Forum

ljubav je uvijek za vječnost. o baby

Isssssss....otac i mater su ispitivali o koncertu i albumu....mater bi ga i slušala.

Napokon su prihvatil i shvatili....ovo neće proći!!!!

još samo da se ona ekipa s fajrunta nešto ranije pošorala. u jebenom foajeu kina europe 10 na 1. fantastično.

jel nebi bilo poštenije da se na stageu pojavio tomo arčo šimec mjesto one dvojice.

fotkao hadžo, podigla lo, zavapila matea Link
slušam samo pink rock

...
sadrzaj je izmijenio/la - vlado u 12.10.2007 u 01:53:00

Ode pa-pa. ;))))

fotkao i trixy. ali nije imao vremena za sve to do sada u ranojutrozorom:
Link

Meni je bilo lijepo na koncertu. Ljudi su opsjednuti zvukom...jebo zvuk...ja ionak najvolim slušat koncerte negdi iz prvih redova gdje se miješa zvuk iz pojačala i zvuk iz razglasa. Ne sviđa mi se Borščakov drive, nema sustaina, nek si kupi Rat, znaju braća Acher i Lolli što valja :).

evo i ace: (prvo c/p, a onda citam)
Link

Većinom su pjesme trebale biti prezentnije, sonično žešće, sigurnije svirane i bolje otpjevane

Unatoč jakoj konkurenciji - Muse, Bryan Ferry i David Sylvian - koncert Pipsa se uvrstio među najiščekivanije ovojesenske glazbene događaje.

Uvod u gromoglasno najavljivanu promociju albuma “Pjesme za gladijatore” - serija kratkih i neduhovitih filmova suvoditelja “Špice” - pokazao se kao debakl, tim više što su s matrice puštena stara pjesmica grupe 4M i prva odsvirana pjesma “Dolazak astronauta” također predstavljale uvod u koncert s poretkom pjesama identičnim onome s “konceptualnog” albuma o izmaštanom putovanju do planeta Fafenštajn.

Pipsi u kombinezonima koji su trebali dočarati astronautska odijela, i projekcije filmova bili su scenski efekti koncerta tijekom kojega su izvedbe većine pjesama morale biti prezentnije, sonično žešće i pustolovnije, odrješitije i sigurnije odsvirane te bolje otpjevane. S obzirom na narav samih pjesama koje ranije nitko od prisutnih uglavnom nije čuo, činilo se da je između benda (koji na sceni radi neki svoj velevažan posao) i publike (koja je nakrcala kino), postojala neka nevidljiva, ali osjetna barijera.

Tek je duhovit bis, na pretencioznom, ali pomalo konfuznom koncertu, s obradom “Kuda plovi ovaj brod” - a pridružila se i Yaya - otkravio publiku koja je zdušno pozdravila “astronaute” na putovanju ka srodnim galaksijama Flaming Lipsa, Mercury Reva i Pink Floyda.

»Pipsi« predstavili novi album »Pjesme za gladijatore«




ZAGREB – Nakon četiri godine otkako su počeli sa stvaranjem posljednjeg albuma, »Pips Chips & Videoclips« pred nešto više od 800 fanova održali su pretpremijerni koncert u zagrebačkom kinu Europa te konačno i službeno predstavili posljednji uradak »Pjesme za gladijatore«.
– Kod nas nije običaj raditi ovakve pretpromocije i u totalno zvučno neadekvatnom prostoru izaći s potpuno ljudima nepoznatim albumom, ali eto, mi iz Fafenštajna smo to preživjeli i jako sam zadovoljan, nakon koncerta je progovorio Dubravko Ivaniš Riper koji je među inima otpjevao i obradu pjesme »Kud plovi ovaj brod« i to sa suprugom Yayom koja se također nakon stanke nedavno vratila na glazbenu scenu.
Izvrsna atmosfera u kinu i traženje slobodnoga mjesta dokaz su kako su se fanovi očigledno zaželjeli »Pipsa«, a nakon što se album, kako sami kažu, ugnijezdio u mobitelu W200i, njegova će se prodaja započeti od ovoga ponedjeljka i u trgovinama.


