Forum

I ja se nerviram, zbog čega se nerviram.
Uglavnom, stvarno mi nije jasno kako se to pišu te kritike. Svi odrede neki cilj koji nema veze s muzikom. Ovaj je sad odlučio da njega prvenstveno zanima kojoj publici je namjenjen album, što je markentinško pitanje pa tako i markentinška kritika, dok drugim dijelom teksta zapravo prikriveno želi poručiti da ga vrijeđa ripperov stav (koji on pretpostavlja) prema njemu. "Bahatost, narcisoidnost ili mokrenje s visina?" pita se Zoran Stajčić. Mislim, gdje se to nalazi na ovom albumu? Ja to nigdje ne vidim ali zato mi se čini, da se poslužim riječnikom kritičara Jennifer Lopez "Brave", da je izvor ovakvog uvjerenja u samom kritičaru. Naime, nešto ranije autor ko iz topa objašnjava da je Dubravko Ivaniš primjer "kompleksa osobe iz provincije na djelu" i dodaje da to cijeloj naciji tovari na leđa. Svoje ovjerenje objašnjava da si to nikako drugačije ne može objasniti. Znači, vlastita nemoć se pretvara u uvredljive tvrdnje o drugoj osobi.
Drugi dio priče je u tercetu tedeschi, ripper, friedmann. Znači, kritičar kaže da mu se pričinjava da daddy želi impresionirati friedmanna a to može i ostvarivati jer mu ne treba lova, budući da mu džeparac daje tedeschi. Zašto Stajčić pretpostavlja da je cilj bio impresionirati friedmanna. Naime, zar nije jednako moguće da se htjelo impresioniati "Ivana Božanića, Pavlea Miholjevića i Juru Ferinu koji su bili zaduženi za tonsko snimanje" (sva sreća pa nisu muzički album snimali klesanjem u kamen). Možda je pretpostavka da je cilj bio friedmann zato što autor misli da je ovaj kao uspješan Amer jedini zaslužio da ga se impresionira.
Ma neda mi se više pisat.

nisam još ništa napisao...pa je sad vrijeme čini se...

pustite kritičarima neka pišu svoja pisma...ako je nekome muzika dobra, slušat će je iako je sam u tome na svijetu

gladijatori su mi dobri, trebao sam puuuno da se naviknem Zdenke...i Terorista...na drugoj strani Foxtrot mi je ostao u ušima po prvom slušanju(!)...pošto nisam iz hr, U zvijezdama i Domaći rock nisu mi 100 % razumljivi he,he (ni tekst ni melodija)...imam malo pb i sa Dolaskom :-)...ove tužne i kišne dane diže me Idealna pop pjesma...ironično me najviše i uvijek do stropa diže Gravitacija, koje nikad dosta...na kraju ću napisat POPRAVAK, SIN i SLAN sa velikom...one su mi najdraže i najbolje, al to je vjerojatno zbog toga što me sjećaju na album Drveče i Rijeke, meni najbolji album meni najboljih Pipsa...

Oak, zašto ti uporno stavljaš ove nemuštine od kritika?
Postaje sadomazo.

ja ne znam nista o glazbenim kriticarima. i ne citam kritike.
pa me zanima ako mi moze netko reci koje skole su potrebne za to zanimanje.

vlado brate, pusti oaka...
svemir nije počeo jučer, a imam informacije da ni završit neće baš sutra.
a taj "danas", u povijesti koja je zapravo ništa drugo nego "povijest danasa", eh taj "danas" je najčešće i oduvijek bio prilično sadomazohistički.
bit će, valjda, jednom ovi "danasi" i nekako drugačije promatrani i vrednovani. to vrijedi za sve sisavce, pa i za nas.

fridmann, ne friedmann.

