|
|
" Covjek umire najtise. Dusa odlazi prije boli. Iznenadeno tijelo propusti jos samo zrak i - gotovo, utihne ugaseno.
Covjek umire njezno. Tiho, kao sveta noc. Njezno i dostojanstveno, tuzno, kao isplovljavanje i zvijezda. Bez cijuka i vriska. Kad zna ili ne zna, i ne opire se.
Kad mu ne treba hrabrost, ponos ili molitva.
Samo padne."
ic
jos uvijek me oci peku od suza, koje su danas ujutro nezaustavljivo tekle, kao odusak osjecajima za velikog covjeka, a u kojima je bila samo trunka tuge a sve ostalo je bilo pomijesano i nejasno i nezaustavljivo je teklo iz mene
ps. tko ce me pljuvat nek to ucini na privatni emajl :-)
|
