Forum

Sinoć...

Tata (urla): "Ivaaaaaaaaaaaa jel to ovaj tvoj na reklami?"
Ja: "Je, tata ovaj moj je."
Tata (zadovoljna i nasmješena faca):"O, fino, fino."

Meni je zapravo jako drago što su moji roditelji napokon prihvatili faktu o ljubavi prema Pipsima. Nakon 9 godina su shvatili da ta "bolest" neće proć. Čak im se zna dogooditi i da pokažu interes za band. Vjerojatno je otežavajaću okolnost u prihvaćanju bila jedna situacija od prije 8 godina...kada sam ja izrazila želju da se sluša moja kazeta u autu. U autu brat od 6 godina, mama, teta,tata....a iz zvučnika krene: "jedva čekam da staviti pimpek na glavu". Yup...tatina vilica je bila na podu, amoja kazeta nakon par sekundi u mojim rukam (dobro je to...mogla je bit izvan auta) :PPPPP

Opće ne znam otkud sam sada ovo i zašto napisala...ali jesam.

i familija beslic
je za do moreta slusala
shimpoo pimpoo.
mada je tata vise gotivio
z.p. i njihovu baladu o pisonji
i zugi. valjda zato sto bismo
mi uvijek stigli do mestasca u kojem
cemo se pracakati narednih 7 do 10
dana, a pisonja i zuga iz
repeata u reapeat nisu bili te srece.
:)

jel i vi ljetujete u zaostrogu? :)

b ljuv

naravski.
kad je sestra buca
bila mala ona ga je zvala
zaustralija.
:)

Evo, vidio i ja napokon reklamu na tv-u.
HTV2, Hrvatska-Litva, pred kraj 1. poluvremena.

PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS NAJAVLJUJU NOVI ALBUM

Astronauti dolaze

"Jezdeći galaktičkim zrakoprazom, mi astronauti vidjeli smo zaista sve i radili smo svašta. Iskustvo nas uči da je od primarnog značaja za uspjeh naše misije pronaći stamenog saveznika i domaćina, čija je moć percepcije i inovacije daleko ispred vremena", filozofski veli Ripper, u svom stilu najavljujući nadolazeći album
PIŠE ANTONELA MARUŠIĆ

Ovih dana T-mobile je predstavio suradnju s još jednim domaćim glazbenim izvođačem, grupom Pips, Chips & Videoclips, čiji je novi album, Pjesme za gladijatore, objavljen u mp3 formatu na mobilnim telefonima modela SE W200i. Zanimljivo je da će se album u normalnom audio CD formatu u prodaji pojaviti tek za mjesec dana, a ovo je prvi put da neka domaća rock grupa svoj novi materijal premijerno objavljuje na ovakav način.
Da bi sve ostalo u familiji, Ripperova supruga Yaya svojim je crtežima osmislila vizualni identitet pakiranja mobitela, koji će se pojaviti u limitiranoj količini od 2000 primjeraka.
Nije tajna da većina rock-fanova s nestrpljenjem očekuje što Ripper i ekipa imaju novo reći u svojim pjesmama, no iz dosadašnjih izjava nisu saznali mnogo.
Žitelji Fafenštajna