Ja bih u osjećajnicu dodala da.....mi je super onaj dio "ne ljuti se na mene"...nekak mi je onak....ah...valjda mi često treba, pa zato.:)))))

slan je predivna pjesma, pogotovo onaj dio u sredini
i samo se prostri u val, pred tobom je...

sva tvoja sidra su trula

naježim se, dođe mi da ono izvršim obred samoinicijalizacije

Link

"Na čemu si ti?" treba slati na forum Jinxa :P

ma trilogija je najbolja

Idesh! Cover / Funtastiq / Pipsi – Pjesme za gladijatore Pipsi – Pjesme za gladijatore

Iskreno smo se veselili novom albumu Pips, Chips & Videoclipsa, jer gospon Ivaniš i njegovo društvo su se posljednjih desetak godina ustoličili kao jedan od rijetkih dobrih hrvatskih bendova. Nažalost, Pjesme za gladijatore nisu ispunili Idesh! očekivanja.


Posljednjih desetak godina Pips, Chips & Videoclips ustoličili su se kao jedan od najbitnijih hrvatskih bendova svih vremena, a bez obzira voljeli ih ili prezirali, kada netko snimi tri odlična albuma Fred Astaire / Bog / Drveće i rijeke, ako ništa drugo zaslužuje pozornost.



foto: službeni sajt
Nakon prva dva albuma, Shimpoo Pimpoo i Dernjave te vještog prepisivanja svih važnijih pop referenci posljednjih dvadesetak godina, uslijedio je spomenuti tris albuma, a kritika i publika se godinama nije mogla usuglasiti je li Bog bolji od Drveća i rijeka ili je pak Fred Astaire ipak njihova najbolja ploča.

Oni koji ih nisu štovali uvijek su imali jedan te isti argument "ne slušam Pipse jer mi je Ripper arogantan i samodopadan", no na kraju jedino bitno su pjesme, a glavni junaci naše priče imali su ih mnoštvo. S nestrpljenjem smo čekali njihov novi album, jer unatoč medijima koji pokušavaju od svakakvih pjevača i pjevačica napraviti domaće pop zvijezde, činjenica je kako se naša glazba svela na tri benda. I svi dobro znamo koja su to tri benda.

Pjesme za gladijatore započinju užasnom dječjom brojalicom zvanom Dolazak astronauta, semplovi Bambija i Carmine Burane natjerali bi i najzagriženije fanove da odustanu od ovog albuma, ali ne i nas. Poslušali smo ga do kraja, čak nekoliko puta i nakon tjedan donesen je jedan jedini i mogući zaključak: Pjesme za gladijatore imaju četiri odlične pjesme.



Sin je prva dobra pjesma ove ploče, prekrasnog aranžmana i još bolje produkcije, kakvih se ne bi postidjeli ni svi ostali prijatelji Dave Fridmanna. No, sve do posljednje trojke ovaj album nema svijetlih trenutaka. A onda slijedi sanjiv valcer u Foxtrot, zatim hipnotična i emocijama nabijena laganica Slan te završna Popravak koja je jednostavno super pjesma. Sve ostalo, posebice trojac U zvijezdama / Domaći rock / Električne gitare pobjeđuju, je sumnjive kvalitete. Bez prave melodije i dobre pjesme, Pipsi su pokušali stvar nadomjestiti uistinu sjajnom produkcijom.

Uglavnom PC & VC imaju novi album koji je uvelike lošiji od prijašnja tri albuma, ali tko je u povijesti pop glazbe snimio četiri odlična uzastopna albuma. Osim možda…The Rootsa.



Autor Cody
Objavljeno prije 2 dana

6 komentara, pucaj!Tvoje ime Tvoj email
Ukupno 6 komentara:
RSS Feed
astronaut23.10.07. / 17:24ma album je super... teško ga je uspoređivati sa prijašnjim pc


astronaut23.10.07. / 17:26napišem komentar pa se prikaže samo pol... he he... no da dovršim...
teško ga je uspoređivati sa prijašnjim pc


astronaut23.10.07. / 17:27odustajem... danas nije moj dan za kometirat


okvarbud23.10.07. / 20:09Dajte nam da čujemo! Znam, ne smijete. Al ko će znat...
Šteta.


astronaut23.10.07. / 20:38nakon astronautskih saznanja odlučio sam i četvrti put probati napisati svoj komentar... možda uspije... ako ne otishlo je sve kvragu ...

no da dovršim već jako ranije započeto...
teško je uspoređivati ovaj album sa prijašnjim pcvc albumima jer je potpuno drugačiji od svih... svaka pjesma je posebna i cool na svoj način... sin, slan i foxtrot su jedne od boljih balada koje smo imali priliku čuti na ovim prostorima a ni gravitacija ne zaostaje puno... od slabijih pjesam

http://www.vjesnik.com/pdf/2007%5C10%5C20%5C56A56.PDF

oak je baš marljiv.:))) sve brižno skuplja, lijepi i posta. Tnx.

korporativno

mislim da će jedina pozitivna recenzija biti ona koja iziđe u kamz'maljskaju pravde :D ;)


sadrzaj je izmijenio/la - gogolj u 28.10.2007 u 04:02:56

BeatNocha
PipsChips&Videoclips
Pjesme Za Gladijatore
Menart, 2007.




Mjuzikl je, po definiciji, oblik teatra koji kombinira glazbu, pjesme, izgovoreni dijalog i ples. Mjuzikli se bave humorom, patosom, ljubavlju, ljutnjom i cijelim nizom osjećaja koji se prezentiraju kroz riječi, glazbu, pokrete i tehničke aspekte zabave kao integrirane cjeline.
S druge strane rok opera je rok album ili teatarska produkcija koji ili koja funkcionira kao glazbena drama najčešće povezana sa operom. S treće strane, konceptualni album je album koji je povezan jednom temom, bilo da je ona instrumentalna, kompozicijska, narativna ili tematska.

Zašto, o, pobogu, ovaj tekst kreće s definicijama glazbeno-scenskih formi? Zato jer je Dubravko Ivaniš, nekad znan kao Riper, onda Dudo The Riper, pa onda opet kao Dubravko Ivaniš, te danas pod astronautskim nickom Daddy, zajedno sa svojom fafenštajnskom bratijom poznatijom kao PipsChips&Videoclips, snimio novi album koji je nešto od ova tri oblika. Koji točno? Pa... znate što ću reći, jelda? Da, tako je, i sva tri i niti jedan od njih.

„Pjesme za gladijatore“ su svakako konceptualno djelo ako uzmemo u obzir imaginarni (ili stvarni?) Fafenštajn („to mitsko mjesto postanka i nade“) i astronaute (Floyd, Šinec, Droid, Daddy, Kardinal, Lopez i Brko) koji vrludaju kroz 12 pjesama, što ovaj album ne čini samo najneobičnijim hr-rok uradkom posljednjih mac godina, već i definitivno najhrabrijim. Da bi, osim kvazikonceptualnosti (nema tu klasične fabule koja se može pratiti, samo povremeni bljeskovi astronautičarskih i sf motiva) „Pjesme...“ bile mjuzikl nedostaje im scenski dio, znači vizualna komponenta, a elementi rok-opere prisutni su samo u prvoj pjesmi.

I onda, šta je to?

Vrhunska zajebancija na sebe i na sve oko sebe koja smjelo pakira queen-ovski mock-operni rok pazl i pokoju konvencionalnu PC&VC baladu na koje smo dosad navikli. Jednom rječju – zabava! Ovako duhovit album u hrvatskom mainstream roku nisam čuo – ne dugo – nego nikad! Iako je procjenjivanje tuđe duhovitosti pravi tricky biznis, jer ovisi, naravno, o puno toga subjektivnog, mogu mirne duše, kao konzument i štovatelj najrazličitijih primjera komedije reći – da, ovo je duhovito, dapače, Riper nije nikad dublje zaronio u more svojih fantaziranja i ako je «Mala Fufica» plićak koji je odavno ostavio iza sebe, ovo su vrlo zanimljive dubine.