www.novilist.hr

PJESME ZA GLADIJATORE PIPSI U NAKRCANOM KINU EUROPA PROMOVIRALI DUGO OČEKIVANI ALBUM

Fafenštajnovska fešta za pamćenje



Album uronjen u kozmičke motive poput gravitacije, galaksije, teleportiranja... ispunjen je sjajnim pop-pjesmama za probirljiviju publiku kojoj nije strana svjetska post rock produkcija poput ’Flaming Lipsa’, ’Mercury Reva’...


PIŠE ANTONELA MARUŠIĆ


Pretpremijera novog albuma Pips, Chipsa&Videoclipsa u, do posljednjega kvadratnog metra, nakrcanom kinu Europa bio je gotovo nadzemaljski doživljaj za sve okupljene fanove. Promocija je počela humorističnim videoradom o temi TV prodaje fafenštajnskih proizvoda, da bi se pred publikom pojavio bend predvođen Dubravkom Ivanišem Ripperom u blještavim, svečarskim astronautskim odijelima i odsvirao cijeli repertoar albuma Pjesme za gladijatore.
Album uronjen u kozmičke motive poput gravitacije, galaksije, teleportiranja, bestežinskog stanja, te stalnim isticanjem Fafenštajna, prema Ivanišu "kultnog mjesta postanka i nade", zapravo je ispunjen sjajnim pop pjesmama za probirljiviju glazbenu publiku kojoj nije strana svjetska post rock produkcija poput Flaming Lipsa, Mercury Reva i sličnih bendova. Dobar poznavatelj diskografije Pipsa prepoznat će na ovom albumu klasični obrazac zagrebačkog benda i autentični Ripperov autorski potpis. Gorko-slatke balade Foxtrot, Gravitacija i Slan pune su efektne lirike u kojoj autorov eskapizam izražen na ostalim astronautskim pjesmama biva bar malo ogoljen. Ritmična veselica Zdenka i vanzemaljci s urnebesno smiješnim refrenom "Hrvatice iz zadnjeg sela, što si tako nevesela, dolazim već 15 puta, spiskao sam sve na butan" neodoljivo podsjeća na Rositu Pedringu s Boga, dok je šlageristikom i brassevima natopljena Idealna pop pjesma za astronaute rasni radijski hit. Aplauz za aplauzom pratio je svaku izvedbu benda pa se pred kraj nastupa jedva vidljiva Ripperova trema otopila i usne razvukle u radostan osmijeh. Show je završio sjajnom skladbom Popravak i zafrkantsko-šlampavom obradom šlagera Kud plovi ovaj brod, za koji je na mikrofonu glas s Ripperom ukrstila njegova životna družica Yaya.


P.S. Aplauz je pratio svaku izvedbu pa se pred kraj nastupa Ripperova trema otopila i usne se razvukle u osmijeh


www.slobodnadalmacija.hr

Bijo, vidijo i čujo... ali Pink Floyda nije bilo u blizini... Aco mi je i inače zanimljiv pa me posebno dirnula ona njegova rečenica, iz najave koncerta, u kojoj je povukao pjesničku paralelu Mamić-Eduardo:Dubravko-Kralja. Di bi drugom paru bio kraj s tolikim novcima?

Pips Chips & Videoclips, kino Europa, 10. 10. 2007.
11. listopad 2007. 16:12:49 Izvještaji s koncerata

Ovo je bila vrlo zanimljiva večer, recimo to tako…Promocija jednog od mojih omiljenih bendova ne događa se baš svaki dan, zapravo, događa se u prosjeku jednom u četiri godine (kako je Yaya duhovito primijetila dok smo čavrljali prije početka, četiri godine, pa to je razdoblje između dvije Olimpijade!). Tako da ubuduće kada se cure budu žalile na devet mjeseci koji su im potrebni da rode dijete, nije to ništa, dame moje, ovima je trebalo četiri godine da rode album! I bilo je vjerojatno podjednako bolno!

