|
|
Kako smo kupili auto, zena i ja odlucismo skoknut do rodne nam Banjaluke ovaj vikend.
Put je bio OK, dosli u BL u subotu u podne, taman da otrcimo do parkica i uvjerimo se da su Banjalucanke fakat lijepe zene (kad vam zena govori: "E, vidi onu tamo!?", onda vam je sve jasno).
Po obicaju, malo smo razgledali kljucna mjesta, skontali smo da su se ulice smanjile, a grad jos vise zazelenio.
Banjaluka se izgradila, unormalilo se sve skupa, iao se osjeca stajanje vremena nekoliko godina...
I, normalno u parkicu stara raja iz srednje...
E sad, ja sam nakon 92. u BL bio 98. godine, dakle 6 godina poslije... I sad sam otisao 2004. pa smo skontali da odlazim svakih sest godina...
I kako to biva uvijek se povede razgovor gdje je ko od raje...
Razgovor za kavom, 1. maj 98.:
"I sta ima?"
"Nema nista, Ceca se udala za nekog papka, Grba ima bend, svira veceras u Derventi, Nikola je poptuno popizdio..."
"Nikola? Pa jebote, bio je ucenik generacije!?"
"Jest, jest, pustio kosu, pobudalio skroz."
"A gdje je Suki?"
"Sta? Ti ne znas?"
"Sta ne znam?"
"Pa Suki ti je pogino kod Bihaca."
... /muk deset minuta, zelis alkohol da se utopis ili da se zemlja otvori/
razgovor za kavom, 7. 8. 2004.
"I sta ima"
"Nista, kad smo slavili maturu i pjevali "Gaudeamus Igitur", Nikola se napio, ufatio za stangu i radio gimnasticke vjezbe. Razrednica Bajagicka popizdila i rekla da ne zeli vidit "Ovaj olos vise nikad"".
"Ha ha ha, nemoj srat..."
"Jest, bolan, ljudi se napili, potpuno otkacili, a Bojana, koja se udala za nekog vlasnika kafica..."
"Znao sam..."
"Ne prekidaj me, a Bojana kad se napila, polijevala muske pivom..."
"Pa jeste vi nju polijevali, he he?"
"Jok, ti si, ha ha..."
"A Majstor udario sakom u staklena vrata u Gimnaziji i sasulo se u hiljadu komada! Dolazi neki portir, prijeti nam, a Majstor, mrtav-hladan veli: "Dajte mi ljepilo, sad cu to popravit."
"Pa sta Majstor radi?"
"Nista, naso neku koku, osisao kosu, zavrsio fakultet i sad je bez posla. Stari mu umro, malo se sjebo, al je sad dobro..."
"A gdje je Grba? Kako mu bend?"
"Sta? Ti ne znas?"
"... Sta ne znam?"
"Ubio se."
"Zasto?"
"Niko ne zna"
"Droga?"
"Ma kakva droga, ne seri Shago, pa znas ga, sjedio si s njim u srednjoj."
"Jesam. U prvoj klupi, jebo mater."
.... muk jedno pet minuta.
"Daj nek neko naruci pive, matere vam."
I tako. Sori, Jelo. Javim ti se skoro da se vidimo, ovaj put nisam mogo, nalio sam se ko letva, nisam bas bio za druzenje.
Ironija zivota nije u istim frazama nakon sest godina, nego to da sam se nalio sa Dejanom koji je u BL dosao iz Nasica 91 i sa Majstorom koji je te iste godine dosao iz Varazdina...
Neko je u jednom trenutku podigo casu i reko:
"Za izbjeglice!"
Kad se svi nismo podavili od smijeha tad, necemo nikad.
Nema pravila, a ni konacnih odgovora, prijatelju moj, tek poneko pitanje, naizgled konacno, koje se ponovi nakon par godina.
Sta? Ti ne znas?
Ne znam, brate, nit cu ikad znat.
|
