Zoran Pongrašić, rođen je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Novoj Gradiški, gradiću okruženom nepreglednim prostranstvima slavonskih ravnica, a zatim u još nesvjesnom stanju doveden u Zagreb i to u onaj Novi, dok će onaj bez tog pridjeva početi svakodnevno posjećivati prelazeći Savski most na putu do IV. gimnazije, sadašnjeg muzeja «Mimara». U školi su ga na samoupravljačko-socijalistički način uvjeravali kako će uskoro doći vrijeme u kojem će svatko raditi samo ono što želi, što je bila i ostala njegova najveća želja, pa još uvijek, iako je od tada prošlo poprilično mutnih voda ispod Savskog mosta, a još više tramvaja odcvililo svoje po zagrebačkim tračnicama, čeka taj obećani uskoro. U međuvremenu piše, i to samo ono što želi. Voli se hvaliti dobivenim književnim nagradama, kao što su Grigor Vitez i SFERA, a kad god mu se ukaže prilika obavezno spomene svoje radio-dramske i kazališne tekstove, filmske scenarije i scenarije za stripove, kao i SF prozu, te uz smiješak koji odiše lažnom skromnošću kao uzgred spomenut će i to da mu je jedan roman preveden na francuski. Uz sve gore navedeno, ovom vas prilikom obavještavamo da je, uz članstvo u AUTORSKOJ KUĆI, član Hrvatskog društva dramskih umjetnika i Hrvatskog društva pisaca, te da nikada nije znao dobro svirati električnu gitaru. Ponekad poželi ponovo se roditi, ali ne kao pisac već kao vozač Formule 1.