Diskografska revolucija: Pipsi su ’Pjesme za gladijatore’ objavili u mp3 formatu na mobilnim telefonima modela SE W200i. Riječ je o presedanu na našoj glazbenoj sceni, jer je na takav način prvi put domaći izvođač objavio novi glazbeni materijalU posljednjih godinu i pol, otkada traje rad na novom albumu jednog od najomiljenijih zagrebačkih rock-bandova, njegov leader Dubravko Ivaniš Ripper na sva pitanja o toj temi odgovara isključivo služeći se alegorijom o astronautima, kako naziva sebe i članove svojega banda, dok publiku naziva žiteljima Fafenštajna. Glavnim i odgovornim supervizorom cijelog projekta Ripper smatra Predsjednika Svemira, koji odlučuje doslovno o svemu. Metaforika koju Pipsi koriste uveliko podsjeća na ozbiljnu zafrkanciju splitskog TBF-a s Maxonom Univerzalom, fantomskom tvrtkom/sektom koja je iskorištena ne samo za naslov njihova zadnjeg albuma, nego i kao odgovor na brojna ozbiljna novinarska pitanja.
U nemogućnosti da dođemo do žive i bar donekle prizemljene izjave o tome što nas očekuje na albumu Pjesme za gladijatore, ostavljamo vam da se zabavljate izjavom koju je Ripper poput kosti bacio medijima.
"Jezdeći galaktičkim zrakoprazom, mi astronauti vidjeli smo zaista sve i radili smo svašta. Iskustvo nas uči da je od primarnog značaja za uspjeh misije pronaći stamenog saveznika i domaćina čija je moć percepcije i inovacije daleko ispred vremena. Naša ljubavna invazija na Fafenštajn neizvediva je bez suradnje s onima u koje svaki Fafenštajnac ima najveće povjerenje. Stvorili smo sve preduvjete u nastojanjima da Fafenštajn postane istinsko gnijezdo i generator općega kozmičkog blagostanja i sreće."


Pipsi na mobitelu

Nakon Gibonnija i Nine Badrić, društvu "štićenika T-mobilea" pridružili su se i "Pipsi". Predvodnici domaćeg rocka u 90-ima osnovani su u novozagrebačkim kvartovima Zapruđe i Utrine, nakon čega su doživjeli brojne krize u članstvu, među kojima je uhu najzapaženiji bio odlazak gitarista Alena Kraljića, čiji je gitarski "vez" bio zaštitni znak benda. Nakon pomlađivanja i promjene kompletne postave (ostaje samo Ripper), grupa se iz rock mainstreama "prestrojava" u alter i post/rock žanr, ugledajući se na bandove poput "Radioheda" te američkih "Flaming Lip

"gitarski vez"
džuboks cca 1985. LOL

nisam vidla reklamu
jel dobra? ;)
kaj, sad jos moram i TV gledat? >:(

Imaš je u daddyevom dnevniku...skini si ju.:)

evo lo, Link

Čovječe, prodaju album za 900kn i ljudi kupuju :))))

Pipsi na mobitelu? Svjetski trend koji je stigao i kod nas

Piše: Dragan Petric, izvršni urednik Buga

Novi album Pipsa objavljen je prije desetak dana, no još uvijek ga nitko nije u mogućnosti kupiti na CD-u.

On, međutim, nije dostupan niti na kazeti ili na vinilu, što bi se moglo zaključiti s obzirom da je objavljen, a nema ga na CD-u i s obzirom da se odabir retro-tehnologije čini kao marketinški potez kojim se može priskrbiti makar zrnce natprosječne tržišne pozornosti. Baš suprotno - novi Pipsi trenutačno se mogu kupiti samo na nosaču zvuka koji ni po čemu nije retro - mobitelu iz T-Mobileove ponude koji svira MP3-ce.

Kako će za nekoliko tjedana album u trgovinama biti dostupan i na CD-u, nije nerazumno postaviti pitanje koje je svima zacijelo odmah zazvonilo u glavi - zbog čega bi itko, samo zato da bi slušao nove skladbe nekog benda, kupio s njima i mobitel i time učinio gotovo deseterostruko veći trošak od onoga koji bi imao da pričeka CD?

Sve i da se radi o najvećem mogućem, patološki opsjednutom obožavatelju benda, za novi album dati tisuću kuna ili se obvezati na dvogodišnju vjernost mobilnom operateru i nekom od njegovih tarifnih modela, koji podrazumijeva određeni mjesečni trošak, stvarno se doima potezom budale, pa da je odsviran i na Stradivariju pozlaćenih struna.

