|
|
Daklem javno: fala svinjče kaj si nam sredila nastup jer ak niš drugo, bilo je super zabavno. Mislim super mi je s tim bendom da mogu svašta novo doživit...al dobro. Dakle trebali smo svirat u nedjelju. Prvi problem je bio taj što je naš voljeni bubnjar došao u četvrtak na probu da kaže da ne može u nedjelju nastupit i da ne može bit na sljedećim probama jer ima obiteljskih problema(to se ljudima desi, i imamo razumijevanja za takve grozote). Petnaest sekundi nakon što je otišo, basist kaže da je ovaj tip što radi za našeg iznajmljivača prostorije isto bubnjar pa da bi nam on mogo uskočit na tih 15 minuta za nedjelju, i dečko je stvarno bio super i u dvije probe je naučio te tri stvari koje je trebao i ono, svaka mu čast, pogotovo jer je on zapravo ska-punk bubnjar i teško mu je išlo s nama svirati naše spore stvari.
Nedjelja, treba nastupiti u deset do tri, trebali smo doć u deset do dva. Znamo da smo poslije nekih džezera, a prije ilijinih sinova i iako smo lo i ja htjeli doć u jedan došli smo nešto kasnije. Taman pronađemo šator, i krenem unutra po akreditaciju kad zove netko od organizatora i pita jel bi mi mogli doć ranije i produžit set jer paola valić možda neće doć na vrijeme. Super, jer mi s novim bubnjarem znamo tri stvari od kojih smo se nadali da ćemo dvije stvari moći odsvirati i za treću nažicati još vremena, a sad ispada da nam ni tri stvari nisu baš dosta, ali jebiga nema panike. Zove basist da kaže da baš sad kreće i da ćemo se nać on-site oko dva. On nema mobitel, jer ga mrzi, tak da strepim kak ćemo se nać al dobro, zbilja smo ga oko dva našo kak se vrti u krug po travnjaku. Mislim on se ozbiljno vrtio u krug jer je on inače neki menadžer u savezu slijepih, i on je onak polu slijep, recimo slabovidan i kuzim ja da on ne zna di je...pa sam ga pokupio i odveo u šator da si uzme akreditaciju. Zovem gitarista, koji čini se još nije ni krenuo, kažem da ćemo možda ranije počet i on se nekako onda odlučio doć. Kužim da nešto nije u redu s njim. Kad je došao podijelio je s nama da je zabrijo s nekim švedskim humanitarcima koji su bili opskrbljeni drogom ko ona dvojica iz straha i prijezira i kaže da nije spavao već 36 sati i polulud nas gleda za stolom u VIP šatoru.
E taj VIP šator je super. Čim smo sjeli do nas je dotrčala ljubazna djevojka i pitala nas jel smo žedni jel nam šta treba, i baš mi je bilo super, a i super je bilo okolo gledat te razne "zvijezde" tipa jasna pisarović, šajeta, gazde, fakat super :). I tak mi čekamo nastup, i dok čekamo, ja se sjetim da nismo ponijeli svoje produžne kablove za struju. Dobro, idam ja pitat tonca jel oni imaju...Dođem pred onu kućicu pred stageom i unutra spava tonac, čekam da se malo trgne pa uletim unutra "jel vi znate..." - "ne znam pitaj pokraj stagea...". Ok, idem do stagea, pitam čovjeka koji je tam neki tehničar "oprostite..mi ovdje nastupamo, nismo sigurni..." čovjek gleda pogleda uprtog u indiju ili još dalje i ne čuje me i ne primjećuje. U to dolazi neki frajer i počne prtljat nešto po mikseti, pa pitam njega. Pitao sam nekoliko pitanja vezanih uz tehniku i pet puta sam dobio odgovor "da" pogled također uprt u indiju. Biti tonac je taako kul...
Dolazimo pred stage, i skužili smo da nećemo moći baciti našu "promo majicu" sa stagea jer je publika daleko, razmišljamo doduše o tome da omotamo ciglu u majicu pa da bacimo , sigurno bi letjela puno dalje, ali nekako to ne miriše na dobro pa lo moli voditelja "je
|
