|
|
Jučer-prekjučer mi je, na adresu izdavačke kućice, stigao baš zanimljiv dopis. Kanda se nekom svidjelo ovo s naplatom par lipa po CD-u za glazbenike pa je razmišljao gdje bi se još nešto moglo ušićariti.
Razmišljao, razmišljao i - dosjetio se!
Dopis kaže kako je osnovana "Udruga za zaštitu prava nakladnika", kojoj su "neki nakladnici" već postali članovi, a nas ostale zovu. Cilj Udruge je, paj'sad, "OSTVARIVANJE PRAVA NA NAKNADU OD KORISNIKA (PRAVNE I FIZIČKE OSOBE KOJE (sic!) ZA NAKNADU OBAVLJA USLUGE FOTOKOPIRANJA, PROIZVOĐAČI I UVOZNICI (sic!) APARATA ZA FOTOKOPIRANJE) AUTORSKOG PRAVA."
Što će reći kako bi oni da im vlasnici fotokopiraonica plaćaju mjesečnu naknadu po stroju (po cjeniku minimalno 50 kn), a postoji cjenik i za uvoznike kopirki, faks mašina i - skenera. Sve u ime toga da se na njima umnožavaju knjige naših nakladnika.
(Zanemarimo na trenutak sliku nekoga tko gura knjigu u faks-mašinu, mislim da je cijela pretpostavka prilično kretenska. Jest, studenti kopiraju nedostupne udžbenike - hoće li se sad njima to naplaćivati i pare dijeliti proizvođačima knjiga koje nitko ne kupuje te nitko i ne kopira? Ne znam, možda griješim, ali meni to smrdi na lopovluk.)
Naravno, priča tu ne staje: ako bi nakladnici htjeli sudjelovati u podjeli tog zamišljenog kolača (projekt tek treba biti odobren na komorama) moraju Udruzi caltati godišnju članarinu od 500 kuna. I sad, sorry, ali čim sredina naplaćuje od obje strane, meni to djeluje kao da sredina (u ovom slučaju spomenuta Udruga, predsjednica koje je diplomirana juristica Sanja Vučković) misli prvenstveno na svoj profit, računajući na pohlepu jedne strane (nakladnika) i pokornost druge (kopiraša).
Nadam se, nadam se, nadam se da nitko neće popušiti šemu. No, strah postoji.
Šalji vijest dalje,
Darko Macan
|
