Forum

kako se vi nosite sa stresom?
ja primjećjum da u svojoj 20. godini imam 0 strpljenja i +beskonačno živciranja za išta..
za dvije godine ću bit ko vlado valjda.

nemojte mi govorit da ignoriram niti da se maknem.

ja sam jako nervozna osoba i ujebavaju me ove promjene vremena
pa se iskaljujem na ljudima, povrijedim ih pa mi je kasnije žao. jebiga

.
e matea, vidim tamo na blogu da imaš problema s alergijom pa sam ti mislio možda dati neki savjet jer sam ja imao velikih problema prošle godine, a i vučem tu alergiju od djetinjstva.
ja sam se prošle godine zamalo 3 puta ugušio, ali doslovce. i tad sam rekao jebo mu pas mater, neće ići...uglavnom, alergiju da bi spriječila(ublažila) moraš započet sa svim potrebnim lijekovima barem mjesec dana prije nego što ti alergija počne, i nastavit za vrijeme alergije. pa sam tako ja ove godine počeo pit prirodne biljne sirupe, koje sam kupio kod travara jerkina u zadru, mjesec dana prije nego što mi alergija inače počne. hrana je jako bitna...ja sam morao iz prehrane izbacit sve pizdarije tipa kečap, majoneza, ajvar, pizza, mlijeko(ok, mlijeko nije pizdarija), ma sve moguće tople sendviče, čokoladu(slatko, općenito). a jedem svu moguću zelenjavu, iako je ne volim baš...pijem tablete(aerius), napokon jedne koje mi pomažu u moru onih beskorisnih...uzimam propolki i neo angin po potrebi...ne krećem se puno vani.. baš pazim na svaku sitnicu jer drukčije ne možeš. i fala bogu dragomu, ove godine je sve ok, ali pakao od prošle koji sam prolazio. to neću dozvolit više. ne znam sad koje ti simptome imaš, al možda ti ovo bude od pomoći.
možda ti je sve ovo već netko rekao ili znaš sama, al svejedno htio sam ti reć jer znam kako alergija zna biti zajebana. eto.
i zato se ja nikad nisam radovao proljeću.

otkad sam počeo radit za 0 kuna posao koji iz dubine duše mrzim, skužio sam da imam užasne ispade bijesa. najčešće kad dođem doma i skužim da su mi cimer i njegov debilni frend u sobi i da nema šanse da se odmorim. obično odem u wc (zajednički wc koji nikad nije čist, jedva čekam otić doma jer znam da mogu spustit guzicu na dasku, sjebat ću si kralježnicu serući) i mlatim šakom po pločicama minutu dvije. ak ni to ne pomogne sjednem se pod tuš i tuširam se četrdesetak minuta u vrućoj vodi. igram američki nogomet jednom tjedno. drkam (kad mogu radim i ono drugo). puno pričam s tanjom i žalim se svima. pričam sam sa sobom. puno.

hope it helps.

jebo alergiju.
ne bih se baš iskaljivala na drugima, a bome ni na sebi. iako je istina da bih jednom htjela biffela udarit šakom u glavu. al nemoj nikom reć.
ne mogu si pomoć. smiješno je. ahhaaahahaa

ovi smajlići su znak konačnog ludila. baš su ružni. kaj ova osmica znači?

Mislim da je Zoran P. aka Dip majstor u nošenju sa stresom, čovjek koji je vrlo blizu Zena. Idol svakog mladića izbezumljenog i izgubljenog od stresa. Kako li se taj čovjek nosi sa svojim izuzetno stresnim poslom, ženama i ostalim izvorima stresa saznat ćemo, nadam se, u jednom od narednih postova.

cimeri...ja ne mogu imat cimera. to je nemoguće. živim sam. u zadru. a kad se zaželim doma, odem doma da mi mama spremi nešto lijepo za pojesti. i naravno, posvađam se s vječito nadrkanim bratom. al sve manje se svađamo u zadnje vrijeme i to mi je baš drago.
moj prijatelj priča sam sa sobom, često. ipak, meni je to prečudno.

moram priznat da ja ne volim flegma ljude. sjebu te dok si reko britva. al to nema baš puno veze s ovim.
svašta mi pada napamet pa zapišem

i ovo "dok si reko britva".. ja to zapravo ne govorim al to sam od nekog čuo pa mi sad palo napamet


:D

zoki je svirao u prog metal bendu. strpljenje je izučio dok je postavljao bubnjeve ;)

ja isto ne mogu imat cimera. to je nemoguće.
al imam.

ja sam prvih 11 godina života živio u sobi od 12 kvadrata s mamom, tatom, bratom i sestrom. ni ne želim znat kak je mami i tati bilo... fakat ne želim znat! aaaaaaaaaargh!

za stres sam prvi put čula sredinom devedesetih, pisalo je nešto o tome u časopisu vita.

ja sam pod stresom ujutro između sedam i osam, kuhajući ručak s jednim djetetom u naručju, a drugo mi se drži za nogu dok ja vrtim film što još moram obaviti prije odlaska na posao (oprat klincima guzičice nakon kakanja, pospremiti krevete, prostrijet oprano rublje, ispeglat si majicu za posao, istuširati se).

pod stresom sam i kad se na dijelu slavonske avenije koji je dug cca 50 metara moram prestrojiti iz krajnje desne u krajnju lijevu traku. svaki dan oko pet popodne!

pod laganim sam stresom kad me samo jedan dan unaprijed šef zamoli da umjesto njega držim predavanje.

sve ostale situacije bih nazvala nekim drugim imenom.

ja bih baš volio znati kak je mami i tati bilo u onih 12 kvadrata... ima li snažnijeg umjetničkog performističkog čina (iako sumnjam da je itko i na tren na to pomislio (zato ipak postoji vremenski otklon?!))? usuđujem se nazvati to čistim zenom (ako tako nešto uopće postoji), uz dodatak divljenja.

ja sam pod stresom dok ne popijem kavu,
kad popijem dvije onda sam u većem stresu nego bez ijedne.
čuo sam da su žene s godina sve zadovoljnije...
blago ženama.
tablete su mi bezveze, neću ni aspirin više stavit u sebe.
ja bih da je stalno proljeće, sve zeleno, i da ne moram ništ radit (što mi se ne da), da stalno imam inspiraciju za slikat i da ne moram od staraca uzimat pare... i da mi je cura sterilna.
mislim da je s 20 najzajebanije, da bar imam 5. mijenjao bih se za 5.

protiv stresa:
proucio tekstove za samopouzdanje
ja sam NOMAD a svi drugi su sranje
sve te face pojma nemaju...

Ja onda pustim da mi svi jebu mater, pa odem kod zubara i još mi je gore.
Onda se cijeli tjedan pitam koji mi je to kurac trebalo, svima ispričavam bezveze i još me uz sve to jebe kaj mislim da su stopala najgluplji dio mojeg tijela.