|
|
Daklem,
zapitao se vidjeniji forumash kako su zaplotani forumashi (zaplotani???!!!) rijesili problem svadbe, nedvojbeno, rituala na granici dobrog ukusa.
Cak je i Djole Balasevic u pjesmi izrekao da je svadba "parada pijanstva i kicha", a njegova je tvrdnja zapravo preblaga rijec za ovaj dogadjaj koji izvrdava kontroli, pa su ceste scene da 350 svatova roka u sasvim jednom smjeru, dok mladenci zbunjeno sjede za svojim stolom i tamo negdje, oko 4 i 53 minute ujutro, pitaju se kljucno pitanje: "Zasto smo se toliko trudili???".
I to je to.
No, dzaba meni skakutanje oko teme kao macak oko vrele kashe, pa cu odmah prijeci na stvar.
Dakle,
M O J A S V A D B A
-jedna od vecih anegdota u mom zivotu-
Subota je pocela naravno zivcano. Ustao sam u 8h ujutro, posve sam, u svojoj kucici, a dan poslije zakucavanja lamperije u dvije sobe. Vlastorucno.
Tushiram se i odlazim na frizuru, kovrce su tog dana trebale sasvim lijepo izgledati. Usput sam trebao pokupit prstenje (pazite, subota je!) koji sam zakapariso dan prije, u petak.
OK, sve prolazi u redu, frizerke me miluju kao sirene Odiseja jer znaju da se zenim, prstendzija se smije urotnicki i namiguje, brzam kuci, a tamo... rodbina.
Pol jedanaest, a svi leshinari se skupili na terasi oko neuglednog stolica i ocekuju klopu. Kuma nigdje. Raje nigdje. A ja se moram tushirat i sredit. Pocinje panika, zaboga, auti su blokirali nasu malu cestu.
Molim strinu da mi pomogne, pa ona iznosi mezu i alkohol.
Taman dolazi kum.
"Gdje je vutra?", pita on.
"Treca ladica u stolu, rizle si valjda ponio?", pitam.
Kum mi ne odgovara vec zamakinje u sobu i zatvara vrata.
OK, sredjujem se, oblacim svoja dva fetisha: prsluk i kravatu (srebrnu, pa necemo se zajebavat) i pridruzujem se gomilici, koja tu ocigledno nije zbog mene vec zbog goscenja, pa glasno primjecuju da sam zakasnio sa iznosenjem hrane. Kum necujno prozuji pored nas, migom oka poziva Sivru, Zoku i Ljudinu i odlaze na krajnji rub terase. Pocinju dimiti.
Kontam, dal da duvam, a opet kontam, a u picku materinu, ne danas. Gledam ih ispod oka. Znam kuma. Smoto je cistaka i ovi ce doc sebi tek iza ponoci, dakle u nedjelju.
OK.
Idemo!!!
Gdje je zastava?
Koja zastava?
Neko vice: Koje drzave?
Pa zna se koje!
Pa ne zna se bash!
Gdje je rakija?
Sta ce vam rakija?
Da polivamo cure putem!
HA HA HA
Svatovi grcaju, meni nije smijesno.
Izvlacenje auta traje jako dugo.
Necu s kumom da se vozim (vidi prethodni pasus).
OK, krenuli smo, pa iz gornje Dubrave idemo u donju.
Jedna je kriticna tocka: pruga.
Ako nalete dva vlaka, razjebace se ionako krhka kolona. Jedno stajanje cemo jos i podnijeti.
Stizemo do pruge: NEMA VLAKA! Yeeeaaaaah!
Nepaznjom pocinjem misliti da ce sve proci OK.
Stizemo pred kucu. Zenina rodbina nas vec ceka, a mi, bosanci, trubimo jos iz trece ulice. Izlazimo.
Jedva cekam da vidim zenu, naravno, vjencanicu nisam jos ne poznajem. Idem ispred svih, vodim kolonu, stizem pred kapiju i zatvaraju mi je - pred nosom!!! Kum kuzi o cemu se radi, sklanjaju me otraga, a oni pocinju pregovore.
A ne, ne. Ne moze unutra!
Sta ne moze?
Sta vi hocete?
Mi smo dosli po mladu!
Eeeee, ne moze to tek tako.
Pa, evo mi bi platili!
Koliko nudite?
Paaaa... /kum se okrece i sikce: Jesam reko da trebamo ponijet rakiju!!!/ A zasto bi mi uzeli uopce vasu mladu? Nas mladozenja je pravi momak, pa neku cemo valjda naci.
Pa dobro, nadjite je onda, vele oni.
Mi se zbunjeno gledamo. Meni je prekipilo, zaobilazim kapiju i otvaram onaj veliki dio kroz koju ulazi auto.
Ja sam zedan, velim.
I tu pocinje kaos: praaaavi muz, ne bira sredstva, ulazi sam! Zderemo, pojavljuje se zena.
Prekrasna je.
Uz malo buke krecemo prema maticaru. Kolona je jos duza, ofkors. I tu nas uhvati vlak!!!
Kolona se polovi, mi bezkompromisno krecemo prema opcini, ostali ce valjda da dodju.
U opcini - rutina.
OK, svi su stigli. Sad krecemo prema Gornjem gradu. Vozimo iza kuma, u drugom autu, Sivr
|
|
|
