| |
|
Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391 |
Online: 18 |
| |
Online > |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
na 266. stranici RTL teleteksta ima recenzija albuma. pisao je netko tko nije puno slusao album.
|
|
|
|
|
|
|
1. sin, popravak, gravitacija 10/10
2. zdenka, teroristi, domaći rock, električne gitare pobjeđuju 9.5/10
3. foxtrot, slan, idealna pop pjesma 8.5/10
4. dolazak astronauta, u zvijezdama 8/10
|
|
|
|
|
|
|
meni je Popravak jedna od omiljenih. iako... puno, puno, bolje to je zvucalo u Boogaloo nego sto mi zvuci na albumu.
onaj bubanj mi je na albumu nekako pretih. :)
Gravitacija razvaljuje, Sin je odlicna...
|
|
|
|
|
|
|
meni se album jako sviđa i nemam 17 kartica teksta o tom zaključku.
samo kratka dijagnoza- raznolik, ali ipak homogen, euforičan i melankoličan, ali ne i shizofreničan. cijela lepeza osjećaja u jednom priči... može.
prije 15 godina sam rekla da mi je slan najdraža i je. neke stvari su čudne do kraja neba, ali u isto vrijeme i najlogičnije ikad.
i još... cijeli album mi je skroz morski (bez y) i to je tak lijepo.
|
|
|
|
|
|
|
to je i meni palo na pamet-more..
|
|
|
|
|
|
|
moram se slozit s ova dva zadnja posta. i meni juce kad sam preslusavao najcesca asocijacija bila more. cak bi rekao otok. skroz mi je to sve skupa otocno i nekako eskapisticki. ni ja necu analizirat i pokusavat pronaci neka dublja znacenja, i sto je ustvari pjesnik htio reci, ali mogu reci kako nove stvari utjecu na mene. sve nekako melankolicno, tragikomicno, sa zeljom odmaka od svih ludosti koje nas zapljuskuju s ekrana u ovom ludom "fafenstajnu"... s novim stvarima u ipodu, biciklirat cu po Molatu i Hvaru (juzno od Jelse)... :)
|
|
|
|
|
|
|
komiža
|
|
|
|
|
|
|
na 266. stranici RTL teleteksta ima recenzija albuma. pisao je netko tko nije puno slusao album.
Zar se recenzije i inače ne pišu tako?
|
|
|
|
|
|
|
najmanje 20 puta sam album preslušao i još ne mogu reći da sam ga poslušao. zapravo, sad shvaćam da sam ga tek počeo slušati(primjerice drveće i rijeke.. i dan danas ja otkrivam neke detalje koji me fasciniraju, uvjeren sam da će tako biti i sa ovim albumom). zato, ove muzičke kritičare niti ne mogu uzeti zaozbiljno. pa jebote ti recenziraš(pljuješ po albumu) a da ga nisi ni preslušao. na temelju pretpromocije na kojoj nisu htjeli na bisu svirat pjevača bitlsa i stonsa i malu fuficu i što sve ne, pa su svi bili razočarani, ti pričaš o albumu. ili kad ga poslušaš jednom, evetualno dva puta). skidam kapu što su pipsi ostali pri tome da samo nove stvari sviraju, a bis u europi je bio najjači dio koncerta, jebeno najjači dio( i gravitacija, kakav je to početak...najjebenije)
onaj što je pisao na vip musicu recenziju...pa kladim se da taj nije niti jedanput preslušao album... njemu se valjda gadi daddy i sve što daddy radi pa samo razmišlja o tome kako popljuvati što ovaj napravi....majstore, vjerojatno nisi došao do zadnje pjesme na albumu. e trebao si, ako ti ta pjesma ne pomogne ništa neće.
znam da će većina koja ovo čita reći da sam još samo jedan glupi fan koji puši daddyjevu spiku, a ta je spika tako glupa i plitka. ali nije. ako želiš komunicirati, saživjeti se s ovim albumom, vrlo lako ćeš to i napraviti. a ako ti već u startu, prije nego što si išta čuo ide na kurac sve to s fafenštajnom i mrziš sve to, jebiga onda.
