|
|
zbilja lijepa dnevnicka crtica.
U2 sam vidjela prvi i jedini puta sasvim neplanirano prije puno godina u New Yorku.
nakon tri uzastopna rasprodana stadiona, band je spontano odlucio darovati koncert za studente, cijena karte bila je simbolican jedan dolar.
muz je kupio deset karata, dvije za prijatelje mladi bracni par irce-japance, tri je uzeo nenad bach- bacic koji je osim sebe pocastio merlica i ogrestu, jednu smo darovali meksikancu domaru u zgradi, jednu je dobio moby, tada malopoznati susjed koji voli glazbu i sanja o karijeri, jednu maya najbolja frendica u ny porijeklom iz gruzije koja jos uvijek zivi u ny, te muz i ja. dva tjedna prije operirana sam zbog tumora, malo depresivna i s jos svjezom dvadesetcentimetarskom laparotomijom i savovima pola koncerta sam odsjedila na tribinama. poslije smo zahvaljujuci bach-bacicu zavrsili u tom famoznom satoru, i sve je bilo tako normalno i obicno da zbilja nemam sto za napisati.
ipak, taj jedini njihov koncert koji sam vidjela bio je sjajan, nacin na koji sviraju uzivo je neponovljivo dobar i ne da se objasniti. vjerovatno zato jer jos uvijek vole ono sto rade, kolicina energije koju rasipaju za druge je iznimna.
meni najdrazi u2 je boy, stories for boys and shadows and tall trees i jos ponesto prastarog. u dugoj karijeri radili su svasta, puno toga imam i nikad ne slusam. svida mi se berlinska faza, joshua tree nikako da zbilja zavolim pa me vecina u2ljubaca zeli razapeti, rattle and hum mi je dosadan, pop mi se s vremenom poceo svidati, filmska muzika je bila ok.
kad bih radila top listu najdrazih bandova idoli bi debelo potukli u2, no taj koncert bio je za pamcenje.
|
|
|
Hvala oaku sto je podijelio sa nama svoje impresije, odjednom sam dobio snazan poriv da ih odem gledati negdje po Europi...
Cudno je to, U2 i Floydi, prve ljubavi, a nikad ih nisam gledao uzivo. Kad sam vidio Floyde preksinoc uzivo, skoro sam se rasplakao od srece. Za U2 nikad nije kasno, prije ili kasnije cu ih vidjeti, stvarno se nadam da bi mogli doci k nama, ali Floyde u onoj postavi, vjerojatno nikad vise. Steta.
Paralela sa dugmetom? Pogledajte samo kako Floydi zvuce nakon 20 godina od zadnjeg koncerta skupa, dok dugme ni jednu jedinu pjesmu nije izvelo kako spada. Neustimani, neuvjezbani, nesigurni, katastrofa...
I da, Achtung Baby je i meni definitivno najdrazi i najbolji U2 album. Ali isto je tako i shadows and tall trees prelijepa prelijepa pjesma. Hvala sto si me podsjetila ...
Kicking Squeeling Gucci Little Piggy
|
