|
|
a sad malo o filmu, a? (mislim volim ja zvoneta, i još ga više volim kad me zajebava, al mogli bi malo o filmu)
enivejs, tim burton je genije. edvard škaroruki, batman 1 i 2,ed wood, sanjiva dolina,beetlejuice (i crtani i film) nightmare before christmas...teško je reć koji mi je draži. a ne treba zaboravit ni melancholly death of oyster-boy (thnx sally), njegovu zbirku pjesama s ilustracijama.
njegovi likovi su dislocirani iz stvarnosti, dijelom zbog svojih psiholoških karakteristika (koje burton gotovo uvijek potencira fizičkim "neobičnostima") dijelom zbog društva kao takvog. unatoč tome oni žarko žele biti dio tog društva, trude se i trude i trude i uvijek zajebu. i nesretni su. sve do kraja filma, do katarze.
big fish, na prvi pogled, nije takav film.
naime, o čem se radi. big fish priča je o odnosu oca i sina. bolnom odnosu. naime otac je fascinantna osoba, omiljen u društvu...zbog čega? zbog pričanja priča. i to fantastičnih priča (vještice, divovi, sijamke, nakaze...)
problem je jedan. zbog svih tih priča sin nikako ne može saznati tko ustvari njegov otac jest. i više mu ne vjeruje niti riječ. jer, nakon svega, sin je novinar, i fikcija njega ne zanima, zanimaju ga činjenice. problem je u tome što, jebiga, u fikciju su najčešće utkane činjenice. al zajeb je prebirat i kopat i tražit prave djelove slagalice.
enivej, previše sam sral, sad je 3 ujutro i sam ne znam kaj govorim.
sam još da kažem da je film, jebiga ovo je tim burton, vizualno prekrasan, da su glumci jako dobri a na momente izvrsni (scena u kojoj steve buschemi i ewan mcgregor pljačkaju banku!), a priče su groteskne, bajkovite i...prekrasne.
enivejs, ko što već rekoh, must see.
(a sad me objesite naopačke kak bi zv-u mogo poslužit ko vreća za boks)
|
