Forum

"ako misliš na feeling onda si poprilično daleko."

Cute, volim te, al ajd pročitaj gornju rečenicu nekoliko puta...
Pa to ne možeš čovjeku reć...

nema veze ni sa čim.. ja sam baš oduvijek htjela ići na neki otok po zimi. da mi je hladno i da su velki valovi.

ja ne znam, pa mi reci što je depresivno kod otoka zimi? samog po sebi, naravno.

Misliš na feeling ili na peeling?

... ma totalna pozitiva, dobra energija i na kraju pobjeda :)))) ...

nevezano za queen, vezano za pjesme za gladijatore

ps. bas me briga sto ce
reci tvoja mama
ides li ili ne ides?

sadrzaj je izmijenio/la - julije u 17.10.2007 u 23:45:33

....
jako je lijepo doći na ovaj sajt i skužiti kako ovdje dječica briju na mjuzu.
kako osjećaju, proživljavaju...
rijetko je takvo mjesto!

daddy, kaj ti to znači?

Nije u redu ovako objašnjavati stvari, ja nisam nikad bio u Komiži, ni ljeti ni zimi.

zato se i zove fafenstajn :)))

ja sam, kao, odrastao na muzici '80-ih, ali domaći rock me nikada baš nikada nije ni po čemu asocirao na queen.

mene je.

glasam za da.

ja sam slušala queen sve do kasnog puberteta, ali ih ne prepoznajem u novoj pcvc ploči, kao ni bas iz lipsa, kao ni bubnjeve iz mercury reva. ne zanima me.
daj pustite te reference i asocijacije komiža-ljeti-komiža zimi, stavite cd u player i pjevajte! iz sveg glasa. to će biti vaša najbolja recenzija ove ploče.

ma to, dju!
...
...
ipak...ima tu queena (u tretmanu vokaliza, pa i terciranih gitara), ima glama odnosno kiča...al sve je to vezano za "domaći rock".
i to je bio vrlo namjeran pristup i zahvat.

(naglašavam; ne radi se o posudbi neke pjesme bilo koje grupe, radi se o našoj interpretaciji šprance. vlado mi je posuđivao queen, nemojmo se zajebavati ;))

Ofak....da apsolviram ovu temu...Puno sam pisala i brisala. I napisala sam na kraju podužu komad teksta sa analizom svake pjesme....i onda sam sve fino zacrnila i stisnula onu tipku sa strelicom u lijevo. Odeeeee.

Album je predivan. Od Dolaska do Popravka. Svaka pjesma čini jedan komadić odlične cjeline. Ima snagu da me zamisli, zabavi, rasplače (a kaj sad, ne), nasmije...ima početak i kraj...a šaren je...od zime do ljeta....Ne znam ga komparirati sa DiR niti to smatram baš mogućim. Bitno je drugačiji...i to je dobro.

Ma jednostavno me čini jako sretnom.

Ne mogu nekim suhonjavim riječima opisivat ovaj album.

Dobro dju zbori...odo pjevat!
sadrzaj je izmijenio/la - d_m_girl u 18.10.2007 u 10:44:58

Stadion na San Bernabeu je pun, vrijeme idealno za igru, ekipe su istrčale na teren... pa pogledajmo i sastav!

Na golu, veteran "Dolazak astronauta".
U obrani, provjerena stoperska formacija "Idealna pop pjesma za astronaute" i "U zvijezdama"; bokove će zatvarati "Domaći rock", poznat po svojim izletima u napad, na lijevoj, te čvrsti i neprobojni "Električne gitare pobjeđuju" po desnoj strani.
Zadnjeg veznog, takozvanog osigurača, igra uvijek pouzdana "Gravitacija". Lijevi i desni bok, mnogi kažu najjače oružje našeg tima, drže prema napadu orijentirani "Teroristi plaču" i, specijalist za obrambene zadatke,"Slan".
Prednji vezni, fantazist koji može jednim potezom riješiti utakmicu, je, naravno, "Sin".
U napadu, efikasni i konkretni, "Zdenka i vanzemaljci" i, hit prvenstva, "Popravak".
Trener tima je "Foxtrot".
Svakog časa očekujemo i početni zvižduk suca Johannsona, o kojem, nadam se, nećemo trošiti previše riječi.

sankcionirani igrači: arsen/4.7./dobro se osjećam/subota popodne žene meni nema/onaj kojeg nema
;))

ne vidim ništa loše u tome da svako iznense svoje doživljavanje ploče. ne mora nikog zanimati, i da, nitko ništa nije pitao. svejedno, tu smo, na ovom sajtu, više manje iz istog razloga - volimo bend. znači polazišnu zajedničku točku, koju s toga ne treba posebno svaki puta naglašavati, imamo. svatko voli bend iz svojih razloga. svačiji senzibilitet je poseban. i tu je meni baš zanimljivo pratiti reakcije svih nas koji krećemo dakle od te iste polazišne točke - da nam se sviđa muzika benda.
jer da se zaustavimo na sviđa/ne sviđa varijanti (a s obzirom na polazišnu točku čemu onda isticati općepoznato), ovaj forum bi izgledao otprilike ovako:

electro: interesantno

dju: fantastično, plesno, lijepo

matea: da

hadžo: album je u redu

darko: šta nevalja? >:/

johnny: beton

vlado: šta sam ja vama reko?!

trixy: veselo!

dip: ...piiiiip... //jebiga, on ne može u rječ-dvje :)) //

to što postoje ljudi koji dolaze na sajtove bendova koje ne vole samo zato da bi srali, taj fenomen mi još uvijek nije bistar. možda se jednom prosvijetlim. do tada, još uvijek slušam album. i s radošću ću iznjet svoje dojmove kada bude trenutak. i više od 5 min vremena :)
puse cmok!

vlado, queen sam slušao jako puno kao mali. sve albume (i rane i kasne) i pjesme i gledao dokumentarce s fredijem i u jednom momentu su mi bili dragi. isto ko što su mi bili dragi deep purple i metallica, pa više nisu, i mislim jako loše stvari o njima.
i može sad daddy govorit kako se queen slušao i kako su se neke stvari unutra stavljale po uzoru na queen, al brate, da ga jebeš, ja to opet ne čujem.
i daj se prebaci na američki nogomet!

što se otoka tiče... well... neću previše pametovat (yeah right, kad je to meni pošlo za rukom?). enivej, otok zimi je jedna velika crna rupa. koja će te bez problema progutati. jedno je otići na otok na dva tjedna, s prijateljima ili s familijom ili s curom/dečkom, nešto sasvim drugo je živjet na otoku ta tri mjeseca sam (ili bolje reći usamljen), okružen ljudima s kojima nemaš ama baš ništa zajedničko, u mjestu od hiljadu ljudi u kojima nema ništa za raditi.
opet kažem matea, nisam mislio na prirodu. otoci su prekrasni, zimi čak više nego ljeti.
al nemamo mi zakurac 25 registriranih ovisnika o heroinu na 1400 stanovnika.
i zato mene slan nikad neće podsjećat na otok zimi...
(osim možda na otok sa svjetionikom i morskym kao svjetioničarem :D ).

šta ste se odma uzbudili, jebote?!

sadrzaj je izmijenio/la - electro cute u 18.10.2007 u 12:39:22

takve pjesme ni ne mogu nastati u drugačijim uvjetima.

/mislim, valjda mogu, al..pustite mi tu rečenicu/

Još nisam preslušao album. Budem kad stignem prebacit u mp3. (Ne brinuti, znam se pobrinuti za to da mp3 ima dovoljno dobru kvalitetu zvuka).
Nego, super mi je ovaj Vladin post:
"Stadion na San Bernabeu je pun, vrijeme idealno za igru, ekipe su istrčale na teren... pa pogledajmo i sastav!

Na golu....."
Dakle, prvi dio uopće ne shvatih, i onda s riječima "Na golu" shvaćam da je to nogometna analogija i prestanem čitat.
Jel ima još netko kome je nogomet jednako dosadan ko dijeljenje dva 20znamenkasta broja?

Inače s obzirom da se na trilogiji lome koplja, napomenut ću samo da spadam među one kojima se sviđa. Osim toga, kaj fali Queenu :))))

onaj sladoled je dobar. mljac!

čestitam dip.
ja sam prestao čitat vladin post čim sam vidio stadion... pa letimično preletio po tekstu i vidio da je nogometno-albumska analogija.
i meni je nogomet najdosadnija pojava u vasceloj galaksiji.
barem znam da nisam jedini.

sladoledi mi nisu dosadni. svaki dan smažem barem jedan.

i ja bi, da nisam u braku. a i bez tog sam se zaokruglio.

meni je nogomet super, al su mi nogometne analogije dosadne.

zlatko gall u svom parangallu u slobodnoj dalmaciji dao ** albumu. nema na netu, a ne kuzim se u skenere

PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS - Pjesme za gladijatore (Menart/Dan, mrak) - Realna cijena: 100 kuna
Stvarno sam iščekivao novi album i jako mu se radovao. Jako volim Pipse. Uopće ne želim ulaziti u to kakvi su oni kao osobe, tko im čuva leđa, kakve privilegije imaju, koga su zajebali a kome pomogli i koliki su ekscentrici. Gledam ih isključivo kroz glazbu, a gledajući tako, oni su mi jedan od najdražih bendova u Hrvata, pa čak i uključujući i kompletnu ex Yu scenu. Usporedno s njihovom glazbom i tekstovima sam i ja sazrijevao i na svakom albumu otkrivao po neki ironično ljubavno zajebantski tekst i po bar tri pjesme koje i dan danas obožavam.
Volim D.- ove tekstove, jer mislim da na užasno jednostavan način iskaže prevelike emocije. A glazba je, od samog početka bila ili doslovno kopirana (Clashov „Complete control“ na Shimpi Pimpi ili nadahnutost Cockney Rejectsima na „Dernjavi“) ili u u toku s trendovima, tako da smo slušali domaću varijantu Oasisa, Radioheada, Blura, pa sada i Flaming Lipsa, Mercury Reva i Queena. No ukoliko je ta „skupljena“ glazba, dobro uklopljena sa tekstovima i kvalitetno isproducirana, kao što je to slučaj kod Pipsa, nema mjesta žalbama.

Prva dva albuma su im bila rockersko otvorenje koje je zaokupilo potpuno moju pažnju, „Fred Astaire“ me oborio s nogu, „Bog“(vrhunac dosadašnje karijere) se vrtio gotovo neprestano godinu dana u cd playeru (btw „Bog“ u Plidentinoj reklami – why, „God“ why?), „Drveće i rijeke“ su me iznenadile i nakon prvog pruženog otpora još dugo smirivale, a obveza diskografskoj kući „Dokument“ me samo podsjetila koliko hoću čuti novi album.

„Pjesme za gladijatore“ se mogu podijeliti u zasebne grupe.

Prva grupa se naziva „Užas“. Na svu sreću ona sadržava samo jednu i to uvodnu pjesmu „Dolazak astronauta“. Na koncertnoj premijeri sam mislio da je to pjesmica sklepana za otvaranje koncerata i nastupa, no nisam ni mogao zamisliti da će se zaista naći na albumu. Neduhoviti tekst, i užasan spoj „Bambijevog“ soundtracka sa Carminom Buranom mi bude asocijaciju na natripanog četnika (Carmina burana je bila glazbena podloga za sve ratne priloge tokom devedesetih u kojem su izvještavali o pokoljima) koji (glazbeno) kolje Bambija.

Druga grupa su „Koncertne uspješnice“.

„Teroristi plaču“ ima savršen flaminglipovski spoj elektronike, genijalnog beata, „rastegnute“ gitare, nabrijanog riffa u sjajno tempiranom trenutku i dobrog teksta u koji je ukomponiran, jedan od gore spomenutih jednostavnih načina kojim pokazuju strašne emocije (nitko se ne ljubi\kao ja i ti ). U Top 10 pjesama Pipsa ikad.
Iduća je „Zdenka i vanzemaljci“. Logično, drugi single. Zarazna brit pop rock melodija, refren u stilu nabrajalice koji instantno ulazi u uho i duhovit, zajebantski tekst su stvari koje će privući i one koji nisu pretjerani fanovi ovog benda.

Treća i posljednja u ovoj mojoj imaginarnoj grupi je užasno feelgood pjesma „Idealna pop pjesma za astronaute“ koju takvu čine zarazni refren, sjajne truba, sax i trombon te zbor iz šezdesetih i opet dobar tekst (ti već odavno ne štimaš \kao prastari glasovir).

Treću grupu čine polagane pjesme, u kojima se u posljednjim albumima D. izgleda specijalizirao, jer uz njegov glas i jako dobre tekstove, spor tempo i klavijature, te pjesme su na kraju one koje preslušavam stalno iznova. „Gravitacija“ uz jako dobar tekst ima i sjajno uzdizanje na refrenu, „Sin“ je u stilu, pa čak i rangu Mercury Reva, kao simbolični nasta

ah, kvragu i ti pipsi. :) volim ih..

vila matovila
sa zlatnim kosama..

kakvi sladoledi?

šta je to edwin softić? to izmišljeno ili...?

u jednom jedinom tekstu, i to prilično kratkom, čovjek kaže:
"užasno jednostavan način"
"užasno feelgood"
"užasno jake pjesme"
"užasno podsjećaju"

ah



sadrzaj je izmijenio/la - dju u 18.10.2007 u 17:46:36