što se tiče albuma;
dolazak astronauta je jedina pjesma koja neće da legne, nikako. mislim da je daddy s tom pjesmom htio da cijeli ovaj koncept dobije glavu i rep, bude shavtljiviji i to je ok. al meni ne leži i jebiga.
gravitacija je remek djelo. kakav završetak pjesme, to je to, pjeeeeeeevaćemo do-re, ma briljantno.
teroristi plaču. tu sam pjesmu preslušao valjda tisuću puta i nikad mi nije dosadila. himnična je i super dijelove neke ima(primjerice ono nabrajanje implantate ione protone i neutrone) ova pjesma se svidjela doslovce svim mojim prijateljima, iako nitko ne sluša pipse.
zdenka i vanzemaljci. stvarčina ipo, hitčina, plešemo plešemo plešemo. jebiga, čitam negdje da je to obično izdrkavanje i nejasni daddyjevi lyricsi, to su jebene gluposti.
sin. slušam prvi put, drugi, treći, i mota mi se po glavi ono kad je bilo track by track kao najava albuma pa daddy govori kako sin nije prosječna pjesma i pomislim, joj, pa stvarno je nekako slabija od drugih, a ima super lyricse i onda se dogodi da nakon 10-15 slušanja kažeš pa ovo je remek djelo jebote, čista desetka.
trilogija domaći rock. zakon od početka do kraja. zajebancija, nakon par puta što odslušaš non stop ponavljaš do-maći rok!!! ili električne gitare, pa totalno zarazno. neko je rekao da mu je falset iritantan, meni persu.
idealna pop pjesma. eh, jebiga, za mene jedino razočaranje na albumu, a trebala mi je biti među jačima. oni dodatni zvukovi(astronaut je volio sise) i onaj dio je po meni nepotreban(u nekom trenutku pisane povijesti). jebiga. svejedno live plešem i skačem i pjevam. al opet, nekom će baš to biti prejeben dio(astronaut je volio sise) i to je zakon. neko će voljet ovo više, neko nešto drugo. nemamo svi isti ukus. al opet da se vratim na ove muzičke kritičare... najbitnije da su oni prokužili daddyja kako je ovaj skinuo flaming lipse il rejdiohed, ma....pa sve je već odavno tu, nemoš otkrit nešto novo, al možeš to na neki svoj način napraviti. ne znam, valjda se kuži što želim reć. i naravno, nemam ja
|
|
|
|
|
|
|
Već par puta bio na rubu suza! Sin i Foxtrot su glavni krivci!
Možda sam lud, ali ja negdje osjetio Đoleta u svemu tome - kao da je tu negdje u pozadini svega. Naravno, to mi je pozitiva i nije da me nekaj podsjeća na njega - poezija, glazba ili nešto, nego baš feeling neki. Čisto na toj razini - dubljoj i
višoj! U nekoj emociji, atmosferi... melankoliji... ne znam!
Inače, po koji puta preslušam album u cijelosti, ali zna se dogoditi i da skip-am... Obično Dolazak i Domaći rock.
Još jednom se ponavljam: lagane stvari mi sve odreda sjajne, a većspomenuti Sin i Foxtrot, uz Gravitaciju - najbolje.
|
|
|
|
|
|
|
ahhhhh.. sin je tako jako prepredivnotna pjesma..
(dir ima bajku, pzg ima sina)
jaooo, naježim se svaki put. svaki svaki svaki put.
do koljena u šašu i vooodiiiiii........
|
|
|
|
|
|
|
ah sin....slažem se potpuno s tobom backdrifter :)
|
|
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Sjela je...volim je...znala sam da joj treba samo malo vremena....
"čuda su moguća" :))))))
|
|
|
|
|
|
|
album je totalna bomba!
skenere i getoblastere doma ostavi
|
|
|
|
|
|
|
pa da. od prvog preslušavanja. mobitela.
|
|
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Tristan će mi doći! Shvatili smo da je album teško slati netom (a i unakažavanje je to),a tko će čekat da se pojavi u Slo!!!! Hi hi!!! Me happy...
To ti je ljubav...usred tjedna u Zg po Pipse!
|
|
|
|
|
|
|
Top 6 najdražih momenata na albumu:
1. Popravak cijeli od prve do zadnje sekunde
2. gudački instrument na 5 minuta i 31 sec Slana
3. do koljena u šašu i vodi u Sinu
4. i samo se prostri u Slanu
5. prve 53 sekunde Gravitacije
6. pokušaj bar još jednom u Foxtrotu
Minusi:
1. šteta što je u postprodukciji i mixu Sin toliko usporen. Prvi stih, s rukama od čokolade , je toliko razvučen da mi djeluje pomalo neprirodno. I ovako je to lijepa pjesma, ali da je mrvicu brža bila bi remek djelo.
2. kraj Gravitacije. puno mi moćnije zvuči kad Daddy otpjeva dođi s nama gore sad ti, pjevat ćemo do-re-mi-fa-so-la-ti , nego ova verzija sa zborom. Otupljena je oštrica inače vrhunskog završetka vrhunske pjesme.
3. Prvi dio Dolaska Astronauta mi za sada još nikako ne sjeda. Ali ako je sjeo Ne igraj se Isusa, onda će valjda s vrmenom i Dolazak. :)
Ukupna ocjena je izvrsna. Čestitam!
|
|
|
|
|
i u kebab s njim i u kakao
|
...ajd zadrži se na emociji i sviđanju/ne sviđanju.
nemoj o miksu i postprodukciji jer lupaš bezveze.
|
|
|
|
|
|
|
... to mitsko mjesto ljubavi beskrajne
o njemu se prica da je pravi raj ...
