Forum

  Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391 Online: 18
  Online >
Autor poruke
 
monkey 09.07.2004 u 03:33:51 profil autora


**BORDERLINE**
sadrzaj je izmijenio/la - monkey u 13.08.2004 u 01:21:48
monkey 02.08.2004 u 10:59:22 profil autora
Buduci da nema nikakvih kritika, napisat cu kratku samokritiku ove e/knjizice. (nije ni da sam ocekivao da cete ovo citati da budem iskren, eventualno preletjeti).

Dakle. Ovo je cetvrto poglavlje pete verzije 'knjizurine' koju sam daljnom razradom ipak odlucio podijeliti na pet samostalnih knjiga s tim da uz cetvrtu ide i dvd izdanje uprizorenja nekih poglavlja i kazalisne predstave. Wicked!

Napisao sam ukupno 12 ovakvih poglavlja kojima nisam zadovoljan. Nastali su u jednom vremenu .. teskom vremenu, nakon povratka sa psihijatrije, rehabilitacije, medikacije.
Ono sto upada u oci je ta forma dijaloga koju sam unio i nametnuo na tekst koji nije pisan na taj nacin. Jednostavno sam odlucio obiljeziti vlastita unutarnja previranja iz mladosti i grupirati ih u likove kao npr. Zli Psihijatar, Ripper, Psihologinja, itd.
Nije ispalo dobro. Knjiga zahtijeva temeljitu preradu jos jednom. Sestu, konacnu verziju sa malo vise smisla i pristupacniju citatelju po pitanju stila. Jednostavno ubrzati tok misli ali time ne izgubiti temelj.

Zato cu vas pocastitisa prva dva poglavlja druge verzije knjige koja je doista citljiva.
Um.. Druga verzija je nastala 2000te. Ovdje vam donosim prva dva poglavlja.
Enjoy
monkey 02.08.2004 u 11:03:05 profil autora
I. ANDREJA

Fakat je umjetnost dobiti prvu kulju sa četrnaest godina, u prvom razredu gimnazije. Dobio sam je tog crnog petka i to iz biologije. Bezveze, zato jer sam pričao pod satom. Zapravo nisam uopće pričao, nego žena iz biologije da bi smirila razred uvijek nekome da kulju. Svoju prvu jedinicu sam primio vrlo opušteno. Nisam je dobio iz neznanja nego je profesorica morala izmisliti pitanje koje ja ne znam da mi da jedinicu. Fakat žena nije normalna. Na kraju je rekla: "Filipe, žao mi je ali takva su pravila." Mami se ta jedinica nije baš svidjela a Zdrale je svima razglasio da sam dobio svoju prvu jedinicu.
Tokom ovog tjedna jedna se cura zaljubila u mene. Tu sam vijest dobio od Morene koja sjedi s njom. Zove se Lana. Morena me pitala da li mi se sviđa Lana a moj je odgovor bio potvrdan. Zaljubio sam se u nju i skroz poludio. Odlučio sam i pustiti kosu. Mama i seka nemaju ništa protiv pa zašto onda ne? Bit ću guba.
Sada se Lana i ja sramimo jedno drugog. Stalno se pogledavamo. Prije smo pričali a sad smo jako sramežljivi. Na kraju sata Lana i ja istovremeno smo ustali i krenuli po jakne. Nestalo je struje i bio je mrak. Pogledi su nam se ukrstili i zamalo sam je poljubio. Međutim nisam.
Kasnije me Stella pozvala na rođendan na kojem bi trebala biti jedna cura. Ja sam pretpostavio da je ta cura Lana ali kada sam pitao Stellu da mi kaže koja će to cura biti na rođendanu ona mi je odgovorila:"Vidjet ćeš."
Poziv na rođendan sam morao odbiti jer se iz Zagreba nemam kako vratiti. Morat ću pričekati dok ne kupim auto. Nadam se da se Lana ne ljuti. Ne znam što će iz svega toga ispasti ali nadam se najboljem jer je Lana prekrasna.
Trenutno je u mene zaljubljeno na tone cura. Od te tone izdvajam samo one koje se meni sviđaju. To su Lana i Suzana. Prije tjedan dana smo se Suzana i ja zezali po busnom i kupili si tri jabuke koje smo zajedno pojeli. Od tada se točno osjeti da između nas dvoje nešto postoji. Suzana, koja se uvijek smije, odjednom kada me vidi postaje ozbiljna i stalno me gleda u oči. To mi isto radi i Lana i sad fakat više nemam pojma tko mi se više sviđa. Zaljubljen sam u dvije osobe odjednom. Stvarno čudan osjećaj. Kad vidim jednu, sviđa mi se, kad vidim drugu, sviđa mi se. Pitam se što bi se desilo kada bih vidio njih oboje na istom mjestu. Vjerovatno bi me strefilo srce.
Doma kod mene su poginule sve pure i kokoši. Napala ih je bijesna lisica. Ali to nije sve. Toro je također zaražen i umrijet će. Svima nam je žao Tore.
Došao je veterinar. Ja sam čuo tri pucnja iz svoje sobe. Ubili su Toru puškom.
Danas sam se ustao u šest sati ujutro. Prosjek mojih ocjena na kraju prvog razdoblja bio je 4,2. Na autobusnoj je stanici ujutro bilo jako hladno. Ja sam želio proći sa pet i to me grijalo. Petica iz tjelesnog i četvorka iz hrvatskog digle su mi prosjek na 4,4. Onda smo još imali biologiju i engleski. Na kraju dana prosjek mi je bio 4,6 i svi su mi čestitali na uspjehu jer sam jedini u razredu imao 5 na kraju prvog obrazovnog razdoblja. Idući je dan u školi bila neka priredba kao za kraj i za Božić. Priredba je bila katastrofalna. Zbor je smiješno pjevao a najbolja su bila dva facera sa dugim ćupama koja su svirala gitaru i jedan je nešto pjevao. Oni idu u 3. ili 4. razred. Cure su u školu donijele razne darove i međusobno su se darivale. Bilo je jedno desetak medeka, mačkica i ostalih dražesnih bića. Stella mi je dala da se igram sa njenim medekom koji svira božićne melodije. Sa medekom na uhu čestitao sam svima Božićne i novogodišnje praznike.
Ka
monkey 02.08.2004 u 11:06:04 profil autora
Hungry for more?