A ipak, dosjetka Pipsa i T-Mobilea nije tek neproračunati besmisleni hir, već praćenje trenda koji konačno i kod nas pristiže iz zemalja u kojima je tržište tehnologije i zabave, a samim time i konzumiranja glazbe, na najsuvremenijoj razini. Za razumjeti kako netko tko uz desetak pjesama kupuje i uređaj na kojem će ih slušati nije budala nužno je na brzinu proći kroz povijest glazbenog izdavaštva i uvidjeti gdje je otprilike na tom putu zapelo naše tržište.

Na početku te priče pojam albuma uopće nije postojao - kupovali su se singlovi, na nosaču zvuka na koji se puno više od toga niti nije moglo zapisati. Izvođačima, ograničenima kapacitetom male vinilke, uopće nije padalo na pamet manufakturno u studiju odjednom snimiti desetak pjesama, već se svaka pojedinačno ili eventualno njih dvije-tri, koje kotiraju kao kakav-takav hit, plasiralo kao zaseban tržišni proizvod.

Dolaskom kapacitetom raskošnijih nosača zvuka - većih ploča koje su se na gramofonu okretale manjom brzinom, kazeta s magnetskom trakom, a onda i CD-ova - singlice su tržištu postale nezanimljive, a repetitivne faze u svojoj karijeri glazbenici više nisu razdvajali od hita do hita već od albuma do albuma, kreativno neprirodnog koncepta koji je desetljećima predstavljao srž glazbene industrije.

Tu je razvoj našeg tržišta zapeo, a onog naprednijeg otišao dalje. MP3 je kao format zapisa glazbe CD učinio nosačem zvuka na koji stanu stotine pjesama, a iznimno jeftini MP3 playeri, zajedno sa suvremenim načinima distribucije glazbe preko interneta, gdje je moguće kupiti samo jednu pjesmu, a ne njih deset zapakiranih prema tuđem ukusu, omogućili su da glazbenici ponovno počnu stvarati singlove, a ne albume. Nije stoga budala onaj tko danas kupuje MP3 player s kojim već dobiva deset pjesama Pipsa, pa makar s njime mogao i telefonirati.

sve to preneseno s Link

daddy i dotični dragan petric


Link

naletih na vip.hr:

Vidite li ružičastog slona?

O malim albumima s velikim sponzorima
Velike se stvari događaju u maloj zemlji. Nisam sigurna hoće li to moje malo srce koje kuca za ovu malu zemlju moći izdržati.

Izlaze veliki albumi. Maestralni. Veći od života samog. Veći od muških kita u lovačkim pričama. Gle, ovoliiiiiki.

Izlaze veliki albumi? Jedini album kojem priznajem veličinu je album Životinjskog carstva.

Izlaze mali albumi s velikim sponzorima. A znate ono staro pravilo: S kim si, takav si. Recimo, kao ružni dečko koji izlazi sa svojim zgodnim prijateljima nadajući se da će mu zgodni prijatelji popraviti prosjek i omogućiti da napokon nešto poševi.
GiganTi mobilne T-elefonije, fiksne T-elefonije i ružičastog T-asesoara najednom su razvili veliki altruizam prema gladnim glazbenicima i podržavaju hrvatsku glazbenu scenu, čak bi se bezobrazno usudila reći, spašavaju ju od potopa. Naravno, to oni tako vide. Khm. E, baš nam je to trebalo. Veliki ružičasti slon.

Ovako zbori rječnik:

Pink Elephant (elem, ružičasti slon)
Something so large and obvious (like a pink elephant), but nobody says a word- like it doesn't even exist, making the the whole circumstance very akward.

I jest, situacija je vrlo neugodna i čudna. Imam osjećaj kao da giganTi mobilne Telefonije žele od svih pjesama koje izlaze samo žele napraviti polifone melodije od kojih će, naravno, masno zarađivati.