Moje veselje nakon što sam stavio cd prvi put u plejer i nakon što se prva pjesma zavrtila bilo je ogromno! Kao nepokolebljivi fan forme hollywoodskog mjuzikla kao savršene utopijske razbibrige rekao sam, citiram sam sebe – Konačno neko! Naime, ovako nešto, iako užasno pretenciozno i vrlo kontekstualizirano, nisam u „domaćem roku“ (kad poslušate album bit će vam jasno zašto navodnici) nikad čuo. Osim, možda, na „Bombardiranju Srbije i Čačka“.

No, tamo gdje su Let3 napravili jugonostalgičarsku superproduciranu debilanu koja je duhovita, ali, nažalost i ugušena neprestanim recikliranjem istih fora i monada (a i fali joj pravih pjesama), PC&VC, nakon što se na uvodu ižive kroz semplove teme iz „Latinice“ i licencne dosade „Tko želi biti milijunaš?“, te citate Queena i Carmine Burane (i to smrtno ozbiljno – kao da zaista počinje magnum opus interstelarnih dimenzija), nastavljaju svoj tracklisting s nečim vrlo konkretnim – pjesmama.

Tako kao protutežu prvom šoku («Astronauti dolaze», dakle, pompozni intro koji nediscipliniranim slušačima može zafrkati nos) odmah isporučuje «Gravitaciju», moč

Lijepo piše ovaj čovjek.

od svega što sam imao čast pročitati - bilo negativno ili pozitivno, godinama do ovog časa nisam imao priliku nešto ocijeniti
GLAZBENOM KRITIKOM.
sve ostalo je maloumno amatersko izdrkavanje.

da. evo čovjek ima tu još par glazbenih kritika Link
valjda su i ostale dobre kao ova. nisam još čitala.

a rufus wainwright je napravio album godine - release the stars. i više nego mjuzikl, skoro opera... a opet samo solo album.

covjek je totalno pogodio bit.

nakon ovoga ne trebam procitati niti jednu recenziju PZG. bas je fino legla.

ima i recka u novom broju starta. selvedin avdić konačno je nekog "popljuvao". transkribiram kad se vratim s joba.

meni je biti pretenciozan nije uopće loše, osim u slučaju Liama Gallaghera, on je samo glup

ne diraj mi liama!
a sta sam vam ja rekao
za el. gitare?
djecko iz blogeraje
je legendica!

jes čuo sad... ne dirat u liama. pa on je car, čoeče!

Pips Chips & Videoclips - 'Pjesme za gladijatore'
Autor: Antonio Hadrović, Ponedjeljak, 29 Listopad 2007
Ocjena:

Ocjena čitatelja: (0 glas)

Pregleda: 59



Novi album digao je u kritičarskim vodama veliku prašinu ako se uopće prašina u vodi može dignuti i kritike variraju od tebra, genijalno i progresivno do tebra, dosadno preproducirano i pokradeno sranje na trgu ljubljenih Radiohead i Mercury Rev. Samo SoundGuardian može u maniri novina za tri kune, koje nisu dobre ni za rizle, izjaviti: Cijela istina – bez cijene.
Od dvanaest pjesama dvije padaju u uho na prvo slušanje, a to su Teroristi plaču i Zdenka i izvanzemaljci sa benignim tekstom (da budem pristojan ali opet; tko kaže da bi Ripper trebao pisati nešto mnogo pametno i što bi to zapravo i trebalo biti? Neka piše što hoće, sponzor će ionako platiti snimanje.) koji bi moga proći kao metafora za muško-ženske odnose kada Pravo muško™ zove ženku van na provod sa latentnom mogućnosti snošaja uz piće – dva gratis. Zdenka se ne da. Pravo muško™ ne voli kada Zdenka oklijeva. Pjesma je hit. Već vidim promotivnu akciju koja dijeli majice sa natpisom Zdenka i astronauti samo zgodnim djevojkama koje prvo moraju pokazati osobnu iskaznicu da dokažu da se zaista zovu Zdenka. Majice su, naravno, u limitiranom izdanju.

