Forum

sročit uvjerljivo


pusa lurkerima
mmmmorrre coookiesss.......

meni se nekako ipak najviše svidjela ona voda što je kapala 20 cm točno ispred jonathana

pusa lurkerima
mmmmorrre coookiesss.......

upoznao mateu i darka....veeeeeeeeliki pozdrav
druzio se sa dipom i lolli.....super super ekipica

mislio da sam po crtama lica prepoznao kjuta i sally...

super koncert, no ne i religiozno iskustvo kakav je bio Mogwai!

E pa, Lazicu... Malo me zahvatila euforija od koncerta, nevjerojatno, bas je bilo dobro, jednostavno dobro... I evo, odlicno se osjecam jos uvijek.
To je lijepo, morao sam nesto radit sinoc, poslije koncerta, i odradio sam to duplo brze no inace. Sto ti je energija. I sound, jebote.
Glava mi je bila puna muzike, ono, ko da se kupas u kakvoj plazmi, a usi mi nisu zujale poslije (i vama?).
A na jednoj stvari na bisu, u grandioznom pocetku, frajer pored mene rokne u nesvijest (bez savijanja koljena), a u istoj sekundi mi frend veli kako je to prva stvar koju je njegovo dijete slusalo.
I tako, popijem koktel i pivu, i onda te sretnem.

Koktel, znači! To je formula! Nije nije magija u pitanju, problem je u piću i u skitanju.

Tonite It Shows: Link

photo by Hadžo
upload by darko cvetek

gore desno
Link

pusa lurkerima
mmmmorrre coookiesss.......

Super su slike!
Baš mi je žao što nisam bila...

jebačke su slike

ko što je obećano. prije službenoig rilisa. u par nastavaka.

Jonathan Donahue, pjevač Mercury Reva, prilazi mi obučen sav u crno. Na prstima ima po tri srebrna prstena, dok oko vrata nosi privjesak u obliku stiliziranog pentagrama. Da nema glupav, prijazan smiješak na licu pomislili bi ste da se radi o kakvom metalcu, a ne pjevaču jednog od najcjenjenijih američkih indie bendova današnjice. Jonathan je smiren i prijazan, strpljivo čeka da pripremim aparaturu i započnem razgovor. Nekoliko sati prije svirke ne pokazuje nikakve znakove treme ili umora. Radio je ovo tisuću puta.

Monitor: Na početku godine izdali ste novu ploču nazvanu "Secret Migration". No prije no porazgovaramo o njoj i o sadašnjosti, migrirajmo za trenutak u prošlost. Nakon što ste izdali svoj prvi album, "Yerself is steem" krenuli ste na turneju na kojoj si, u avionu, skoro iskopao Grasshopperovo oko u tučnjavi. Na neko vrijeme ta zrakoplovna kompanija zabranila vam je putovanje njihovim linijama. Kako danas volite putovati, zrakom ili kopnom?

Jonathan: (smijeh). Avionom. Sigurno avionom. Ipak, postoje mjesta poput Hrvatske u kojima još nismo bili gdje je bolje putovati busom, jer tako upoznaš više zanimljivih ljudi, vidiš prekrasne krajolike i samo tako možeš shvatiti što se u tom kraju uistinu događa.

M: Okej. Hajdmo se uozbiljit na trenutak. Rev su oduvijek bili percipirani kao čudan, uvrnut bend koji se uvijek mijenjao, modificirao, mutirao i migrirao. Koji su tvoji osobni, filozofski pogledi na promjenu?

