|
|
definitivno najdraži predmet u schule mi je vjeronauk, najviše zbog toga što mi isti predaje ona koja u istu ladicu stavlja homoseksualnost i zoofiliju, a tek onda zbog svih tih Stvari koje nam nameće....
danas smo na vjeronauku učili:
poštovanje ljudskog života
život je dar božji i bogu pripada. sam je bog gospodar života od njegova početka do kraja te nitko ni u kakvim okolnostima ne može prisvojiti pravo izravnog uništenja nedužnog ljudskog bića. težak grijeh je izravno i hotimično ubojstvo čovjeka. ubiti bližnjega znači atentat na boga jer čovjek je stvoren na «sliku božju», zato ta zapovijed gubi snagu u onima koji boga ne priznaju. ne ubij – zahvaća sva područja života, to je zaštita života u svim njegovim fazama od začeća do smrti. ljudski život mora biti cijenjen i štićen bezograničenja od časa začeća. već od prvog vatikanskog koncila crkva je isticala moralnu zloću svakog izazvanog pobačaja. taj se nauk nije mijenjao te ostaje nepromjenjiv.
hotimična eutanazija na koji god način i s kojom god pobudom predstavlja ubojstvo čovjeka. teško je protivno dostojanstvu ljudske osobe i štovanju boga živoga, njezina stvoritelja. prekid medicinskih postupaka, tegobnih, pogibeljnih, vanrednih ili gledano na očekivani ishod nesrazmjernih, može biti zapovijed. u tom je slučaju riječ o odustajanju od «terapeutske upornosti». time se ne želi izazvati smrt nego se prihvaća činjenica da je nije moguće spriječiti. kada se u društvu takav čin (pobačaj, eutanazija) ozakoni, istog trena postaje prihvatljiv u očima pravde, a samim time i moralan.
treba u sebi ugušiti svaku želju za osvetom, agesijom, mržnjom, neprihvaćanjem drugoga. ne ubijati boga u srcima drugih jer time najviše ugrožavamo i svoj život i život čovječanstva.
mir svim ljudima na zemlji (a i šire)
|