O uvodu u mitski Fafenštajn zvanom Dolazak astronauta puno je napisano. I dalje sadrži elemente O, Fortuna iz Carmine Burane gospodina Orffa i i dalje zvuči kao jingle za neku dječju emisiju sa pokojne Z3 televizije, i dalje raskoljuje publiku Pipschips&VideoClips na dvije frakcije od kojih jedna voli, a druga mrzi jer veće dvojbe od te na svijetu ne postoje. A što je sa onom – tko je jači: Noj ili panda?

Šesta, sedma i osma stvar su prva trilogija na ovim prostorima od The Beat Fleet i Trilogije jada iz 1997. godine u kojoj se raspreda o domaćem rock svemiru na točno osam minuta i dvadeset sekundi u kojima se spominje i menadžer Softić kojeg Ripper ili Daddy rimuje sa mufić. Svaka čast.

Ovo trilogija je ili a) toliko ironična da je iznad prosječnog Hrvata, katolika i nepušača ili b) pogled u budućnost onoga što će taj isti Hrvat, katolik i nepušač slušati ili c) odavanje supertajnog recepta kako napisati pop pjesmu na kraju 2007. godine u Republici Hrvatskoj, zemlji pod stalnom prismotrom fafenštajnaca.

I tako se može iz pjesme u pjesmu utvrđivati Ripperova glupost ili sumanuta ludost te rad i vizija ili se može uzeti disk iz CD playera i pospremiti u kutiju i darovati nekome kojeg puno ili malo volite. Blagdani su ionako blizu, a studentski džep je uvijek plitak.

Ali nije sve crno kao što je sam svemir; produkcija Ferine i Miholjevića iz Svadbas je mnogo dobra, a Dave Fridmann je samo doradio posao i upicanio stvar na albumu koji će za deset godina biti u kategoriji „izgubljenih albuma hrvatske urbane diskografije“ ili u prva tri mjesta bilo kojeg izbora za „najbolji album ono čovječe ikada i ikako koje smo ripali sa CDex na 192 kbps“. Slično se dogodilo Radiohead sa OK computer, a pošto ne kužim baš najbolje OK computer tako i ne kužim Pjesme za gladijatore. Eto, priznajem.

PipsChips&VideoClips su polarizirali scenu na one koji ih još više vole poslije Boga i Drveća i rijeka te onih koji ih sa istom strašću mrze kao pretenciozne ljubitelje istospolnih zajednica koji slučajno imaju diskografski ugovor. Istina je, kao i obično, negdje između.

Popis pjesama:
01. Dolazak astronauta
02. Gravitacija
03. Teroristi plaču
04. Zdenka i izvanzemaljci
05. Sin
06. Trilogija: U zvijezdama