Izvadak iz razgovora šefa ružičaste tvrtke za mobilnu T-elefoniju i frontmena benda:
Halo? Imate novi album? Da? Krasno. Koliko pjesama? Dvanaest? Krasno. Želite da vas sponzoriramo? Ma može…

Šef se naginje asistentu: Miljenko, zabilježi i bezeciraj, Dvanaest novih polifonih melodija. Cijena? Prava sitinica.

Glazbena industrija stenje pod pritiskom besparice i loše prodaje CD-a. A znamo da u nuždi, vrag i muhe ždere. Treba im slamka za koju će se uhvatiti i novčić na kojem će plutati u nemirnom moru financijske propasti. Kao Palčica koja pluta u ljuski od oraha. Pa onda potpisuju ugovore s Ružičastim slonom omogućivši tako svojim izvođačima da se reklamiraju na jumbo plakatima, da radijske stanice vrte singlove tjedna, mjeseci i godina, da TV reklame nabrijavaju publiku za novu dugosvirajuću ploču… Uglavnom, sav onaj posao koji bi inače radio sam izdavač zapravo radi sponzor. Ružičasti slon.

A izvođači s malim albumima? Oni pucaju od sreće i viču "To je nama naša borba dala"! Idu u boj mašući tuđim kurcima po koprivama i hvališu se prodajom albuma. A tko je kupio 1000 primjeraka albuma? Ružičasti slon. I podijelio ga svojim partnerima i poslovnim suradnicima. Ali neka, neka, nema veze… Neka nam prodaja cvjeta, kakva je da je i kome je da je. Većina slušatelja će ionako prepržiti album.

I onda se čudim sama sebi što sve više i više guram prst u grlo i povraćam na sam spomen glazbene industrije. Ja bih voljela biti neokaljana. Da imam čist obraz. Volim životinje, ali ne i Ružičastog slona. Je li moguće napraviti album bez sponzora? Bez mecene koji ti isplaćuje plaću? Bez bogatog prijatelja koji voli tvoj rad i plaća ti da budeš rock zvijezda? Naravno da je moguće. Ali, (štampani ALI), onda se možeš pozdraviti sa zaradom. Doviđenja, lungiću, dobar dan, pileća pašteto! A kako će onda glazbenik hraniti svoj hram, svoje umjetničko tijelo, dom svog umjetničkog duha? Je li? Pilećom paštetom? Ma ne dolazi u obzir! Samo najbolje za naše najbolje glazbene uzdanice, za

Mirela Priselac - Remi, kaj ti briješ?

nekak sam se iznenadila.
koj kurac?
kaje ljudima?
(jesu li se tak i na ...hihihi zablokirala, nemrem se imena sjetit.....a da, Badricku obrusili? ne znam, ne pratim..)

ovo je ona iz elementala?
ako jest, ukratko: zavist.
elemental je nekad pocetkom
kolodvora svirao u klubu
hacienda u sarajevu.
tu vecer je u sarajevu
bio najveci prolom oblaka ikada.
nebo se otvorilo, imam osjecaj,
bas nad haciendom.
stajali smo i smrzavali se bukvalno dva sata
ispod nake strehe. ko me nagovori da na njih
idem! cijelo sarajevo je bilo tamo.
jebo ti sve fafenstajne ovog svijeta
na sto smo mi spali.
mogu mislit kak je super tek njoj bilo
svirat bez slona
i monitora na bini metar s metar.
dok jos nije prolom
udario cuo sam ih kako
sjebani zvukom izlaze poslije nazovi
probe. sjajna vecer to bijase!
Link
moja remi, koje nebuloze napisa, jebote!

p.s. mogu se kladit da sanja krdo slonica
repajuci i skacuci s jednog na drugog.

