|
|
Nisam dugo ovdje pisao, no prilika je da se malo hvalim pa bum se reaktiviro! :-)
Kad smo skuzili da sviraju u Bologni koja i nije tak daleko, nekih 500 km uglavnom autoputa, dogovorili smo se u roku 5 minuta. Krešo je našao smjestaj u hotelu udaljenom 500 metara od mjesta koncerta, cak nije bio ni tak skup, cetverokrevetna soba s doruckom za 20 ojra po glavi.
I stigosmo u Bolognu praceni dosadnom cjelodnevnom kisurinom, ostavismo stvari u hotelu i odmah krenusmo u setnju prema klubu u kojem nitko od nas nikad nije bio.
Kisa je taman stala. A klub?
Hm...to je zapravo bio balon poput onih za igranje tenisa po zimi, samo malo veci. I nalazio se u sklopu lunaparka na periferiji BOlogne!
Moram ovdje napravit malu digresiju i objasnit zakaj gotivim ici na ovakve koncerte u susjedne zemlje. S jedne strane, kao sto se to dobro vidjelo na Lambchopu, Mercury revu ili Calexicu, Zagreb se cini kao bolji izbor zbog atmosfere i publike. EKipa je kod nas gladna koncerata nakon sushe od 15 godina, ok-i Zagreb je ipak milionski grad, i svi ovi nekomercijalni bandovi koji dodju k nama bez pol frke napune SKUC, Aquarius i slicne prostore. I skvadra bude super i bandovi ne vjeruju kaj se desava.
U Grazu, ponekad cak i u Becu a slicno je bilo sad u BOlogni, skvadra jednostavno ne ferma ovakve koncerte ni pol posto. Na YO LA TENGO je doslo mozda 200 ljudi, prostor koji bez pol frke moze primiti 1500-2000 zjapio je prazan. klub je iznutra prekrasan, topao, s prigusenim osvjetljenjem, velikim i uzdignotim stageom i dva shanka, nekoliko stolova i stolica na kraju dvorane nasuprot stagea.
Bila je to prilika zauzeti svoje mjesto u prvom redu i uzivati u majstorijama tog genijalnog trija. Zato ja volim ici vani na koncerte, to je ovdje jednostavno nemoguce dozivjeti na takav nacin. U prvom redu si i treba ti minuta da si odes po cugu ili na wc i vratis se u prvi red bez da te itko krivo pogleda. Mrak totalni.
Koncert je na momente bio genijalan, no band kao sto je Yo la tengo, dobro je to Pintaric primijetio, ima problematican koncert ako svira manje od 3 sata. Jednostavno ostane taj osjecaj par desetaka neodsviranih hitova!
Svirali su i puno novog materijala koji bi trebao izaci u 9 mjesecu, to se uglavnom cinilo fakat super.
Jedina zamjerka ide na ove najlakse, spore i melankolicne stvari. Iako ih ja inace obozavam podjednako i zbog takvih pjesama kao i zbog onog mantričnog melankolicnog noisea, te pjseme su uzivo zvucale malo tanko i lomile su atmosferu koncerta. No kad se njih troje uhvai kršit, to je nesto neopisivo. CIjelo vrijeme mijenjaju instrumente no najbolje zvuce kad Ira bubnja, ovaj Dumpovac na basu i kad rudlavi Židov pili po gitari. Simfonija buke, melankolije i ludjacke energije. A oni sve to sviraju uz coolerski osmjeh, jedino se ovaj glavni manijak ponekad zanese i pocne strugat i lomit po gitari.
Yo la tengo je vrijedio puta u BOlognu, opravdali su sva moja ocekivanja. Osjecam se nekako spokojniji sad kad sam uzivo vidio jos jedan od tih kultnih bandova o cijim sam koncertima sanjao.
AKo ikad budete imali priliku, odite pogledati i poslusati Yo la tengo.
|
