|
|
nije bas u sarajevu, al tu negdje. ff je bio u becu u nedjelju navece. na kartama je pisalo u 18.30h. nitko to nije shvatio ozbiljno tako da smo bili u areni oko 19.30. kisa je lila kao iz kabla i kao u oktobru, u najmanju ruku. uvukli smo se u rupu od bara, pili pivo i propustili dvije predgrupe. bamby dexter i carmina kino (il tako nesto). nista me nije moglo izvuc na onu kisu jbg. poslije smo se sa zadovoljstvom svi stustili u blato ispred bine. i kisa je prestala padat kad su izasli ff. rekli su odmah da su oni donijeli vrijeme sa sobom iz skotske. to sam i ja pomislila prije koncerta. s obzirom da album traje 39 min, onda se moze reci da je svirka tu vecer od nekih 55 min, bila bas onako super odradjena. i jest doduse. nisu svirali stvari redom sa albuma nego su nam zivot ucinili malo zanimljivijim pa poceli sa tell her tonight. islo je zestoko, tri gitare i bubnjevi i svi prste od energije. posjeduju jos uvijek mladenacku zahvalnost za sve sto im se desava. wannabe stars. al bit ce sigurno. sad se jos uvijek zahvaljuju tipu koji im popravi monitore ili donese pice. bilo je nesto cudno tu vecer na sceni, sva cetvorica su totalno razliciti iako izgledaju skoro isto. zrace sasvim razlicitim strastima. bubnjar je tiha voda koja brijege valja. suti, suti, al kad se makne, nije bas da ga je stid. mccarthy se malo ulagivao s njemackim, on je podrijetlom nijemac koliko znam. i kad je rekao da je lijepo biti kod kuce, nisam mogla a da se ne pitam jel to austrija opet u njemackoj il misli da franza. moji favoriti jacqueline, darts of pleasure i come on home. ma zapravo ne znam, volim i this fire i take me out. sve su odlicno odsvirali. sound je bio besprijekoran. svjetla tek tako, skromna, minimalisticka, cisto da znamo da je koncert a ne privatna gida. smrzla sam se, al je vrijedilo. btw igrom slucaja sam upoznala gomilu ljudi iz raznoraznih ex-krajeva. bili su zajedno tu vecer. par zagrepcana. jednu sibencanku. dvije beogradjanke. dosli ljudi ekstra zbog franza. samo gavrilo srecom nije bio tu.
|
