|
|
Nakon što mi se stoljećima priviđaju tvoje oči, čekam da dodješ, da me povučeš za kosu, da udahnem. To je za sad manje od minute. Taj ću, kad ti kažem, osjećaj razmazati na cijeli svoj život, kad ti kažem, držim se svoje nevidljivosti, samo je tako moguće živjeti.
.
.
.
Puštam mišiće da trepere, da sve drhti, taj grad miriše po boksačkoj gumi u ustima, to je to, pomislim. Ostajem zauvijek u prvoj rundi, u najnovijim rukavicama, još blag, dok još izgleda da je moglo biti ljubavi.
meni je super super. fino je kad dole na kraju saznaš da su to pjesme.
ja čitam skoro svaki AF, ako ne i svaki.
pitanje: koliko vas je pročitalo bar zadnja tri AF-a?
.
pusa lurkerima
|