J: Sve što postoji jest promjena. Svemir, znanost, kozmos, metafizika, sve što jest je promjena. Ukoliko nešto ostaje isto onda nije živo, mrtvo je. Ako nas netko opiše kao promjenjive to znači da nam je samo pripisao osobinu svega ostalog u svemiru. Svi bendovi koje doista volim, umjetnost koju volim, uvijek su imali elemente konstantne promjene. Bob Dylan, Miles Davis, čak i Frank Sinatra, svi su prolazili kroz dugačke faze promjene. Ponekad, publika treba malo vremena da pohvata stvari, ali to nije odgovornost samih umjetnika. Njihova odgovornost je da sami sebe ostvare, i da, na taj način, umjetnost koju nose u sebi izbace na vidjelo. Da svi samo čekaju i ne mijenjaju se, na kraju bi svi zvučali isto, poput Limp Bizkita ili Britney Spears. Postoje bendovi poput Mercury Reva i drugih, koji su uvijek tamo negdje, no ne možete točno odrediti gdje, jer uvijek se mijenjaju. Ljudska bića tako najbolje funcioniraju, kroz promjenu. Zamisli Hrvoje, da ljudi koji te znaju kažu, okej znam te već deset godina, nisi se promijenio, i kad umreš, pedeset godina od sad bit ćeš isti. To bi bilo jako dosadno. Ideja promjene je svugdje, u društvu, u ljudima, u politici. Ona ne mora nužno značiti evoluciju i progres, glavno da postoji nešto drugo u što se možeš transformirati. Kada mi ljudi kažu da smo čudni i neuhvatljivi, to shvaćam kao kompliment, makar to frustriralo diskografske kuće i radio postaje. Ja pratim samo onaj osjećaj u sebi, i zbog toga se neću nikome ispričavati. Kladim se da mnogi bendovi koje ti voliš kroz muziku ostavljaju taj isti osjećaj promjene.

M: Istina. Po mom mišljenju, kad već govorimo o muzici, moment u kojem su se Mercury Rev najviše promijenili bio je skok sa "See You On The Other Side" na "Deserter's Songs". Što se to u tebi, u vama dogodilo, da ste iskočili iz te psihodelične, noise kukuljice i postali prekrasan, melankoličan indie leptir?

J: Pa, već na "See You On The Other Side" postojale su dirljive pjesme. Imali smo gudače, oboe, flaute, zvuk je bio tu. No publika još nije bila spremna. Svi su slušali Oasis

M: Ipak, javnost i dalje percipira Deserter's Songs kao vašu najbolju ploču, kao jedno veliko remek - djelo? Da li je ona, nakon svog ovog vremena, postala teret na vašim leđima?

J: Nije ona teret... Ono što se dogodilo je to da je ljude ta ploča uhvatila u određenom periodu njihova života i otišla je ravno u njihova srca. Svih je pogodila, svi su rekli Whoa! (smijeh). Kad ljudi kažu za neku ploču da im je najdraža, makar se radilo o Radioheadu i svi govore za OK Computer: To je ta!, to u biti znači da ih je ona pogodila u trenutku njihova života koji je bio tako pun, bogat i eksplozivan, i muzika ih je nosila poput vala! Ono što želim reći jest da ne mislim da su ploče remek – djela sama po sebi, sve se u biti svodi na taj trenutak u tvom životu.

M: Da, to se dogodilo meni sa All is Dream, taj album me je tako oduševio... Trebalo vam je četiri godine da pređete s njega na Secret Migration. Zašto?

J: To je malo varljivo. Ploče nisu nastale u rasponu od četiri godine, iako tako piše na omotima. All is Dream je izišao na ljeto 2001. godine, Secret Migration bila je gotova sredinom 2004. godine, no izdavač ju je odgodio za početak 2005. Glavni razlog zbog dugih stanki između ploča je taj što smo na turneji jako, jako dugo, po godinu i pol. Onda dođemo doma na tri mjeseca, pa radimo ploču godinu dana, a ljudi nas zovu i viču: Ajmo, ajmo! Brže to! Dajte, smirite se, bili smo nedavno u vašem gradu, jel se možemo naspavati, molim vas? (smijeh). Treba nam dugo vremena, no tako je s većinom bendova. Izdavači vam neće dopustiti da jako brzo izdajete ploče, oni žele da postoji taj period stagnacije, da vas se ljudi zažele. Oni imaju marketinške planove i slična sranja, pa nam zato treba tri do četiri godine da ploča izađe. Nažalost. Danas postoji brdo bendova i vama treba izdavačka kuća da vas izdvoji od 19 milijuna drugih... Nekoć, u osamdesetima i devedesetima, nije bilo tako. Mogao si izdavati ploče jako brzo. Danas, bili to Mercury Rev ili U2, svi su u tom trogodišnjem ciklusu.

M: Spomenuo si turneje. Dave Fridmann odustao je od turiranja, on ima posao, ima djecu. Što je s tobom? Da li još uvijek voliš ići na turneje?

J: Da, volimo ići na turneje...

M: Da li vam je to zabava ili odgovornost?

