Forum

novi film mikea leigha. prema ovom je "naked" rollercoaster veselih pošalica, a "all or nothing" žovijalna obiteljska limunadica. čitav bergmanov opus je prema ovom vatromet sreće, a "sreća" je urnebesna romantična komedija. kad sam izašao iz kina morao sam se držat za zid da ne padnem. užasno depresivno, beznadno, teško... mislim, film je genijalan, al kad ga pogledate računajte da će te par sati bit totalno u kurcu. ili par dana. kak se radi o abortusu i dju bi ga mogla pogledat.

m. leigh je meni odličan.
pogledat ću.

ja ocjenjujem filmove po tome koliko sam sati u bedu nakon odgledanog filma. za sada rekord drži 'boys don't cry', a jedva čekam leigha

nisam mislila da cu se kod prvog javljanja ovako razvezati. dolje prilozena je kritika vd (janko heidl)koja opisuje gotovo sve sto sam i sama zeljela napisati na temu

Jedna od najkarakterističnijih osobina filmova Mikea Leigha je visok stupanj realističke vjerodostojnosti događanja pred kamerom, a “Vera Drake” – njegov drugi film smješten u prošlost (prvi je bio u nas neprikazivan “Topsy Turvy” (1999.) – u tom je “približavanju stvarnosti” nadmašio sve prethodnike. I to zbog toga što ni u jednom trenutku ne prelazi u područje pomalo karikiranog prenaglašavanja stanja i osjećaja junaka kao što je u dosadašnjim Leighovim filmovima redovito bio slučaj. A ako Leigha volimo ponajprije zbog uvjerljivog prikaza “kriški stvarnosti” i “Vera Drake” ponudit će nam prvorazredno zadovoljstvo.
No, s druge strane, upravo ti trenuci “promišljene histerije” kojih u “Veri” nema, nekima su od Leighovih ostvarenja davali onaj dodatak zbog kojeg je odličan film prerastao u vrhunski doživljaj.

Općehvaljena, nagrađena nizom nagrada među kojima Zlatnim lavom i Nagradom za najbolju glumicu Imeldi Staunton u Veneciji, te s ozbiljnim izgledima za (nominacije za) Oscara, “Vera Drake” događa se u vrijeme poratne neimaštine koncem 1950. i početkom 1951. g., a prikazuje nekoliko tjedana u životu skromne Londonske čistačice i pralje, marljive domaćice, dobre supruge i majke sretne obitelji, optimistične žene koja uz uobičajene dnevne poslove otprilike jednom tjedno vrši pobačaje. I tako već dvadesetak godina. Svoju nezakonitu djelatnost krije i od javnosti i od obitelji, a sve izađe na vidjelo kada je uhite nakon što jedna djevojka nakon Verina zahvata gotovo umre.

Iako se ne može poreći da je nit oko koje se sve vrti problematika pobačaja, Leigh se u filmu ne izjašnjava ni za ni protiv, već – kako se to od mudrog čovjeka poput njega i može očekivati – nudi niz argumenata i protuargumenata, te tako postavlja neizravna pitanja i navodi nas da sami mozgamo. Kako uz priču o djelovanju Vere koja se bavi siromašnim stanovnicama plasira i potpriču o ministrovoj kćerki koja je uz nekoliko sitnih, dobrostojećem sloju pristupačnih smicalica uspjela obaviti manje-više legalan, ali jako skup pobačaj, možemo zaključiti da se Leigh slaže s teorijom koja tvrdi da je zabrana pobačaja zapravo maslo vladajućih koji na taj način osiguravaju priljev pripadnika radničke klase koja će za njih raditi. Jer, može pobačaj biti zabranjen i deset puta, ali neželjenu trudnoću bez većih će problema prekinuti svaka žena koja ima dovoljno novaca i vremena otputovati u zemlju u kojoj se operacija smije izvršiti. Kako kaže u jednom popratnom intervjuu (što za doživljaj filma možda i nije bitno, ali je ipak zanimljivo), Leigh osobno smatra da pobačaj jest uništavanje života, ali i da se rođenje djeteta u prenapučenom svijetu i u uvjetima siromaštva može smatrati vrlo neodgovornim, te da mogućnost izbora mora postojati.

Različito od razmjerno sličnih (vrlo dobrih) suvremenijih “problemskih” filmova poput “Ljilje zauvijek” (2002.) Lukasa Moodyssona ili “Marije, milosti pune” (2004.) Joshue Marstona koji su teme trgovine ljudima i prisilne prostitucije, odnosno krijumčarenja droge prikazivali vodeći svoje junakinje kroz situacije “kao povađene iz udžbenika”, junakinja “Vere Drake” živi svoju jedinstvenu priču kroz koju se ostali “pogledi na stvar” vrlo ja

oftopik: inga je kraljica i ja se silno veselim što nam je došla, pa makar i s citiranjem janka (iako je ona od njega stoput pametnija)
sadrzaj je izmijenio/la - dju u 23.01.2005 u 21:11:36

s jankom ili bez njega, tu sam :-)

:)

dolijala si... toooooooooo!!!!
carica na kvadrat!

sad mi je neugodno...

hvala na dobrodoslici!

nakon kjutovog dojma o filmu pitala sam se da li da išta kažem, no...nisam bila u kurcu ni malo..otišla na pelin, razmišljala o filmu jesam, on je fakat remek djelo jer nema crno bijelo, nema biram stranu, naprosto, razumijem njeno suludo poslanje da 'pomaže' djevojkama u nevolji kao što ne osjećam žalost kad biva osuđena..to je filmčina..
sadrzaj je izmijenio/la - zumbul u 02.02.2005 u 22:26:32