|
|
veseli me da konacno mogu ocekivati dobar album...ali sam masivno bijesan zbog intervjua u vecernjem...ne zbog tog izoliranog dogadjaja, nego zato sto me tako bolno podsjeca da cemo vjerojatno zauvijek u ovoj zemlji moje drustvo i ja biti marginalizirana i zanemarena manjina...ne mogu opisati koliko mi je gorak osjecaj to sto se u londonu osjecam daleko vise doma nego u Zagrebu. Mozda ovaj forum i nije bas pravo mjesto, niti je sad pravo vrijeme u godini, ali ne moram vas sve pitati, sto najvise mrzite ovdje, u pripizdini, od cega vam je najvise zlo?
Ironicno je da je dejv fridman morao napisati pismo ripperu da bih se ja osjecao dobro. Zasto mi nitko u ovoj zemlji, u ovom gradu ne moze uliti ni nula cijelih nula jedan posto te pozitive i optimizma? Zasto?
Izmjenio - Depressed u 20.12.2002 16:32:27
|
|
|
Depressed, slusaj ovo: nedavno sjedim na kavi s tipom koji je iz Londona doselio u - Zagreb! Tip zivi od crtanja stripova, jedan je od naj naj mladih umjetnika u Engleskoj, dobio je neke nagrade, crta za DC i Marvel itd. Ja ga pitam "Kog vraga radis ovdje", a on mi kaze: "Dosao sam zbog zenske, ali sto se tice financija, ukoliko DHL ide na Mars, mogu i tamo zivjeti..." I tako, pricamo o crtanju i stripovima, a on fin, neopterecen, boli ga kurac, normalan je.
A covjek koji je rodjen na ovim prostorima, i koji izabire kreativnost kao zivotni izbor, automatski je u ratu sa svim postojecim institucijama, nepozeljan je, strsi, svima upada u oci i svi ga jebu, tj. za takve bas i nema milosti.
Za razliku od nekih drugih prostora gdje za takve ljude postoji kanal i infrastruktura. Bas kad sam citao Dejvov mejl, sjetio sam se Irvinga Frazera, tako sa onaj Englez stripas zove, i kontam: "Zasto su oni nomalni, OK, a mi smo sjebani, zivcani i upadamo u vakuum gdje nam je svak kriv?"
Pa covjece, Dejv dok komentira pjesme od Pipsa, samo sto se ne ispricava, jer on jednostavno postuje nastanak ideje kao kljucni i pocetni dio procesa.
O novinama necu uopce da pricam, radim u njma kao graficar i sve ovo o cemu vi pricate, svo vase zgrazanje nad stanjem u medijima itd, za mene je postalo pitanje opstanka mog zdravog razuma i, kako sada stvari stoje, moracu pobjeci iz tih ukletih gnijezda - tj. redakcija. Intervju u Vecernjem sa Ripperom je mila majka, naspram Emilovog intervjua u Poslovnom, gdje ga novinarska kokos u drugom pitanju pita o "dinastiji Tedeschi"... Drama...
Daddy, nadji si dobrog dobrog PR, i jednostavno prestani davati intervjue. Ako je Kundera mogao, mozes i ti. Nije problem u tvojoj tastini - zaboga, objavio si cetiri albuma, koji su i autorski i komercijalno jedinstveni, (al ga serem op.a.) i taj novinar mora pokazati respekt prema tebi, ali taj novinar, za razliku od Dejva, ne razumije genezu stvari...
Ma jednostavno, prestani davati intervjue, vjeruj mi, za godinu dana platice ti da im ga das ...
Ili, nemoj traziti autorizaciju teksta, vec i autorizaciju grafickog PRIJELOMA. I to je moguce, samo koliko vidim, nitko u novinama ne koristi tu mogucnost.
Sorry, uvijek se raspisem, kada provedem na poslu cijelu noc. Jutro samo donese rijeci...
|
i u kebab s njim i u kakao
|
mogu reći da sam već odlučio prestati davati bilo kakve izjave. siguran sam da ću nešto i raditi jer me neki (rijetki) i vesele (primjerice "briljanteen"). pipsi imaju pr-a, problem je u tome da smo premali da nam se takva komunikacija s medijima tolerira. naime, takav se način apriori odbija. veliko je majstorstvo naći pravu mjeru i optimum u javnim istupima. istina je i da što si manje u izlogu, više te cijene. ali život u medijskoj izolaciji riskantan je potez jer danas, globalno gledajući, mediji su apsolutno sve. ovo je jako jako bolestan svijet. u hrvatskoj, kako nema stručnih magazina (tipa spin, ap, itd.), prinuđen si se glupirati u dnevnicima, a oni su zainteresirani za sve osim muziku. i tad sve ide u krasan kua.
|
