Forum
nova prijava
Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391
darko
21.09.2005 u 21:55:07
profil autora
izmijeni
pejstajmo/pisimo ovdje najgenijalnije momente domace muzicke kritike.
27.05.2024 u 21:23:11
oblikovanje:
sadržaj:
[quote]anđelo jurkas, još jedno remek djelo neutral milk hotel. in the aeroplane over the sea Sedam godina nakon originalnog objavljivanja za Merge etiketu drugi album Neutral Milk Hotela je ponovno objavljen. Hallelujah braćo, kliktati će poklonici djela biranog za jedno od najboljih albuma svog vremena. Kod obožavanih albuma od strane nezavisnog tržišta i priskrbljenog im tituliranja kako se radi o čistim remek djelima, o kojima su se razbacivale desetke, pet zvjezdica i slična superlativna taktika, nezgodno je biti suzdržan ili priznavati kako ta čarolija o kojoj se prosulo riječi i riječi, impresija i impresija, ne funkcionira toliko očigledno kako se to poklopilo prije sedam godina, u vrijeme hvaljenja originalne objave. O jednostavnosti je riječ i easy listeningu. Ako ne patite na hi-fi stereo sound. Glede kvalitete izvedbe. Pa namjesto toga radije zarezujete tkivo pjesama i proričete namjere autora. Gledano iz perspektive oblaka po kojima su Neutral Milk Hotel jezdili u vrijeme komponiranja albuma radi se o nehotično sazdanim melodijskim utjecajima blago psihodeličnih faza Beatlesa, eksperimentiranju s akustikom indiferentnog Boba Dylana, razvijanju kompozicije na tragu The Byrdsa, i razigravanju učtivih načina trubadurenja kako bi to samo Violent Femmes i ludi Gordon Gano znali tokom svojih najboljih dana. Kada jednim mikrofonom snimana i ozvučena lo fi akustična gitara započne priču, da bi joj se putem priključivale trube, harmonike, udaraljke, ograničen rasponom, a dirljivo kmeeeeketav Jeff Mangumov glas na granici ispadanja iz tonaliteta, sastave cjelovitost pjesme, na prvi dojam mogao bi biti bilo koji susjedski band navučen na Guided By Voices. Istoimena naslovna pjesma neobična je pokopna muzika. "King Of Carrot Flowers Pt. One" svojom metrikom lomi na neobičnim mjestima, priča o dečku s dvije glave apsolutna je pobiračina "nasilnih ženturača" na desperadoski način. "Ghost" podiže tempo. U ovom trenu vjerojatno publika doživljava klimaks uživo. Čitavim albumom pjeva se onako kako to vole studenti. U Bostonu, Zagrebu, vjerojatno i Cambridgeu. Njihov je prijateljski folk sličan koncertnoj pojavnosti Mancea praćenog Pavlicom na puhačkom instrumentu. Zarobljenih i zaleđennih u domaćem glazbenom trenutku. Zna se, osjeća i čuje kako mu nedostaje štošta kvaliteta kako bi ga proglašavali vrhunskim, ali uvijek pronalazi dovoljno slušatelja koje će svojom neposrednošću prvo šarmirati, zatim zavesti, a onda razvaliti do temelja. Ne događa se svakom. Ili je samo pitanje inercije. I odlično biranog trenutka. (treba li naglašavati da sve šta je mr jurkas napisao u svezi ovog albuma nema veze s mozgom? naravno da ne!) [/quote]
Oznaèite ako želite dodati vaš potpis (sig).