... ne odstupaj ni koraka
na obzoru je meka ...
... dodji s nama gore sad ti
pjevat cemo do - re
pjevat cemo do - re
pjevat cemo do - re
mi - fa - so -la -ti ...
... nitko se ne ljubi
kao ja i ti ...
... zice svija
vilice svija
vilice svija
zice svija
sve nas teleportira ...
... do koljena u sasu i vodi
do koljena u sasu i vodi ...
... i ako netko tone
ima ko ce dic
ako netko bjezi
ima ko ce stic ...
... bilo bi dobro da smanjim
naudit cu sebi
to tolko ne vrijedi ...
... svaku
neman
posast
avet
nevolju
elektricne gitare pobjedjuju ...
... nebeska smetnja smeta
da se ljubimo ...
... evo moja vila
vila matovila
sa zlatnim kosama ...
... sva tvoja sidra su trula
sva tvoja sidra su trula
sva tvoja sidra su trula
sva tvoja sidra su trula ...
... jos mozes zagrliti sve
koji te vole
i one koji te ne vole
mozes popraviti svijet
ako zagledas se bolje ...
|
|
|
|
|
|
|
puno slogova na kraju stihova mmmmm tako lezi uz
to je meni palo na pamet nakon uvodnih stihova sina.
|
|
|
|
|
|
|
... djelovi u kojima su emocije toliko jake da nemam pravu rijec za opisati ih, ustvari imam HVALA...
|
|
|
|
|
|
|
evo i jedne recenzije:
Hadžo, groupie.hr Link
Ja obožavam PC&V. I to nikada nisam krio. Svaki njihov album unatrag posljednjih deset godina iščekivao sam s ogromnom napetošću i uzbuđenjem jer Dubravko Ivaniš se, bez obzira na to što tko mislio o njemu kao osobi, nametnuo kao jedan od najtalentiranijih i najosebujnijih autora domaće pop rock scene od stoljeća sedmog.
Gledajte, „Bog“ je po mom mišljenju jedan od dva najbolja albuma hrvatske pop rock scene ikada (drugi je „Žena dijete“ ako nekoga zanima), dok je prethodni album Pipsa, „Drveće i rijeke“ bio tek za nijansu slabiji. Već je to prouzročilo da su očekivanja od ovog albuma bila velika. Možda čak i prevelika. Dodajte tome nekoliko izvrsnih pjesama koje je bend unatrag par godina počeo predstavljati publici na nastupima uživo i čovjek u najmanju ruku očekuje drugo Kristovo ukazanje!
E, onda je počela medijska kampanja. Pipsi su nas gledali s televizora, s jumbo plakata, skakali na nas s radija, napadali nas svaki put kad otvorimo frižider…Pa napisi u medijima o nekakvoj mitskoj zemlji pod imenom Fafenštajn, pa Dubravkovi nebulozni i besmisleni intervjui o astronautima, putovanjima u druge galaksije, gospodaru svemira i sličnim pizdarijama, cijeli taj prerazrađeni i preelaborirani koncept već je unaprijed stavio čelične okove oko nogu albuma koji se još nije niti pojavio. I ovo je počelo mirisati na katastrofu svemirskih razmjera…
Prvo što upada u oči kad uzmete u ruke CD je fenomenalan ovitak autora Tomislava Turkovića i Yaye. Pipsi su već poznati po pedantnosti kada je riječ o njihovom artworku i ništa manje se od njih niti ne očekuje. Izvrsno je uređena i zanimljiva popratna knjižica s tekstovima pjesama i crtežima s astronautima i drugim intergalaktičkim motivima. A onda najvažnije od svega…Ritualno stavljanje CDa u plejer. Sekunde do početka kao da traju beskonačno…
I onda kreće…Što? „Dolazak astronauta“. Bezvezna dječja nabrajalica sklopljena iz dva dijela, prvog iz legendarnog Disneyjevog crtića „Bambi“ iz 1942. godine i drugog sa zborom baziranim na ariji iz „Carmine Burane“. Besmisleni tekst o Fafenštajnu kao „mitskom mjestu postanka i nade“ toliko je pretenciozan da je moj prvi instinkt izvaditi CD iz plejera i baciti ga u smeće gdje ovo besramno oskrvnuće i spada. Na svu sreću suzdržao sam se, ali bilo je blizu…
Već sljedeća, „Gravitacija“ znatno popravlja stvari: klasična balada Pipsa koja počinje lagano, Dubravkovim glasom i klavirskom pratnjom da bi potom u drugom dijelu eksplodirala u svoj svojoj ljepoti. „Teroristi plaču“ je već poznati prvi singl s albuma: prekrasna flaminglipsovska zajebancija čudesne melodije, otkačenih elektroničkih synth loopova, nestvarno dobro producirana i obješenjački šeretski otpjevana, u najboljem Dubravkovom fazonu.