petak, 26.10.2007.
Zdenka je brala jagode
Preslušavajući novi album „vokalno-instrumentalnog sastava“ Pips Chips & Video Clips i zahtjevima nekih ljudi da napišem novi post odlučih se prisjetiti boljih vremena. Nakon što sam patio uz „Drveće i rijeke“, njihov prošli više depresivno alternativan, nego rockerski album, čast izuzetnom singlu „Kako funkcioniraju stvari“, bez kojeg bi njihov prošli album bio čista nula, došao je na red dugo najavljivani Pjesme za Gladijatore. Virili su Pipsi od srpnja iz kako bi to naš predsjednik slikovito rekao „paštete“ samo da bi najavili ono kaj će izać početkom rujna. Puno sam iskreno i sam očekivao, možda ipak previše, od Rippera i Co. i nažalost malo se razočarao u iste. Nakon uvodnog Shimpoo Pimpoo, presavršene Dernjave, odličnog i rasplesanog Freda Asteire-a, i možda najboljeg od svih Boga, mislio sam da je Drveće samo jedna mala lako zaboravljiva pogreška. Ne vole Rippera mnogi, no nakon Boga upustio se u nekaj kaj u našoj predivnoj zemlji teško prolazi. Shimpoo, Dernjava, Fred i Bog su me fakat dizale iz mrtvila. Smatrao sam Rippera najkvalitetnijim u Hrvatskoj uz bok s Urbanom i onim starim Miletom iz Hladnog Pifkana, tu je negdje bio i Bare. No kad je objavio Drveće pao mi je u očima. Puštao sam si taj album samo kad sam bio u totalnoj depri ne bi li još dublje potonuo.
Novi album!? Ima dobrih pjesama, odličnih Ripperovih izvedaba. Prva uvodna stvar, Dolazak Astronauta... To je nešto prestrašno! Prvi dio dječja melodija, dječji tekst čak i za Rippera, pjesma koju možete pustit djetetu kao njegovu prvu melodiju. Kad si neko ozbiljan prvi put pusti ovaj album i ne zna ko ga pjeva, prekinut će vjerojatno odmah nakon prvog stiha ove pjesme, fala Bogu prva je na listi... U drugom djelu pjesme pojavljuje se Carmina Burana u izvedbi Rippera sa njegovim ultra močnim riječima, opet katastrofa. No jedino što veseli je, da je prijelazak iz Diznijeve dječje melodije u Buranu napravljen savršeno.
Gravitacija, pjesma nije ništa posebno ako je prvi put slušate, no nakon nekoliko preslušavanja shvatio sam da Ripper ipak zna kaj radi i da pjesmi niš ne fali. Odličan instrumental, još bolja Ripperova izvedba. Tipičan PC&VC!!!
Najnoviji singl, singl na kojem piše HIT i prije nego što je pušten u prodaju. To su ona dobra, stara vremena... Pips se vratio!!! Slušajući Zdenku i jagode vratio sam se u vrijeme Sexa u školi, vremena kada sam obožavao Rippera. Ripper se vratio u velikom stilu.
Sin, neko ga je usporedio s Makom iz Drveća i rijeka... Meni je iskreno Sin bolji, no u ovom albumu Sin je pjesma koju ću rado preskočit, iako Ripper pokazuje još jednom metaforičnost za zavidjet, izvedbu koje se ne bi posramili ni najveći od najvećih.
Neki su kritičari, veliki (!?), popljuvali sljedeće tri stavri na albumu, ali dvije od njih tri su meni osobno možda i najbolje na albumu. „Domaći rock“, „U zvjezdama“ i „Električne gitare pobjeđuju“ shvatio sam kao parodiju na našu Veliku glazbenu scenu, Ripperove možda ne najbolje izvedbe i ne najsavršeniji instrumentali, ali imaju sve preduvjete da postanu hitići i onima koji nakon Drveća više ne vole Pipse. Ismijavanje domaće rock scene možda nije Ripperova zadaća, ali neko mora progovorit jer lagano sve zamire, ni Pivo, ni Let3 ni neki drugi nisu ono što su bili. Domaći rock postaje „peace of shit“ i sve manje ga škvadre puši. Zašto to nije zadaća Rippera?! Zato što i on s vremenom postaje sve slabiji. Nažalost... vrij

everyone's a critic...

:-O

evo, nek' se zna zarad moje prve ljubavi
kao refleksija na liamovu bradu,
ruzne trebe koje densaju, noelovu
gitaru i sve one boje u spotu za champagne supernova,
jedina pjesma mojeg benda zasad vijedna spomena,
ako nam album ikad izadje zvat ce se
pivo betonnova.
zdogovoreno.
ziveli!

sadrzaj je izmijenio/la - johnnykola u 31.10.2007 u 10:06:38