|
|
elem, meni je patetika, patetičnost i tak to u književnosti, glazbi, na filmu, jednostavno super.
a ak oćeš pričat o osjećajima, gotovo je neizbježna. kao kad u magnoliji hoffman traži broj od cruisea i kaže operaterki, ovo je ona scena iz filmova kad umirući otac traži sina s kojim nije pričao 20 godina. te scene postoje u filmovima zato jer postoje u stvarnom životu...
e sad, jeste li ikad vodili kakav patetičan razgovor? pogotovo s nekim u kog ste bili zaljubljeni? ja jesam, pa me zanima...
|