J: Oboje. Zabava dolazi nakon što shvatiš i prihvatiš svoju odgovornost. Nekad sam uistinu umoran i ne znam hoću li moći izdržati i ne da mi se, no onda skužiš da te hrpa ljudi došla vidjeti, i zbog toga se uspraviš, zbog toga se žrtvuješ. To je ono najljepše što ti se može dogoditi. Danas je uistinu poseban dan, nikad nismo svirali u Hrvatskoj. Svirke su zabavne, no upoznavanje novih ljudi, to je najuzbudljiviji dio turneje. Mogućnost da o stvarima saznaš iz prve ruke. Mi ne znamo što se događa, recite nam! A mi ćemo svirati našu muziku, pa vi donosite svoje vlastite sudove o nama. Bolje to nego da čujete to iz druge ruke ili čitate o nama u NME-u. Postoji taj odnos između nas i ljudi, i to je najzabavniji dio svog tog cirkusa. Mi sviramo već petnaest, šesnaest godina, da nije toga odmah bi prestali. Bez tog ne bi bilo zabavno. A postoji jaaaaako puno bendova kojima već duže nije zabavno i to se vidi u njihovim nastupima i njihovoj muzici.

M: Kakav je to osjećaj uopće, biti na turneji? Da li se osjećate izolirano, ili možete pratiti što se događa u svijetu?

J: Teško je, jer konstantno putuješ. Onaj sat i pol koliko si na pozornici, to je najviše što se možeš približiti ljudima. Pokupiš vibracije od publike. Ina&#

M: Da li se tvoje viđenje muzike promijenilo od mlađih dana do sad i na koji način?

J: Naravno da se promijenilo. Sad se vidim kao dio procesa. Kao dio grane velikog drveta. Mi smo grana, U2 je grana, Frank Sinatra je grana, Miles Davis je grana tog velikog muzičkog stabla, tog velikog muzičkog spektra. Ne postoji osoba koja je deblo. Ljudi kažu Elvis je deblo. To nije istina. Svi smo grane. Kad se uzmeš za nešto više od toga ubrzo se pogubiš.

M: U redu. Još jedno glazbeno pitanje. Pojavljuje se mnogo mladih bendova koji nemaju vaše iskustvo. Imaš li svojih favorita, slušaš li uopće novu muziku?

J: Okej, naravno... Ima bend koji se zove Times Bold. Tih bend, ne sviraju glasno, no stvaraju prekrasan osjećaj. Da vidimo. Evo jednog dobrog: Bethoven! (smijeh) Malo ljudi danas sluša Bethovena. Možda zvuči staro i to tvoji roditelji vole, no ima jako dobrih stvari u njegovoj glazbi. Što se tiče mladih punk bendova koji dolaze iz Brooklyna, e pa nemam jebene ideje! Stvarno ne znam. Neću te zajebavati pa reći ovaj bend, onaj bend. Nemam pojma što se događa. Mogu ti reći da glazbenik koji mi pruža mnogo inspiracije, ne utjecaja, inspiracije je definitivno Bethoven.

M: Znači, voliš klasiku, ha?

J: Volim Bethovena. Drugi me ne zanimaju previše. Bethoven je iznad glazbe. Dok ga slušam ne razmišljam koji akord se trenutno svira, on me odnosi na jednu novu razinu. Bendovi koje stvarno voliš... Kad ih slušaš ne razmišljaš o tome da li je to sintesajzer, da li su ovo gudači, samo pustiš da te glazba ponese.

M: To je ono što me fascinira kod Mercury Reva, što uvijek stvarate te svijetove u kojima kao da možeš živjeti.

J: Da, i to je ljepota glazbe. Siguran sam da postoji hrpa novih bendova koji to ostvaruju, no ne želim te krivo navoditi, ne želim ti srat i pravit se pametan, ja stvarno ne znam.

M: Jedna od najvažnijih stvari za mladi bend je izdavanje ploče. Kako si zadovoljan vašom etiketom, V2, i kakav bi idealan odnos između diskografa i izvođača bio?

