Forum

Danas sam kompletan dan proveo kao duh. Na svom novom poslu nisam imao gotovo ništa za raditi a budući da ne znam ljde, niti sam baš dobar u spontanom uspostavljanju kontakta, većinu dana sam proveo buljeći pred sebe i u ekran kompa čekajući neki novi post na forumu.
Baš je glupo biti ovako nevidljiv.
i dosadno.

vidim i tu sam nevidljiv.
Nema veze, imam još samo 20 minuta(slovima dvadeset minuta) posla.

Tako ti je s forumom. Samo ufatish tempo zajedno s njim.
Ujutro za dobar dan,
navecer za dobar san,
dobar san.

Baš sam evo čitao "Sarajevski Marlboro" i tako pomoću nikih pitanja došao do toga da moram ovo napisti.
Razmišljao sam si malo šta sam ja to sve kroz zadnjih dvanaestak godina bio, pa evo kronolioški: polutan, Fluechtling(prevedeno izbjeglica), povratnik, bosanac, dotepenac, Švaba(na moru) i purger(također na moru). Jebote, pa ja sam jebeni kolaž. Kad na to sve gledam ko da virim kroz onaj crkveni prozor. A, sve se da svest na naziv ove teme.
Ja sam dijete jebenih luđaka koji su se igrali sa povijesti, a usput učinili da ja i da hoću ne bi mogao pisati onakve stvari kakve piše Jergović.
On piše o nekim svojim voljenim detaljima vezanima za nešto. Iznosi nekakvo svoje blago a ja se pitam zašto ja nemam takvo nešto. Sestra mi je znala pričati kako se družila sa ekipom u parkiću i kako su imali neke svoje priče i načine. Jebote, ja nisam. Bar, ne na taj način. Nije da se nisam družio ali su ti moji doživljaji bijedni naspram njenih. Oni su imali kakve takve temelje, a šta bi to nama trebalo predstavljati temelj?
Godinama nisam znao reći kojim jezikom govorim, nego sam samo odgovarao našim ako je to bilo moguće. A, da budem iskren ni sad ne znam kojim to jezikom govorim iako odgovaram ako zatreba sa Hrvatskim.
Nostalgiju mogu možda razumijeti ali ne i osjetiti jer nemam za čim biti nostalgičan.

Nije tako davno da sam curu vodio u Banja Luku i tako dok smo šetali ja sve pričam ovo ti je ovo, ono ti je ono kao da ja to znam. A, meni je sve to poznato samo iz priče pa se moram praviti da pričam iz iskustva. Jedino čega se pravo sa nekom emocijom koja ide uz to sjećam je moja ulica.
Fakat bi volio da sam mogao reći ovo ti je moj grad, bez da sam posumnjam u to.
Jedino što sam bez sumnjanja mogao pokazivati su garaže sa kojih sam skakao i slične stvari, jer se toga sjećam ko da su bila herojska dijela, ali ona to ne može razumijeti jer je malo prestara da skakanje sa garaže smatra herojskim dijelom, dok je meni baš takvim ostalo u sjećanju.

Ne znam koji mi je kurac da spuštam gard i pišem ove stvari, ali mi ide na kurac da sam proizvod kretena.

jelda da ce tesko haag ista tu napraviti...
to si ja svo vrijeme mislim!

ps. i sretno u potrazi za izgubljenim vremenom
sadrzaj je izmijenio/la - zv u 30.06.2004 u 03:43:37

izvini, ne kontam na koga tacno mislis kad kazes da si proizvod kretena? mislim, tko su kreteni?

Nije bitno. Noćas sam bio u raspoloženju da pišem takve stvari, danas nisam. Društveno okolišni proizvod, ne biološki.