Upoznala sam dotičnu prije godinu dana na koncertu Figli di Madre Ignota. Dotakle smo se Pipsa...Sve najbolje rekla. Nekog je pokakala. Nemrem se sjetiti koga. Ovo je zavist...ali enivej...hu d fak iz ši? Rekao bi moj buraz...besmislica.

ja potpuno kužim ljude kojima se ne sviđa da muzičari potpisuju ugovore s velikim kompanijama.
iako mislim da nisu u pravu.
al kužim ih. ne mora to bit zavist.

svejedno dal je zavist, dal joj se sviđa ili kaj već, ali nek mi netko objasni što je to ona napisala.
mislim, ne zanima me, ali koji kurac je to?
nek prevodi filmove rađe.

vip music je valjda dno dna, uz sve ostalo što je isto dno dna.

Ne znam, meni je sve to super...
Nitko u stvari nije svjestan koliko je sjajno u ovom trenutku biti Dubravko Ivaniš.
Završio je album.
Od malog mjesta(trenutka) u Njemačkoj, stvorio je Fafenštajn.
Mislim da mene na njegovom mjestu ovakvi članci u ovakvom trenutku ne bi mogli dotaknuti ni u podsvijest moje podsvijesti...

pa ona ne kaže niš novo.
ona kaže - umjetnici ne smiju imati sponzora kako bi bili nezavisni. kako bi bili buntovni. ukoliko imaš sponzora, postoji segment društva kojeg se ne smiješ doticati, i samim tim pristaješ na kompromis. a kompromis je najgora stvar koja se može dogoditi umjetniku. to se u hr radi, al o tome se šuti.
valjda.
stara fora - pop glazbenici nose srce na rukavu i jednom kad to prestanu prodali su se... priča postoji otkad postoje bendovi.

s druge strane, ja fakat ne vidim razliku u tome da te financira diskografska kuća (pa te oni pritišću), dal te financira sponzor (pa izgledaš ko da si se prodao) il te financiraju medici ili francuski kralj. mecene su postojale oduvijek, a po meni je bolje imat sponzora nego imat posla s npr. emi-jem ili štajaznam croatia recordsom, koji će ti se upletat u kreativni proces.

ko što rekoh, razumijem ja ove koji se žale, al ih i nabijem na kurac.

za one koji žele znati više:
http://en.wikipedia.org/wiki/Selling_out

lično ne vidim u čemu je problem ovdje, ali kao što kjut reče nabijem ih na neku uspravnu stvar. ako se 'umjetnost' već prodaje po policama supermarketa otkud je odjednom problem ako tu istu 'umjetnost' reklamiraš po tv-u ili sponzoriraš? pa i beethoven je komponovao po narudzbi, tj. bio je plaćen pa koga briga. leonardova mona liza isto. mikelanđelov david takođe.

jedino što mi je bitno je da album bude dobar pa taman da je daddy bukvalno dao guze da ga izda.

zanimljivo što je tekst na vip.hr, koji bi bio neki žuto-šareni slon, šta ne?

ne kažem da ima veze, ali je smiješno. možda da je pisala za tportal...

Link zijeeeeev

@ radovan3 ružičasti slon je izraz kojeg je cura objasnila... svi ga vide, al nitko ne priča o njemu. valjda.

@matea aawwwwwwwwwwwww bebi se pajki! :D

Slazem se sa cuteovim opaskama.
Jos bi dodal da mi je zao kaj ta cura ne pise o muzici nego o nekakvoj ideologiji. Kaj nije ona muzicarka a ne politicarka ili filozof? Bilo bi zgodno cuti kaj ona slusa i kaj opcenito ima za reci o necijoj muzici.
Sto se omrazene pink kompanije tiče, radeci na rtl-u susreo sam se sa gomilom umjetnika svih vrsta koji uzivaju sponzorstvo Nemaca. Kad se Nemci već igraju dobrotvora, drago mi je da i band koji volim ima neke koristi od toga.

moj dečko je najpametniji :)
pusa!

:)