J: Izgledao bi poput odnosa između tebe i tvoje djevojke. Postoje usponi i padovi, postoje nerazumijevanja, ali na kraju postoji ta ljepota shvaćanja da jašete na istom valu, zajedno. Kao na rollercoasteru. Vi ste osobe koje sjede jedna do druge. Imate malo drugačiju perspektivu, prolazite kroz ugodne i neugodne trenutke i čvrsto se držite jedno za drugo. Bit će trenutaka u kojem ćete reći: Uh, to je stvarno bilo teško, no sad smo na vrhu, jeeeeeeee! (smijeh) To je najbolja usporedba koje se mogu sjetiti. Uvijek ima prostora za žalbe i prigovore, no treba razumijeti druge. Labeli žive u vlastitoj stvarnosti, mi također.

M: Da, vidim da vas ne ograničavaju. Pod imenom Harmony Rockets izdali se uvrnut album nazvan "Paralyzed Mind of the Archangel Void". Također ste uglazbili jedan sonet Jamesa Joycea. Imate li neki novi projekt u planu? Bi li ikad napravio disco ili hip – hop ploču? Zamisli sebe da repaš?!

J: (smijeh) Nedavno smo odsvirali jedan Harmony Rockets gig nakon dugo, dugo vremena. To nam je jedna od najdražih ploča. Ako je pažljivo slušaš skužit ćeš da je ona daleko ispred svog vremena. Mogu ti nabrojati 12 bendova koje znaš i voliš i koji obožavaju tu ploču. Neću, no mogao bi.

M: Molim te?

J: Ne! (smijeh) Al bila je to jako utjecajna ploča. Jako je volimo. Vrlo vjerojatno zbog toga što smo je napravili na, za nas neuobičajen način. Samo smo se jednog dana probudili i rekli: Hej, hajmo odsvirat i snimit ovu suludu i čudnu muziku! Vrlo značajna ploča, bar za nas.

M: Evo već pri

eto. to je prvi intervju u životu da sam radijo pa nemojte previše zamjerit. ljubim vas.

aaaaaa


kaj nije tonska?

pusa lurkerima
mmmmorrre coookiesss.......

tonska je kad sviraš tonove, a zvučna je kad radiš zvuk.

ovo zvuci presuludo tako da moram pitat:)

posjetioci se po forumima zale da ih daddy i yaya nisu pustali u WC?

Nils Bor je najveći car!

Oprostite, ovo je bilo ispod svake razine.

Istina je, ovo za wc.
Sta ih imaju pustat?
Uostalom, sta ko ima ic u wc!?
Nek pisaju il seru doma, nek nose pelene...
Ionako se u Aquarisu, barem u muskom toaletu, mijenjaju boje, tako da dok pisas atmosfera se mijenja od crvene preko plave do bolesno zelene pa cak i do kricave zute...
Sto jedno pisanje pretvara u avanturu, da ne kazem, performans. Ili jos bolje, PREformans.

Nemoj, Krampuse, Bohr je uistinu car!

ima još 2 mogućnosti:
1. kateter
2. samo za muške - šelna!

B R A V O, K J U T ! ! !

Negdje na netu imate fini black session mercury reva iz siječnja 2005 gdje imate i male monologe među pjesmama. Potražite, poslušajte.

Dobro si ovo napravio kjut, dobro. Možda i bude nešto od tebe ;-)

a fala. bilo bi to i bolje da nisam saznao da cu radit intervju na samo jutro koncerta. a onda mi jos net nije radio. pa sam morao trcat po diktafon i fotic. pa je fotic crko... ma svasta. al oke je...

"nedojebani kreten" ??

ti mama

pusa lurkerima
mmmmorrre coookiesss.......

za razliku od ovog superkewlnaj intervjua
mili aco u svojoj mr recenziji koncerta spominje neke orgazme, pastorale i takve stvari
OH!

pusa lurkerima
mmmmorrre coookiesss.......

meni je čak i ta recenzija koncerta imala nekakvog smisla. sigurno više od uobičajenih acinih ispada. al koji je on ego triper. postoji li itit jedan tekst di on ne na piše da je nešto jeo, pio ili negdje bio?

jel si čitao recenziju dokumenta?
skroz normalna osim dva mala ispada.
mozda najnormalnija ikada.
da se zabrineš OH!

pusa lurkerima
mmmmorrre coookiesss.......

osim što je opet spominjo radiohead (dva puta danas, jupiiii!) ili je to bila neka druga recenzija? hm. i da, bend nema veze sa stvarnošću. kako oh kako kewl!

gdje ima radioheada? mislim da nema u dragašu rh.

pusa lurkerima
mmmmorrre coookiesss.......