Zanimljiv je bio i odabir lokacije, kino Europa koje izgleda više ne služi svrsi kao kino već čeka žalosnu sudbinu pretvaranja u…Što? Novi shopping centar, vjerojatno. A u birtiji ispred kina gomila poznatih faca. Toliko dragih ljudi nisam vidio na jednom mjestu već jako, jako dugo. Tu je lik iz Makedonije koji se nekim čudom uspije materijalizirati na svakom značajnijem gigu Pipsa, likovi iz Rijeke, Sarajeva…Vjerna ekipa koja bend prati gdje god i kad god može. Plus hrpa poznatih ljudi koja nije iz PC&V priče ali su došli jer vole bend ili žele vidjeti na što liči novi album. Miks starije i mlađe populacije.

Negdje oko 21 h napustili smo ugodnu terasu kina i izmjestili se u samu dvoranu. S lijeve strane ispred ulaza merch štand na kome radi Dabi iz Jabuke. Gledamo cijene. 40 kn za stare cdove stvarno je pristojna cijena. Moji su se oridžidži cdovi Pipsa već izlizali od vrćenja po raznim plejerima i uzimam si u zadatak obnoviti si kolekciju. Gledamo i ostatak ponude. Najviše su mi se dopale ženske gaćice. 60 kunića…Pitam Dabija kako idu i kaže da idu dosta dobro. Hm…

Ulazimo u dvoranu. Mezanin i balkon su netaknuti, ali su iz pratera maknute sve stolice kako bi se stvorio prostor za đuskanje, fotkanje i druženje. Penzići su otišli potražiti udobne stolice, naravno, kao, iza miks pulta je najbolji zvuk. Yeah, right! Pravi fanovi i groupieji uvijek su u prvom redu!

Nešto iza 21 h svjetla su se ugasila, no umjesto benda krenuo je neki filmić na video zidu. E sad, koja je bila svrha tog filmića nije mi jasno. Prvo i osnovno, zvuk je bio katastrofalno loš, toliko loš da se niti jedna jedina riječ nije mogla razumjeti. Drugo, sam film je bezvezan, deset minuta reklama za nove proizvode Pipsa. Možda su pomislili da je to što nastupaju u sklopu kina zgodna prilika da nam predstave svoj foršpan, ali foršpani u pravilu traju pola minute, ovo je trajalo mnogo dulje. Bilo je zamorno za gledati nekog bildera i gomilu levata kako nešto trtljaju a ništa ne kužiš. Inače, water belt Pipsa je cool gadget, dobio sam ga od frienda za rođendan i nosim ga po svim festivalima, remen s kopčom o koju možete okačiti bocu mineralne ili obične vode, otud water belt, genijalna stvar!

I onda oko pola cenera ekipa od sedam astronauta slijeće na pozornicu kina Europa u najlonskim lažnim skafanderima i s tamnim cvikama na licu. I počinje neki performance s bubnjevima, trubama i tko zna čime sve ne. Gledam zbunjena lica oko sebe. Vjerojatno i ja izgledam kao tele. Koji je ovo kuratz? Počinje zbor s matrice. Prepoznajemo dio iy "Carmine Burane". Moja pratilja kaže da je to oskrvnuće „Carmine Burane“ i slažem se s tim.

