|
|
Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391 |
Online: 18 |
|
Online > |
|
|
|
|
|
Kojih se bajki sjecate? Koje su vam najdraze, kojih ste se najvise bojali? A basne? Koliko te, zapravo, prve price koje cujemo utjecu na nas kasnije? Tko vam ih je pricao? Koliko su arhetipovi vazni?
Evo, meni je 'Modrobradi' (zabranjena soba, kozje noge) - najbolji, najbolji.
|
|
|
|
|
Klasika: braća Grimm, Andersen. Najdraža mi je bila Mala sirena, a i Palčicu sam voljela. I Ledena kraljica, ako se tako zove ona o zločestoj kraljici koja je ukrala dragog dečka i odvela ga u svoj ledeni dvorac.
Basne nisam čitala, bile su mi dosadne. Sjećam se jedino Andrićeve Aske i vuka, ta mi je draga.
Nisu mu ništa te priče "upisale" u svijest, nisu me ni na koji način odredile (ili to nisam osvijestila). Drage su mi i čitat ću ih jednom svojim klincima prije spavanja, ukoliko oni ne budu odlazili u krevet s notebookom.
|
|
|
|
ja sam se užasno bojao bajki
vještice, čudovišta, krv, ubojstva, zavjere!
jel to za djecu, pitam ja vas?!
a mama mi je kupila kazetu u kojoj je neki glumac (možda zijah sokolović?) čitao te bajke tako sugestivno da bi se svaki put prestrašio. poslje toga bi slušao trešnjevačke mališane za terapiju.
najljepša bajka mi je mali princ. svaki put kad je pročitam osjećam se tako...ne znam...toplo je najbliža rič.
a posli sam zavolio i andersena, mala sirena i djevojčica sa žigicama su mi tako dobre priče da ih i danas volim pročitat.
|
|
|
|
braca grimm i andersen su bili naravno prvi.
onda sam dobila knjigu 'najljepse bajke'. tu su bili: bas-celik, cardak ni na nebu ni na zemlji, nemusti jezik... sa 12-13 godina sam citala sve moguce knjige bajki koje sam pronasla. azijske, kineske, indijske... tad sam bila u tom fazonu, cini mi se da sad ne bih mogla procitat vise ni jednu.
u mojoj knjizi je 'modrobradi' bio 'plavobradi'. sjecam se kako mi je sestra 'plavobradog' citala jedno vrijeme skoro pa svake veceri. znali smo ga napamet. ono, drhtimo od straha, ali uvijek citamo do kraja.
najstrasnija i najgroznija mi je bajka bila i ostala pinokio. pogotovu crtani film. bilo mi je grozno sta su jadnom pinokiu radili oni lija i vuk, pa oni u cirkusu... bas mi je nekako bolestan taj crtic.
|
|
|
|
To, Cute, kazete sam zaboravio. Ja sam imao 'Ribara Palunka i zlatnu ribicu... ' (tako nekako). Doista, ne znam kome je palo napamet utjerat strah u kosti djeci s tim uzasno sugestivnim glasovima. E da, price su prvo izasle na plocama, pa su se pojavile i kazete. Omoti tih ploca su bili mala remekdjela... Sjecate se?
|
|
|
|
Palčica je dragi mi lik pa Zvončica i Petar Pan. Voljela sam Carevo novo ruho i Ivicu Budalicu.U kazalištu me rasplakala Trnoružica te sam se bajke nekako bojala.
|
|
|
|
ah, buđenje sjecanja, nije li to divno... Najdraza bajka mi je oduvijek bila Matovilka i od tih malih nogu obozavam matovilac (eto ti posljedice). Nedavno mi je dragi kupio slikovnicu, bila sam tako sretna, sad sadrzaj vise manje, necemo kvarit snove. Tata me ko malu sopao bracom Grimm, i to na njemackom, a ja sam obozavala Ezopove basne, pogotovo onu neku o vjetru i suncu (koji se nadmecu ko ce pobijediti u skidanju(sunce) tj. oblacenju(vjetar) nekog covjeka koji sece). I sve ovo sto ste naveli, Anderson naravno, djevojcica sa sibicama mi je bila jedna od drazih. A onda je dosao Mark Twain i sve je krenulo novim tokom... :)
|
|
|
|
imas pravo, lollipop. 'djevojcica sa zigicama' je supersuper.
|
|
|
|
h.c. andersenove bajke su sve od reda živa depresija. doduše kvalitetna. čitao sam nedavno zbirku bajki i nevjerojatno je što svaka završava s nehepiendom.
svaki put se rasplačem na kraju priče slavuj i ruža. (nisam ziher je li h.c. krivac)
|
|
|
|
'slavuja i ruzu' napisao je oskar vajld.
|
|
|
|
najbolja bajka je mali princ
najbolja bajka je galeb j.l.
ne znam mogu li se ove priče nazvat bajkama i basnama al nema veze
zanemarite simboliku, zanemarite i to što se neki od vas neće složit s filozofijom koja je iznjeta u ovim pričama al one su jednostavno prekrasne.
svjetlo na kraju tunela.
|
|
|
|
Eh, pa da... tunel i nije tunel ako nema svjetlo na kraju ; )
|
|
|
|
hvala jelena, slavuja sam čitao u jednoj slikovnici, gdje naravno imena autora uopće nisu važna ;0( sad barem znam tko je
|
|
|
|
I ja sam imala fazu isčitavanja svih mogućih bajki i priča koje su mi došle pod ruku- eskimske su mi baš bile fora. To je urodilo jednim od mojih hobija, naime ja skupljam knjige bajki, priča i mitologija koje me još uvjek fasciniraju, po tom pitanju sam ko malo djete. Slavuj i ruža i Djevojčica sa šibicama su me uvjek rastužile. Kad sam bila mala najviše sam voljela Kosjenku i Malu sirenu.
|
|