|
|
moj korak, nježno raspolovljen na dvije lagane polutke. svijest i nesvijest. negdje između, gdje je granica najtanja, na samoj margini zbivanja, tišinom obnovljena, započinje priča o onom dijelu sebe koji bih volio upoznati.
pokret je to stvarno lagan, ispod svih kriterija. potpuno opušten za svaku granicu, povodljiv, nepredvidljiv, ljubavan.
poput djeteta.
da.
to je slika kojom bi se nešto moglo reći, to je ta nježnost i osmijeh.
zatvorenih očiju, proročke glazbe, susret postaje moguć.
|
|
|