Zatim bend uzima instrumente u ruke i počinje prava svirka. Kako sam neposredno prije koncerta dobio album za recenziju, većina pjesama nije mi bila poznata. Znam „Gravitaciju“ jer su ju izveli live par puta, nježni uvod u nastup. „Teroristi plaču“ i „Zde

Na putu prema dole

Koliko god djetinjasta i neinspirativna ona bila, ja upravo obožavam razinu glazbene rasprave u vidu Radiohead/The Flaming Lips jesu/nisu sranje/super i ti koji/koja misliš suprotno/isto si debil/zakon. Doista me takvo što zabavi u svome kratkom vijeku trajanja, a i najbolje skužiš što netko zapravo misli, te koliko mu je do cijele priče stalo. Ono što pritom ne smijemo zaboraviti jest da je u svome nastanku izreka o tome kako se o ukusima ne raspravlja označavala postojanje neupitnog poretka stvari, a ne sveopću relativnost svega živoga, ovisno o našim preferencijama. Danas lijepo znamo kako je procjena nečije umjetničke vrijednosti, za razliku od sportske, potpuno arbitrarna, plod subjektivnog sklopa gledanja na svijet, te da nikakva objektivnost najčešće i ne može postojati. Jebiga, volimo što volimo, ne podnosimo što ne podnosimo, u suštini je nebitno iz kojih razloga. Međutim, nekad, ponekad, ipak svi zajedno uspijemo doći do istih zaključaka i složiti se oko nepokolebljive zajedničke istine, iz, opet, jednostavnog razloga: tako doista jest, ili tako doista jest bilo. Pips Chips & Videoclips sinoć u kinu Europa stvarno jesu odsvirali grozan, odvratan, jadan, bezobrazan koncert, ma koliko sutra ili preksutra opet u Jutarnjem čitali Frančeskijev ekstatični reklamni oglas pod krinkom novinarskog doživljaja. Tako jest bilo, a to što je meni to bio i najgori koncert na kojem sam u životu bio, a znate da ne idem rijetko, eto tek je to subjektivan doživljaj – ta kako bi momak u redu ispred mene mogao znati da nije, jer je lošije bilo na recimo Valentinu kad me tata vodio kao osmogodišnjaka! (A i nije bilo.) Zato će ovo ipak prije svega biti priča o jednome velikom razočaranju. Ili krivoj procjeni, svejedno.


Davne 1995. godine u splitskom je HNK-u gostovalo neko zagrebačko kazalište, &TD ili Gavella ili ZKM ili neko četvrto sad se nikako ne mogu sjetiti, i to predstavom 'Mafija', u kojoj su istaknutu pozadinsku ulogu imali upravo Pipsi, tada nadolazeći ZG bend, u Splitu zbog Dinamove himne baš i ne pretjerano obljubljen. Meni je 'Mala fufica' bila baš zakon, ali ne mogu reći kako sam bio nekakav fan, ili sam to htio postati. Odnosno, nisam barem dok nisam čuo 'Svaku noć sam pijan', jednu od četiri pjesme koje je bend svirao u sklopu predstave, u ulozi svojevrsnog r'n'r kora koji komentira zbivanja na ostatku pozornice. Činjenica što rock bend žestoko piči unutar zgrade-bastiona tradicionalne visoke kulture jest bila jako kul, ali ja nikad nisam bio panker u galamdžijskom smislu riječi, pa da me takvo kao nepoštivanje moglo dodatno razveseliti. Ne, mene je jako jednostavno razvalila prekrasna muzika glasnih gitara, nezaustavljivih melodija i teen senzibiliteta. Tada nisam bio ovolika glazbena enciklopedija i ovakav glazbeni poetički preglednik kao što to jesam danas (što ujedno znači i da sam mnogo rjeđe bio u krivu), ali nije trebalo iza sebe imati stotine preslušanih ploča i odrađenih koncerata da bih bio skužio kako se zbiva nešto jako uzbudljivo, jer takvog benda u Hrvatskoj baš i nije bilo. Volio sam ja i mainstream rokere Parni valjak i Daleku obalu, i underground borce Rapa Nui i Touch Friction, ali pravi, pitki, žestoki pop-rock bend prije svega namijenjen tinejdžerima i onima koji su to u srcu ostali nisam nalazio u svojoj blizini. Oasis su tek pred koji mjesec bili izbacili povijesni 'Definitely Maybe', koji sam još uvijek neprestano vrtio u kaziću (prvo sa snimljene, kasnije i s original kazete), i možda Ripper, Kralja i ekipa još uvijek nisu ni bili čuli za njih, ali paralele se nisu mogle previdjeti. Konačno e

ma je da, trebali su rap plocu napraviti, to je to sto me smeta, da da!