II. SUSJEDA

Putem sam cijelo vrijeme razmišljao o njoj. Stjepan loše podnosi sunce. Trese se i prekomjerno znoji. Ne zna što govori. Ponekad ne zna što govori. Kad smo stigli ja sam pospremio kuću, raspakirao stvari i složio objed. Zatim krenuo prema moru. Puteljkom preko crvene zemlje kroz borove i pokraj naslaganih kamenih zidića. Do mjesta gdje nema nikoga i koje gleda prema Pagu. Dao sam moru da me ozdravi. Počeo je puhati vjetar. Ja sam sjeo na neki kamen i čitao Goetheovog Werthera. Digao sam glavu. Morem je prolazio ribar. Gledao sam ga sa obale. Sam na obali i sam na moru. Vidio sam kako podiže ruku. Gle čuda on je mahnuo meni. Nisam uzvratio pozdrav. Bojao sam se i bilo mi je neugdno. Budala i kukavica pa sam krenuo kući ne pozdravivši slobodnog ribara. Stjepan mi reče po povratku:"Ovaj ja idem u dućan. Ako dođe Đuka... Gulp! Reci mu da ću se vratiti za pet minuta."
Još sam sastavljao razglednice kad je Đuka banuo. Đuka je očev prijatelj iz djetinjstva koji ljetuje niže u ulici. Bok Đuka i tata je otišao u dućan i vraća se kroz pet minuta. Bilo mi je jako neugodno stajati tamo na terasi sa Đukom. I skupljao sam hrabrosti da mu kažem... Skupljao sam hrabrosti da mu kažem... i to je trajalo nekoliko minuta. A onda sam mu rekao:"Hoćete sjesti?" I osjećao sam se glupo i pogledao u pod. Tate nije bilo petnaest minuta a meni je postajalo sve gore i osjećao sam se neugodno jer... Znao sam sva pita koja će mi postaviti... Postavlja mi ih svake godine... Bojao sam se razgovarati sa njim. Imao sam dugu kosu i zulufe. Đuka me još nije vidio takvog i čudio se. Bilo mi je neugodno i ja sam samo odgovarao. U trenucima neugodne šutnje skupljao sam hrabrosti da ga ponudim pićem ali jednostavno nisam mogao. Otac je konačno došao i njih su dvojica otišli u susjedno mjesto pokraj Vira do zajedničkog prijatelja koji je rođen tamo i ima vlastito vino. Oni su otišli uživati u toksičnom fluidu.
Kada su otišli klupčao sam se u krevetu od neugode. Konačno sam zatim zaspao misleći o svemu i o njoj.
Idućeg je dana već Stjepan otišao sa Vira i vratio se doma k Ethel. Pripremio sam si špagete za večeru. Izgledali su kao žniranci s nečim zagorjelim crvenim i mnogo parmezana. Osjećam se samostalno, neovisno i slobodno. As a bird. Razmišljam o svemu. Pročitao sam danas Werthera i upoznao se sa novim susjedima s Velebitske strane. Osječani. Prijazni su i uljudni. Dobri ljudi. Stariji gospodin Franjo i gospođa kojoj je granata uzela obje noge. Otvaram noćas Goetheovog Fausta.
Treći dan. Loše pripravljam hranu pa sam danas na jabukama. Bojim se nedostatka vitamina. Sutra kupujem voće i povrće i pripravljam zdravu hranu. Konzerve su zločeste.
Otvorio sam danas jednu konzervu na kojoj je pisalo Junetina ili Govedina s povrćem. Bilo je bez okusa i nejestivo. Pa sam navalio na jabuke i Fausta.
Shvaćam kako u ovom svijetu sve može izgledati besmisleno. Djevojčica što preskače uže i Einsteinova teorija relativiteta. Razmišljam neprestano; noću i danju. Ne mogu spavati od gomile misli koja napada moj um. Ne odlazim na kupanje jer se bojim izaći pred ljude neznajući tko sam i kakav je svijet. Špagete sam danas pripremio dobro i vrlo su ukusne.
Opet mi noćas misli nisu dale da spavam. Ali u redu sam danas. Malo sam povučeniji nego inače ali to me ne zabrinjava. Uostalom, ja sam uvijek bio povučen do ove godine kada sam se zaludio u nju i prestao se brinuti o sebi i svojim mislima.
Razmišljam.
monkey 02.08.2004 u 11:09:26 profil autora
Ako ste dosli do ovdje mozete mi i mail poslat.
I samo za vas..
..kratko sedmo poglavlje..



