|
|
Hvala na svemu.
monitor.hr:
"Znanstvenik, pisac i vizionar, veliki optimist, ljubitelj ronjenja i ljudskog napredovanja u svemiru, čovjek koji je opisivao bolju budućnost od one koja nas je dočekala, napustio je ovaj svijet u dubokoj starosti, kao posljednji preostali štovani velikan "zlatnog doba" znanstvene fantastike (od kasnih tridesetih do sredine šezdesetih).
Rođen u Somersetu, zbog slabog imovnog stanja nije studirao, ali tijekom rata počeo se baviti znanošću u Royal Air Forceu, i sudjelovao je u razvijanju radara zahvaljujući kojima je dobivena Bitka za Britaniju. Njegov glavni izum, radar za nisko slijetanje, završen je prekasno da bi pomogao u ratu, ali je bio ključan za berlinski zračni most 1948.-1949.
Nakon rata, stečeno znanje matematike i fizike usavršava završivši King's College u Londonu. Njegov možda najveći znanstveni doprinos čovječanstvu je popularizacija koncepta geosinkrone (geostacionarne) orbite, ključan za satelitski prijenos podataka. Zbog njegovih zasluga za prihvaćanje te ideje, orbitalni pojas iznad ekvatora na visini od 35 kilometara i 786 metara – u kojem sateliti imaju geosinkroni položaj, uvijek isti u odnosu na neku točku na Zemlji – zove se Clarkeov pojas. Inače, po njemu je nazvan i jedan asteroid, 4923 Clarke, kao i vrsta dinosaura otkrivena u Australiji, serendipaceraptors arthurclarkei.
Još kao mlad počeo se baviti pisanjem, a prve profesionalne priče, u američkom časopisu "Astounding" objavljene su mu 1946. i 1947. Od 1951. potpuno se posvetio pisanju, ne samo znanstvene fantastike, nego i popularno-znanstvenih knjiga koje su bile iznimno uspješne. (Bio je i glavni scenarist iznimno popularnog ZF-stripa "Dan Dare".) U svijetu znanstvene fantastike, jedini je trostruki dobitnik "dvostruke krune" u kategoriji romana: obje najcjenjenije nagrade, Hugoa i Nebulu, osvojio je za "Sastanak s Ramom", "Maticu Zemlju" i "Rajske vodoskoke". Kratku priču "The Sentinel" (inače odbijenu na jednom BBC-ovom natječaju 1948.) proširio je, u suradnji sa Stanleyem Kubrickom, u roman i scenarij za film "2001: odiseja u svemiru" iz 1968., njegovo najpoznatije djelo po kojem ga prepoznaju i oni koji nikad nisu neku njegovu knjigu uzeli u ruke.
Kad se nije bavio putem čovječanstva u svemir, znao je u svojoj književnosti stvoriti sjajne duboko emotivne konflikte. Nezaboravne su priče poput "Smrti i senatora", u kojoj američki predsjednički kandidat, koji je političku karijeru izgradio na rezanju sredstava za istraživanje svemira, doznaje da ima srčano oboljenje od kojeg će uskoro umrijeti. Međutim, Sovjeti – koji su nastavili istraživanje svemira – na svojim satelitima razvili su učinkovit metod liječenja takvih oboljenja u bestežinskom stanju, i nude mu tretman...
A tek njegova slavna priča "Zvijezda"? U njoj jedan isusovački znanstvenik proučava na dalekom planetu ostatke civilizacije koja je uništena kad je njihovo sunce buknulo u supernovu. Diveći se njihovim dostignućima, zapita se je li ta katastrofa bila vidljiva sa Zemlje, obavi izračune i užasne se onim što je otkrio. Slavna je njegova zadnja rečenica, bolan krik izgubljene vjere: "Gospode, zar si morao tako uništiti taj narod, samo da bi svjetlo njihove smrti zasjalo iznad Betlehema?"
Zbog tako kontroverznog završetka ta priča je izbačena iz školskih čitanki čak i u Sri Lanki, Clarkeovoj drugoj domovini, u kojoj živi još od vremena kad se zvala Cejlon. Privučen izvrsnim prilikama za ronjenje, svoju omiljenu aktivnost, doselio se u Unawa
|