jel možda pavlov napisao ovaj članak?

enivej, drag je meni pavlov.
dobar je ovaj tekst, a ak ga je pavlov napisao vidi se da je tonći izvršio dubok utjecaj. čovjek ne piše ko što je pisao, recimo, 2002. godine u nomadu. e sad, men se to sviđa, nekome se neće, the world keeps turning. isto ko i s pipsima.
uopće nije bitno što je unutra napisano jer ono što je napisano, kak to autor fino kaže, je samo subjektivan doživljaj stvari.

a onaj članak uopšte nije bio zamaskiran, po osamstoosmi put - meni je taj gig bio super, a nad tekstom je fino stajalo da je oglas plaćen.

da, pavlov. evo ti ga ovdje: Link

http://www.ruralnagorila.com



Dodatak


Ali sad ozbiljno: bio bih vam stvarno jako zahvalan ako bi mi netko mogao poslati link na vijest o tome kako će Pipsi na svome koncertu u kinu Europa svirati isključivo nove pjesme s novog albuma, ili me prosvijetliti informacijom ako je to bilo najavljeno u ikojim novinama. Jer, ako jest, onda sam možda, za nijansu, bio prestrog prema Ripperu i dečkima, u pogledu toga što u regularnom dijelu koncerta u srijedu nisu svirali ništa od starih favorita. Ali samo u tom i ni u jednome drugom pogledu, što ću ponovno elaborirati malo kasnije. Ovaj napad dobrohotnosti rezultat je jučerašnje slučajnosti, kada smo planirani odlazak na Elemental i Edu u Sax, zbog pretrpanosti potonjega kluba, zamijenili odlaskom u Tvornicu gdje su imali nastupati Kawasaki 3P, koje se uvijek trudim propustiti, Let 3, koje isto, i Pipsi, također u sklopu Tuborgove koncertne promocije. Dok smo odradili čeking osobnih dokumenata, Pipsi su odsvirali onu o Hrvatici, a čim smo ušli unutra počela je 'Mala Fufica', za kojom je išla najbolja pjesma svijeta 'Gume na kotačima', pa 'Plači', pa poslije i još jedna najbolja pjesma svijeta 'Rosita Pedringo', i 'Narko' i 'Supermama' i još koja veteranska ljepotica, u nekih sat vremena svirke, koliko su Pipsi dobili. Od novih, svirala se samo još ona o Juriju Gagarinu i ona tranceična (iako znam da nema veze s pravim tranceom). I sve skupa, bilo je super, bend u slavljeničkom raspoloženju, Ripper fino raspoložen, publika uništavajući glasnice. I uživao sam, i bilo je tako lako zaboraviti na prekjučerašnje razočaranje.



Kako je to lijepo primijetio Plusbeskonačno u svojem komentaru moga zadnjeg teksta o grupi: Pipsi i ja smo stari srednjoškolski prijatelji, koji su još uvijek bili ostali dobri na početku faksa, ali i koji su se kasnije jednostavno razišli. Kad se nađemo pa pričamo o starim danima, svi se jako zabavljamo; kad se pokušamo informirati o trenutnoj situaciji, svima nam je dosadno. Nije sve za svakog, naravno, i ne treba biti, kako je primijetio Zoran u istim tim komentarima, pa možda stvarno nema smisla negodovati. Uvijek ću imati dovoljno bendova koji znaju i mogu i hoće napisati rif, melodiju, kiticu i refren. Pipsi mogu slobodno raditi stvari bez tih sastojaka, a ja ih naprosto neću više slušati.



