|
|
Elem, mali introduction:
neki od vas znaju da je moj otac enigmat, tj, da sastavlja krizaljke. I nedavno, radeci jedan od mnogobrojnih fusheva, fushodavac se pobunio jer je u krizaljci jedan od pojmova bio: UCHITI SE. Pa ako mozemo to da izmijenimo.
Objasnjenje: lektor je upozorio da glagol UCHITI ne postoji kao povratni, a kao konacni argument naveo recenicu iduceg sadrzaja: "Pogledajte u rjecnik."
I doista pogledali smo u rjecnik (stari posjeduje sve izasle rjecnike od 92. naovamo), glagola UCHITI SE tamo nije bilo. Pomalo zabezeknuti, vec smo bili skloni pripisati ovu, hm, gresku svom porijeklu, naime, jos uvijek na se omakne kakva rijec iz, kako bi to nazvao, srpskohrvatskog govornog podrucja.
Posto je moj stari malo lud i picajzla, covjek se bacio u potragu i pronasao iduci zapis na stranici 642. u Rjecniku hrvatskosrpskog jezika u izdanju Matice Hrvatske :
UCHITI SE - stjecati skolska znanja, uciti skolu.
Kao izvor (takva je praksa) naveden je, pazite sad: Silvije Strahimir Kranjcevic! A on je, cini mi se, hrvatski pjesnik.
Neka tu introduction stane, reci cu vam samo da smo napravili sto su od nas trazili, ali malo sam razisljao...
Evidentno je da su se pocetkom 90-ih, u naporu dokazivanja samostalnosti svim sredstvima, dogodilo mnogo ruznih stvari hrvatskom jeziku.
Pazite, gornji primjer ukazuje npr. na to da su rjecnici pisani svakojako i iznova. Moj otac tvrdi da su autori, ne zelim znati zbog cega, "ispustili" 20 - 25% rijeci!
Sto ce reci, iz kratkotrajnih pobuda je osakacen jedan dugotrajni zivotni organizam - jezik. Upozoravam na pojavu "Razlikovnog rjecnika" devedset i neke, gdje ste za istocnu inacicu neke rijeci mogli pronaci njezinu zapadnu varijantu! Iz ove perspektive, ideja je monstruozna, iz proste cinjenice - jezik je ziva stvar.
Ne govorim o rijecima ili razlikama kao sto su:
tisuca - hiljada, kruh - hljeb, okean - ocean itd itd.
Govorim o rijecima koje se koriste i koje su nekim cudom propale u ambis dokazivanja razlike i forsiranja cistunstva, sto u konacnici dovodi do sterilizacije jezika. Pa tako, neke rijeci, kao sto vditie, ne postoje.
Kao sto je glagol UCHITI SE, i gledajte, ako ju je upotrijebio S. S. Kranjcevic, onda je to - to.
Sad da vas pitam, na forumu ima dosta pametnih ljudi, ima i ljudi kojima je jezik struka i alat, sto mislite o tome?
Da li brijem mozda previse, da li me dira indirektno ukazivanje na mene kao dotepenca (ne govorim o naglasku) ili ste i vi osjetili slicne stvari?
I jos nesto da vam kazem, odgojen sam da budem ponosan na jezik kojeg koristim. Zasto? Rijedak je jezik sa toliko sinonima sa svake strane, a gdje su sinonimi tu su i nijanse. A to, fakat, volim.
|
