žao, jer sam igrom slučaja – Tonći mi je u zadnjoj pošiljci spržio i njihova tri albuma iz devedesetih – zadnjih dana preslušao njihovu diskografiju, ali su prekasno počinjali) i Đana Šegon (pa ljudi, šta vam je? Koga briga za Đanu Šegon? Zašto uopće svi i znamo o kome se radi?), a polovno nije bilo zato što je pola bendova bilo dobro, a pola loše, nego zato što me nitko nije u potpunosti zadovoljio, dok su me neki u potpunosti ubili u pojam – a onda sam se opet bio prisjetio kako ću za 24 (sada samo 9) sata gledati Lemonheads i osmijeh mi se brzinom svjetlosti vratio na lice. The Datsuns su barem jednako dobri koliko i Led Zeppelin, izostavimo li nemanje jedne poštene grand balade, da ovom tvrdnjom odmah na početku naljutimo klasičare. Zapravo, meni su čak i bolji, jer su najuvjerljiviji i najzabavniji onda kada ne preuzimaju slijepo obrasce svojih najvećih heroja Pagea i Planta, te se prisjete da su rođeni nakon punka, pa malo neobaveznije i opuštenije raspale po garažnim rifovima. Njihova svirka jest cock-rock, kakav pušim rijetko, ali oni ga sviraju s punim uživanjem, od kojega se dosta prenosi i na publiku. Da je sredina sedamdesetih krcali bi stadione stoposto, ali sitna povijesna nesreća što su se rodili trideset godina poslije uvijek će ih stavljati tek u fusnote tekstova u kojima glavne uloge još uvijek igraju Led Zeppelin – AC/DC doista nemaju nikakve pretjerane veze sa zvukom The Datsuns. Skužili ste kako Cepeline ne volim, pa mi je sad pomalo glupo tvrditi kako je bend koji im prilično naliči masu bolji, ali 'Whole Lotta Love' ili 'Kashmir' me nikada nisu natjerale dići šaku u zrak kao što je to sinoć uspjelo 'MF From Hell', 'Such A Pretty Curse' ili 'Harmonic Generat[/quote]
Oznaèite ako želite dodati vaš potpis (sig).