No, to ipak ništa ne mijenja na većini mojih bitnih zaključaka, o kojima sam nekidan zdvajao. Dobar dio gladijatorskih pjesama nisam na koncertu u Europi čuo prvi put, nego sam ih već nekoliko puta imao prilike čuti na nekoliko posljednjih koncerata Pipsa, i ni jednu od njih, ni nakon pet-šest live slušanja, i dalje ne mogu nazvati pravom, a kamoli dobrom pjesmom. 'Gravitacija' mi se bila svidjela, ali mislim da je sad nepotrebno napunjena zvukovima. Možda svaka za sebe ni jedna od njih i nije nekakvo kardinalno zlodjelo, ali kumulativni efekt, do kojeg je bend došao izostavivši stare pjesme, upravo je bio festival pretenciozne dosade i dosadne pretencioznosti. Previše je toga za u jednom komadu, definitivno. Konzekventno tomu, u malim dozama ubačene između starih, nemjerljivo boljih stvari, nove pjesme nisu mi izazvale toliko negodovanja – moglo ih se lako zanemariti razgovorom ili naručivanjem pića. Ali su isto tako u takvom kontekstu još jasnije dokazale svoju inferiornost – nakon Gagarina čak je i jedan 'Nogomet' zvučao kao maestralan rad vrhunskog benda, što koliko god bila simpatična ta pjesma ipak nije.



Okej, kako bi se logično uklopili u tulumašku atmosferu i opravdali vjerojatno finu svoticu Tuborgova novca, Pipsi naglasak jesu stavili na stare pjesme, ali mislim da bi puno dosljedniji po

lucijanove slikice su ovdje Link

eto ga....brafo.:)

ne da mi se citati sve te recenzije.
sta me briga, uostalom.

meni je na koncertu bilo bas prezakon.
fino nabrijavanje prije sa svim onim kartonima, zastavicama i super shopom i slikanjem (bas super uspomena).
pa one predobre reklame za put do uzarenja.
i sam liftoff.... nekako sam propustila yayu i ta dva lika koja spominjete ?? ne sjecam se ?? mozda neki blackout?
ne znam kad sam zadnji put skala i pjevala na nekom koncertu.
dobro je, vec sam mislila da je to zbog godina :))
----------
i u jednom trenutku skuzim kak mi je u europi super i kak je to odlican prostor za svirku, tipa prostora kakvih vani ima dosta. i kak nitko ne pusi, mozes disat, gledat. i kazem dipu - zbog toga se osjecam ko da smo u new yorku. i utaj cas ugledam dvije drage nam djevojke kako puse. i utaj cas daddy na stejđu zapali cigaretu.
sve se slomilo sam tak :)
----------
nesto:
drag nam oak svima.
al zasto mu se skoro na svakom koncertu bas ja nadjem na putu te me ima potrebu odlucno odgurnuti u stranu kako bi si oslobodio prolaz? u londonu, u boogaluu, u europi............il sam stvarno bas tolko siroka?
----------
o albumu na drugom mjestu. nakon jos par desetaka presljusavanja.
'sad smo stvarno'............

gume na kotačima najbolja pjesma svijeta?!?!?!?!

inace imam problema s povezivanjem lica i imena

ovo na forumu, s forumasima mi je jos teze

kad je koncert benda, onda i one koje dobro znam, skoro ne poznam
da ne kazem da sam se jos jednom izblamirao, pitao sam vladu koja mu je ono mala
kad ono njegova zakonita

i tako to

nikoga nisam namjerno gurnuo, pa makar se ponavljalo iz koncerta u koncert

oprosti

i dju sam skuzio tek nakon sto je koncert bio gotov, nisam je ni pozdravio
blam

ni filipa

nema opravdanja, samo objasnjenje


cekam te koncerte mjesecima, bolje reci godinama, uvijek na kraju neka trka i strka

zato sam u tvornici sjeo i samo se u sebi smijao
divovski kompjuteri, prilicno su sigurni

a ja sam tebe gurnuo, negdje pred kraj koncerta; bili smo na prolazu i stalno su me laktarili pa smo se pomakli naprijed. i nije išlo bez toga (izlike!)

kak su svi fini.

