|
|
Sve je pocelo jos u srijedu.
Groblje se zashareni, a po noci pocne jace svijetliti.
Ljudi naviru u potpunom kaosu, kao da je im je to kraj svijeta. Guraju se ko pingvini i ljubomorno sa trulexicama glancaju grobove svojih najmilijih...
I strasno mi idu na kurac.
Ne biste vjerovali, da svaki covjek ulozi barem 10% te energije u odnosu sa zivima, svijet bi bio divno mjesto.
Ali ne.
Evo ih, jednom godisnje, da operu savjest, jer ne dolaze nikad. Bas nikad. Ma boli njih kurac za te grobove. Ovo nije dan mrtvih, ovo je dan zivih.
A ja i moj pas?
Ah nista, sacekacemo da se sve slegne, da odu ljudi koji ce ostaviti nase groblje kao svijetleci objekt koji se i sa Mjeseca valjda vidi.
Sacekacemo da odu, a onda cemo nastaviti obilaziti zapustene grobove na koje niko vise ne dolazi... pa cak ni ovim "mrtvim" danom.
I dobice paznju, ti zaboravljeni mrtvaci, i to svakog dana, a ne samo ovog... mrtvog.
|
|
|