7. KALIOPA

Svi ste zarobljeni unutar mog svijeta. Ja sam tako usamljen i tako mi je već dosadno sa vama igračkama. Djeco, jeste li gotovi sa svojim seminarima?
Kaj ti bed? Kaj ti bed?
Botica, mislim da ću napisati nešto o mitu i to mu predati.

šizofrenija, anoreksija
potreba za uzimanjem narkotika

Kako god okrenem, dobio sam. Ja sam napisao pjesama. Naslikao sam slika. Napisao roman. Napravio skulptura, instalaciju i nekoliko mobila. Učinio upravo nevjerojatno djelo baš na području slikarstva postavivši instalaciju u pothodnik gdje inače prolazi podosta ljudi. I oni su komunicirali sa mojom instalacijom uzevši jedan njen dio. Zatim uzevši i njen drugi dio. Cipele. Netko hoda sa mojim umjetničkim djelom na nogama. Nevjerovatno. Hoće li te cipele eventually završiti u smeću?
Zatim rad iz područja kazališne umjetnosti i filma.
A čujem kako tu već neki glasovi se deru da sam malo pretjerao i da bolje da vam ne šaljem pismenu najavu svoje nazočnosti.
Nešto sam govorio o kročenju zemljom iskreno i bez maske na licu. Da, to je bilo razdoblje kada sam nosio masku Candidea na sebi.
Nemoguće je skinuti masku. Moraš imati masku na sebi. Slika mene izvedena do granica spoznaje upravo je ogavna. Govori kako ljubi smrt i klanja se Umjetnosti.
Ja samo glumim cijeli život. Neprestano samo glumim.
Bojim se spolnih odnosa.
Ljudi jeste gledali onaj film s onim tipom koji je zabrijo u Južnu Ameriku po plemensku halucinogenu drogu djelovanja nalik LSD-u?
E, pa ovo ti je taj film samo što se radnja ne zbiva nikako u Južnoj Amei... Kaj* MOdfi u pičku materinu! Ne psovati u romanu. Ne psovati u romanu. Ne psovati u romanu. Ne psovati u romanu.
Pustite me na miru sa vašim cenzurama. Ne možeš biti viši autoritet od mene jer sam umjetnik. Autoritativnost u umjetnosti znači sputavanje umjetnika koji ima problem prihvaćanja autoriteta. Ja se svejedno bavim umjetnošću a to što vi mislite da se u knjigama ne smije psovati je to što vi mislite da se u knjigama ne smije psovati. I boli me kurac za to. Kužiš?

NESVJESNO SAM GLUMIO DO TRENUTKA KADA SAM VIDIO FILM ART OD TAD GLUMIM SVJESNO.

nE, Nije to šizofrenija, to je umjetnost.







Proganja me činjenica da sam jučer javno prikazao svoj film. Bojim se da ljudi ne počnu pomišljati kako nisam normalan. To bi mi smetalo. Ali to baš niti ne bi bilo točno. Bojim se ljudi da sam potpuno normalan.