Kad ti netko u osmoj godini braka veli "Koja ti je ono mala?" i pokaže na ženu, onda osjećaš čisti ponos.
Izađi mala, izađi mala.

ah..nakon prespavanog umora i nadoknade posla se mogu malo zamisliti o koncertu i zaključak mi je: nisam trebao sjediti gore. Iako sam bio umoran od puta i sve, veći dio koncerta sam proveo cupkajući na stražnjici pošto bi me svekoliko pučanstvo dva do tri reda iza mene vjerojatno ubilo da sam se ustao.
Koncert mi je ispunio sva očekivanja.
Još jednom hvala Darku na kartama, bilo bi kompliciranije bez njegove pomoći. Pozdrav svima ostalima, nismo htjeli smetati.

Pitanje: tko je bio lik koji se veći dio vremena izderavao riječi jesama koje nikada nisam čuo? Stajao je kraj lijeve strane sjedećeg dijela i vikao podosta glasno (jedini dio koji sam razumio je bilo nešto tipa: "na zagrebačkom kolodvorouuuouuuuu" i nešto kako je on proklet, uklet ili nešto slično?). Bilo je simpa.

Kraj nas je sjedio čiko kojeg smo zaključili prozvati glazbenim kritičarem jer je tipkao po blekberiju i zapanjeno nas pitao "Jel vi to razumijete?" nakon uvodnog filma. Bok, čika kritičare!

I tak. U vlaku smo preslušavali Pjesme, i mogu reći da sam prezadovoljan.

Kud plovi ovaj brod? - gdje god treba, sve je dobro..

-----------
smiješni mali ljudi igraju se svjetala na stropu
sve je dobro..

terapija: Link, nice.
a ove dve fotke su skroz fora.

Iako se za sletanje nove inkarnacije Pipsa možda i mogao izabrati neki sretniji termin (točno između Muse-a i Bryan Ferry-a), Pipsi su nam prestavivši svoj novi album itekako pokazali da se mogu mjeriti sa ovim svjetskim veličinama. Voljeli vi Ripper-a ili ne, malo tko će moći poreči da Pipsi konstantno rade inovativnu muziku. Koncert u Kinu Europi je pokazao upravo to, novi album hrvatskog benda koji sve manje zvuči kao da je iz Hrvatske. Iako mi je cijela priča oko Fafenštajna pomalo glupava (bolje rečeno nesmiješna) moram priznati da sam se u više od par navrata u toku koncerta pošteno naježio koliko je sve to dobro zvučalo i izgledalo.
Obučeni u astronautska odijela (u stvarnosti to izgleda kao da je netko cijeli bend umotao u foliju) i popračeni izvrsnim animacijama Pipsi su osvirali cijeli novi album plus jednu obradu s Yayom a posebno dobro su (očekivano) zvučali Teroristi, Zdenka, meni do tada nepoznate Domaći Rock i genijalna zadnja pjesma kojoj ne znam ime a bila mi je najbolja na cijelom koncertu. Kako je koncert bio rasprodan kino je bilo prepuno i moje je skromno mišljenje da je večina uživala ali kao i uvijek bilo je par redikula koji su tražili stare hitove. Srećom, od starih hitova nije bilo nista nego smo na bisu dobili još jednom Teroriste i Zdenku i mogli smo sretni kući.
Sve u svemu, jedva čekam da čujem album u svoj studijskoj blagodati - pogotovo Gravitaciju i genijalnu Domaći Rock koja zvući kao da Flaming Lipsi sviraju Bohemian Rhapsody! Samo što mi je sad malo žao što s novim album ne dolazi dvd za ovim animacijama pa da možemo novi album i gledati...