Slijedi aktualni singl, „Zdenka i vanzemaljci“, pjesma s ogromnim natpisom HIT razlivenim posvuda po njoj. Da ne znate koja je ovo godina zakleli bi se da ste se vratili u vrijeme „Dernjave“: zarazna brit-pop melodija i pjevni refren koji vas neće ostaviti na miru. Možda pjesma neće postati popularna u Velikoj Gorici gdje se susret Zdenke i vanzemaljaca dogodio, ali dobra je zajebancija i pjesma koja bi trebala vratiti Pipse u sam vrh popularnosti kod tzv. „širokih narodnih masa“ koje su Dubravku i jatacima okrenule leđa nakon „Boga“.
„SinR
|
|
|
|
|
|
|
sin nema zamjerki. niti jednu. od prvog slušanja do sada. savršena.
dolazak astronauta je, kako sam već komentirao u faq-u, prebolestan. u pozitivnom smislu. i zbor paše na svakoj pjesmi.
a oni 'komunikacijski šumovi' (u nedostatku boljeg izraza uzrokovanim kroničnim umorom) u ... astronaut je volio sise... je jednostavno presavršeno. i to oni kratki i malo dulji... to mi je još više diglo pjesmu.
|
|
|
|
|
|
|
meni je općenito idealna pop pjesma aranžerski perfektna.
|
|
|
|
|
|
|
meni sin super kad se vraćam s filozofskog fakulteta sveučilišta u zagrebu i svu svoju energiju i koncentraciju ulažem u to da ne dobijem živčani slom.
|
|
|
|
|
|
|
ukratko. sutra opširno i elaborirano:
sjajne: popravak, slan, gravitacija
jako dobre: domaći rock, električne gitare pobjeđuju, zdenka i vanzemaljci (ipak, ipak, priznajem)
dobre: sin, foxtrot, teroristi plaču
prosječne: u zvijezdama
loše: idealna pop pjesma
jako loše: dolazak
|
|
|
|
|
just because you feel it doesnt mean it''''s there
|
Kad smo Miha (tristan, jel) i ja danas došli po njegov primjerak....simpatična teta u Dancing Bear-u (u kojem su pičile Pjesme) nam je rekla da je album planuo...Baš mi je bilo toplo oko srčeka.:)
Onda smo si malo otpjevali Zdenku, par puta cupnuli...pa otišli.
Btw. Ja baš volim Dolazak. Ne volim recenzije. Nezahvalno mi je to malo. But it is just meeeeee.
|
|
|
|
|
|
|
...ajd zadrži se na emociji i sviđanju/ne sviđanju.
nemoj o miksu i postprodukciji jer lupaš bezveze.
pa i govorio sam o svojim emocijama, odnosno sviđanju/nesviđanju. nekome je ovakav Sin super, meni je malo prespor i ok, stvar je subjektivne procjene.
|
|
|
|
|
|
|
ja volim 'drveće', ne neku pjesmu posebno, nego uvijek kad slušam, slušam od početka do kraja, najčešće u neko gluho doba noći. volim tu atmosferu, te slojeve zvuka, osjećaj da gdjegod da jesi u stvarnosti da si zapravo umotan u deku, piješ nescafe i buljiš u noć. uvijek mi se činilo da, npr. 'ne igraj se isusa' ili 'bajka' ili '2x2' imaju više potencijala nego što je snimljeno studijski. uvijek mi je falilo ono nešto da budu odlične. e sad. možda sam i ja prezasićen, prenaslušan, prepasivan, preciničan. možda i mene ništa više ne može oduševit.
al eto, skrećem s teme.
'pjesme', za razliku od 'drveća', variraju jako puno, žanrovski, emotivno, pa i kvalitativno('dolazak', 'u zvijezdama', 'idealna pop pjesma' su slabe točke).
'slan' vidim kao nastavak 'bajke', ali s onim korakom dalje, jer 'bajka' nema ..demona s balalajkom.. i ..sva tvoja sidra su trula.. 'foxtrot', 'sin'..klasici, to se već sad vidi.
ostala dva dijela trilogije su odlična, zajebancija kakva se ne pamti.
all in all, otišlo se još korak dalje, to je definitivno i za svaku pohvalu!
|
|
|
|
|
|
|
joj da bar neko oće napisat recenziju koja je dostojna ovog albuma.
oak ove ostale jede za doručak, al on je insajder, pa se ne broji.
|
|
|
