|
|
Iako daddy prizvuk novog albuma skriva kao guja noge, hajmo mi raja bez pomoci Marti Misterije ili Foxa Muldera pokusati rijesit ovu zagonetku. Dakle: kako ce po vasem misljenju zvucati D&R? Da li ce to biti Radioheadovsko-Bjorkasti avant pop, ili mozda Tortoise-alike post rock, ili mozda atmosfericno-ambijentalni indie poput zadnjeg Wilcoa ili Flaming Lipsa ili Mercury Reva, ili mozda...?
Ja mislim kako ce tu biti svega ovoga i da ce D&R najvise vuci na zadnji Beta Band ;)! Volio bi kad bi se javilo neko od ono petoro sretnika da nam pomognu...ili mozda cak i daddy da nesto provuce, pa makar i izmedju redova citali :)
|
|
|
Kao prvo, super mi je to što svi još uvijek govore "Marti Misterija" , a ne "Martin Mystere" ili kako već... ne, nije uopće nostalgija u pitanju, već će Marti uvijek biti Marti i točka (prvih 80 brojeva rules!!!).
Secondly, pa, nije da se hvalim, al osim što imam najveću kravu u selu (!?), i ovcu s najdužom dlakom (!!?), također sam bio prisutan i na legendarnom preslušavanju (!!) dema Drveća i rijeka. E sad, uzeo ja ili bilo tko u obzir oooogromno vrijeme koje je otad do sad prošlo, u kojem su te pjesme vjerojatno par svjetlosnih godina evoluirale, ja ti mogu reći samo da na prvo i jedino slušanje JA NISAM NIŠTA OD TOGA MOGAO USPOREDITI SA BILO ČIM ŠTO SAM VEĆ ČUO! Ne jebem to što je to na hrvatskom jeziku sve, pa bi sad trebali svi ničice popadat na koljena, mišljenja sam da svi ovdje imamo neke kriterije. I stojim iza ovog što kažem (opet): NE MOGU TO S NIČIM USPOREDITI.
Mala paralela: danas sam po prvi put poslušao The Software Slump od Grandaddy...i isti feeling 'prvog puta' sam imao cijelo vrijeme. Male komadiće i nekakve natruhe tog zvuka smo negdje možda i čuli, ali nikad, nikad OVAKO. Tako da usporedbe s drugim bendovima u ovim slučajevima stvarno ne vrijede nimalo, gube svaku relevantnost i tu dolazimo dooooo...
zaključka: postoje albumi koji sasvim izvjesno mogu opstojati sami, kao jedini dokaz o postojanju Glazbe. Ponašaju se kao da su izmislili ne samo pjesme koje su na njima, već i svaki svoj odsvirani ton, a mi smo sasvim ugodno zavarani da bi to mogla biti i istina. I ne bunimo se, štoviše, uživamo u svakoj sekundi. Sve više i više sam dojma da bi oba navedena albuma mogla biti upravo te vrste.
|
