Forum

zapoceo

u avionskoj brosuri procitah o povijest biennala, nisam zapamtila nista suvislo za napisat osim onog instinktivnog da se mozebitno radi o necem zbilja posebnom i vrijednom
kao nepoznavaoc suvremene glazbe otisla bih vjerovatno na balet ili neku usputnu instalaciju
no voljela bih cuti od onih koji znaju vise

bio ja jedne godine na nastupu michaela nymana (onaj sta je napisao muziku za 'the piano') i umro o dosade. bio i na jos necemu,al se ne sjecam ni kako se zvalo

ovo su mi druge muzičke biennale u životu. od petka do danas, svaki dan po 4 koncerta... ja obično odem na 2 do 3.
i ima se što čuti. pitanje je koliko je tko sposoban primiti, tj. osloboditi se svojeg konzervativizma i logičkog sustava.

što reći nakon 7 dana provedenih na biennalima i ujedno i svjetskim danima muzike? 20 koncerata u tjedan dana.
granice su proširene, percepcije pojačane.
prije neke 4 godine kada sam se prvi puta susreo s ovakvom vrstom glazbe, baš kao i svima, i meni bi to bilo izdrkavanje da nisam imao drugačiju vrstu utjecaja.
danas, mogao bih reći da su ovo bile vrlo mekane biennale i vrlo podnošljive i slušljive što vjerojatno možemo zahvaliti činjenici da su poistovijećeni sa svjetskim danima.

možda je najbolje što se o tome može reći komentar Šipuša: "pustite da vrijeme učini svoje. Nemojte suditi, samo se prepustite"