Forum

Ukupno poruka: 54349 :: Ukupno korisnika: 1391
 
arhimed 17.08.2003 u 03:21:20 profil autora izmijeni

kad vec postoje POEZIJA!!! i movie quotes, red je da i proza dobije svoje mjesto, a ne da se poput kakvog slijepog putnika shlepa u POEZIJI!!!.
ako smijem primijetiti, roman 'na cesti' jacka kerouaca i medju forumasima ima kultni status, a ja sam ga upravo procitao i jos uvijek sam pod dojmom pa cu spustit nekoliko citata.

"Jedino za cim ceznemo za zivota, sto nas tjera da uzdisemo i stenjemo i trpimo sve moguce slatke mucnine, uspomena je na neko izgubljeno blazenstvo koje smo vjerojatno dozivjeli u majcinoj utrobi i koje se moze ponoviti (mada to nismo skloni priznati) samo u smrti. Ali tko zeli umrijeti? U tom ludom slijedu dogadjaja jednim djelicem svog duha neprestano sam mislio o tome. Pricao sam o tome i Deanu, i on je smjesta shvatio da se radi o obicnoj jednostavnoj ceznji za cistom smrcu; a buduci da se poslije smrti ne mozemo vratiti u zivot, naravno da nije htio imati s time nikakva posla i ja sam se tada s njim slozio."

"Cudnovati gradovi na raskrizjima na vrhu svijeta promicali su kraj nas, a Indijanci umotani u salove promatrali su nas ispod oboda sesira i rebozosa. Zivot je bio gust, mracan, drevan. Jastrebovim ocima promatrali su Deana, ozbiljnog i pomahnitalog za njegovim ludjackim volanom. Svi su imali ispruzene ruke. Spustili su se s planina u pozadini i jos s vecih visina i ispruzili ruke u nadi da im civilizacija moze nesto ponuditi, i nisu ni u snu mogli zamisliti sav njezin jad i njezino bijedno razocaranje. Nisu znali da se pojavila bomba koja moze razoriti sve nase mostove i ceste i pretvoriti ih u prah i pepeo, i da bismo mogli jednoga dana postati jednako siromasni kao i oni i pruzati ovako ruke na isti, isti nacin. Nasa olupina od kola, stari ford napredne Amerike tridesetih godina, prokloparao je izmedju njih i isceznuo u prasini."

a skoro uvijek kraj djela je nesto posebno, je li?

"Otisao je stari Dean, pomislio sam, i glasno sam rekao: - Vec ce se on snaci. - I otisli smo tuzno i bezvoljno na taj koncert za koji uopce nisam bio raspolozen i cijelo sam vrijeme mislio na Deana, mislio kako se vraca vlakom i prelazio gotovo pet tisuca kilometara po ovoj uzasnoj zemlji, a da zapravo ne zna zasto je uopce dolazio osim da vidi mene.
I tako u Americi, kad sunce zalazi a ja sjedim na starom, srusenom gatu na rijeci i promatram dugo, dugo nebo nad New Jerseyjem i osjecam svu onu sirovu zemlju koja se proteze kao jedna jedina nevjerojatno golema nabreklina sve do Zapadne obale, i sav taj put koji tece, i sve te ljude koji sanjaju u njegovoj beskonacnosti, i znam da sad u Iowi placu mala djeca u zemlji u kojoj djecu pustaju da placu, i da ce nocas izici zvijezde, a zar ne znas da je Bog velika zvjerka? a vecernjica zacijelo visi i prosipa svoje zasjenjene dragulje na preriju, a to je upravo prije nego potpuno padne noc koja blagoslivlje zemlju, zatamnjuje sve rijeke, pokriva vrhunce i obvija konacnu obalu, i nitko, nitko ne zna sto ikoga ceka, osim turobnih prnja starosti, tada mislim na Deana Moriartyja, mislim cak na starog Deana Moriartyja, oca koga nikad nismo pronasli, mislim na Deana Moriartyja."
JACK KEROUAC

copyright prijevoda 1997. by Nada Sholjan

Izmjenio - arhimed u 17.08.2003 3:34:00

03.05.2024 u 15:22:41
 
oblikovanje:
sadržaj: