Forum

viš ti to.
garantiram ti da ju nećeš moći izbit iz glave bar 2 dana ak ju čuješ više od 3 puta.
zna, zna, zna...

jucer je bila ivana kindl. probala sa nekim stranim polu-rock stvarima. prijem nije mogao biti hladniji. prestrasno je bilo.

a inace, imaju pet onih eko vecea dolje. naravno svi pisaju 5 metara blize, po zgradi. nisam jos vidio niti jednog da ulazi u nj. mislim da je cak jedan pisao po veceu.

trebalo bi zapisivati ovakve događaje.

snimat kamerom. i onda stavljat na jutjub, kao: ovi bi u eu.

kako to da svi eko wc vezu sa eu?

maja suput rastura.

nemaju. pišanje ima.
a dotičnu bi rasturio. na sastavne dijelove. i da ju nitko ne može više nikad sastavit.
jeote, moja mama kupuje kod bake slavice na placu, a nisam ni znao da sam jeo ribizle koje je dotična brala. jer moja mama ne zna da je baka slavica velika tv zvijezda. bljuv.

kakve veze ovo ima s poezijom? zbunjeni smajlić.

bio jednom grad.

bilo dijete koje nije shvatalo. grad u kojem su šupci bili
marginalci. grad u kojem lova nije bila "jedino sredstvo
ostvarivanja snova".

bio grad, u kojem nije bilo urbane g(o)erile, koja poslije
jedne navodne ćize postaje predsjednik svemira. grad gdje se
imena bacaju u vodu, ljudi ne koriste jebenu sodu. u gradu,
ljubav bila na prijestolju. grad sa bojom, mirisom i okusom.

"nebo oblake je listalo, sunce ponovo je blistalo, djeca
državu su psovala koja tek sto se osnovala, ljutiti se il'
ne ljutiti, ko će gdje će nas uputiti..."

bio grad, a mozda i nije, jebote.

(nemuzička zelja: faruk sehić - grad, muzička želja:
pipsi - bog)

luka šimić

Hey hey I saved the world today
Everybody’s happy now
The bad things gone away
And everybody’s happy now
The good thing’s here to stay
Please let it stayLink

It's over
You don't need to tell me
I hope you're with someone who makes you
feel safe in your sleep
and tonight
I won't kill myself, trying to stay in your life
I got no distance left to run

When you see me
Please turn your back and walk away
I don't want to see you
'Cause I know the dreams that you keep
That's where we meet
When your coming down, think of me here
I got no distance left to run

It's over, I knew it would end this way
I hope you're with someone who makes you feel
That this life is a life
One who settles down, stays around
Spends more time with you
I got no distance left to run

damon albarn je ovo napisao.

stvaranje

jednoga dana bog je prosuo s neba punu
kutiju novih sjajnih spajalica i zatim
razasuo na zemlju hrpu papira, raznih,
bijelih, neispisanih, spajalice dva po dva
hvatale su, po redu, htijući spojiti ih,
nastale tad su knjige, leptiri, i nas dvoje.

luko paljetak

Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.

Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema.

Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.

Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.

Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.

Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.

Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.


Jorge Luis BORGES

nedjeljom obično

kasno popodne

sjetim se

da sam

jučer

mogao

biti

bolji


bojan žižović

test
sadrzaj je izmijenio/la - darko u 12.09.2007 u 21:01:21

sadrzaj je izmijenio/la - darko u 12.09.2007 u 21:02:52

test

-------------------------------------------------------------------------------------------------
Pips, Chips & Videoclips tako i dalje ostaju jedinstvena pojava na glazbenoj sceni.

Zvonimir BALOG:


M A Č K A

U gradu, nije važno ime,
u praznoj sobi - kaže priča,
i usred ljeta i usred zime
ja vidim tužnoga mladića.
Ponekad čujem da se smije
i znam o čemu mladić sanja,
znam - sve što jeste, i što nije -
ko san će odnijet svjetlost danja.

U svojoj sobi punoj briga,
od rane zore u noć kasnu
kraj hrpe otvorenih knjiga,
dok zadnja svjetlost ne ugasnu.

On živi sam, i ko zanesen
u svome svijetu od papira.
A vani kiša, sunce, jesen,
a vani vergl nešto svira.

On čita kao da će slova
sve što je bilo da mu vrate
iz neke zemlje nepoznate
od želja, priča i od snova.

A život koji vani teče
ko rijeka bola, rijeka briga,
kroz njegov prozor ući neće
u svijet od slika i od knjiga.

Venerin kip sa prazne stijene
- dok mladić sanja ko da bdije -
i mirno lice mrtve žene
ponekad kao da se smije.

No, treba poći od početka
te priče koja i kraj ima:
pred mnogo ljeta, jednog petka,
dok napolju je bila zima
on začu neki šum kraj vrata -
to netko neznan ući želi
u njegov život poput tata,
da njegovu samoću dijeli.
Sa prozora, kroz mutna stakla,
u sobu uđe svjetlost žuta.
Venera kao da se makla
na bijelom zidu preko puta,
i kao da su pale ptice
na hladno Venerino lice.
Glas neki začu dječak blijedi:
Sad zraku svoga svjetla slijedi.

I, kao da ga nešto guši,
kroz taman hodnik mladić ode
do zadnjih vrata, i u duši
već zna i cijenu te slobode.
Otvori vrata. Tko će doći?
U njegov život? U tu sobu?
I vidje: gore žute oči
ko svjetiljke na nekom grobu.

A vani zima, vani sniježi
i pored praga mačka leži.
On pruži ruke, ko da sanja,
a vani zore, svjetlost danja.
I uzme mačku kao ženu
na svoje grudi. Kao cvijeće.
I nježno stavi šapu njenu
na mokro lice koje peče.

No, reci, maco - je li hladno?
I: je li moje mače gladno?
I tepa, dok mu srce plamti,
sve nježne riječi koje pamti.
Sad bit će opet toplo peći
u kojoj davno vatre nema.
On od kaputa ležaj sprema
na koji oboje će leći.

Jer nije sam, i nikad više
samoću tešku neće znati.
Tom klupku vune koje diše
svu ljubav svoju on će dati.
I on je grli, on je hrani,
i kao u snu idu dani,
i kao ženi koje nema
on svako veče ležaj sprema.

Dok mladić sanja da mu vraća
svu ljubav mače koje spava -
i tijelo kipa podrhtava
od suza, bola i od plača.
To Venera se na čas budi
i ko da dišu mrtve grudi.
Za ljubav treba da je dvoje:
- Nek žena bude mače tvoje!

I u tom času, u tom trenu
pred sobom vidje nagu ženu
i dok mu ona ruku pruža
on reče: Budi moja ruža,
moj vrt, i sunce, zrak što dišem,
i moja žena, sreća moja!
A ona reče: Nikad više
sam biti nećeš. Ja sam tvoja.

I sve što ima mladić skupi
i stavi trgovcu na vagu,
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.
I zatim pođe kući, dragoj,
a srce kao ludo kuca,
i pruži halju ženi nagoj
i zlatan prsten što svjetluca.

Na njenom licu osmijeh sreće,
a oči gore kao svijeće.
Da, zlato želi, al' ne haje
za skromnu halju što joj daje.
I zatim legne bliže vatri
ko sito mače koje prede,
i tko zna o čem ona snatri
dok njegove je oči slijede.
On gleda halju odbačenu
i vidje nagu svoju ženu
i želi da dragulja ima,
da pokrije je biserima.
I zatim vidje praznu sobu
i ljubav svoju u tom grobu,
i vidje sebe kako gubi
taj san, i ženu ko

progutaj srdžbu

kad ti riječi gnjusne
pužu rubom usne
i samo što nisu s piste
jezika poletjele
naspram voljene osobe,
još prije negoli su se
usta odškrinula,
prije negoli se gnjusoba vinula
kao strijela iz luka,
samelji je zubom i progutaj.
ne daj joj da te osramoti, da te obruka.

zvonimir balog

---
naći ću grad
u kojem stoji moj san
kao spomenik tebi na trgu
---
sacher

"(I'll Never Be) Your Maggie May"

I'll never be your Maggie May
the one you loved and left behind
the face you see in light of day
and then you cast away
that isn't me in that bed you'll find

I'd rather take myself away
be like those ladies in Japan
rather paint myself a face
conjure up some grace
or be the eyes behind a fan

And so you go
no girl could say no
to you

There's the way we may appear
but that will change from day to night
would you ever see within?
underneath the skin?
could I believe you had that sight?

And so you go
no girl could say no
to you

I'll never be your Maggie May
the one you loved and then forgot
I'll love you first and let you go
because it must be so
and you'll forgive or you will not

And so a woman leaves a man
and so a world turns on it's end
so I'll see your face in dreams
where nothing's what it seems
you still appear some kind of friend

And so you go
no girl could say no
to you

S. Vega

Plinska laterna na Griču


Tu sam laterna plinska,
već starinska.
Poda mnom je još Matoš stajao
i nad tim gradom zdvajao i kleo.
Snijeg je po njegovom raglanu meo.
Često bi kunić nestao u noći,
a ja bih se tiho smješkala
jer znala sam: on će opet doći
i dugo stajati tu
tako da mu se katkada cipele već
primrzle tlu.

A jutrom kad bih se smreškala
i ugasla -
poda mnom grad bi ležao crven i tih;
tad nisam znala da l' zora krvari po brijegu
ili je to Matoš izgubio stih po stih
na snijegu.

Nato je došao rat.
Cio dan su iz grada glazbe ječale.
Kako su tužno među mojim staklima zvečale
trompete!
Babe sa Griča poda mnom su stajale,
suze brisale i zdvajale
i prema Italiji zurile.
I mnoge koji poda mnom su bili
nisam nikad više vidjela.
Sada im štakor prolazi kroz grudi.
Tada sam se prvi put zastidjela
ljudi.

A nakon rata
mnogo je debele gospode poda mnom prošlo
tustoga i crvenoga vrata,
ali i lica na kojima spava glad.

Da, mnogo je toga novog došlo
u taj grad,
pa znam: i mene će netko da makne,
i kad me se ruka montera takne,
zabrenčat ću još zadnji puta muklo.
Tada znajte: to je moje staro i pošteno srce
za Gričem puklo.

Tu sam laterna plinska:
starinska, starinska.


Vjekoslav Majer

sadrzaj je izmijenio/la - TOMO ŠIMEC u 07.04.2008 u 22:28:37

Kad mlidijah umreti


Lisje žuti veće po drveću,
Lisje žuto dole veće pada;
Zelenoga više ja nikada
Videt neću!
Glava klonu, lice potavnilo,
Bolovanje oko mi popilo,
Ruka lomna, telo izmoždeno,
A kleca mi slabačko koleno!
Dodje doba da idem u groba.

Zbogom žitku, moj prelepi sanče!
Zbogom zoro, zbogom beli danče!
Zbogom svete, nekadanji raju, -
Ja sad moram drugom ići kraju!
O, da te tako ja ne ljubljah žarko,
Još bih gledo tvoje sunce jarko, -
Slušo groma, slušao oluju,
Čudio se tvojemu slavuju,
Tvojoj reci i tvojem izviru -
Mog života vir je na uviru!

O, pesme moje, jadna siročadi,
Deco mila mojih leta mladi'!
Htedoh dugu da sa neba svučem,
Dugom šarnom da sve vas obučem,
Da nakitim sjajnijem zvezdama,
da obasjam sunčanim lučama...
Duga bila, pa se izgubila,
Zvezde sjale, pa su i presjale,
A sunašce ono ogrejalo,
I ono je sa neba mi palo!
Sve nestade što vam dati spravlja -
U traljama otac vas ostavlja.

Branko Radičević

ŠTO STE ME ZAJEBALI
Toma Bebić

Naučili ste me voljeti
prevarili me
zbunili
i osudili

NA VEST O SMRTI GOSPOĐE M.T.

Kakav dobro obavljen posao, Smrti,
kakav uspeh,
srušiti takvu tvrđavu!
Požderati toliko mesa, skrckati toliko kostiju
za tako kratko vreme.
Potrošiti toliku energiju,
brzo, kao kad se ispuši cigareta.
Kakav je to bio posao, Smrti,
kakva demonstracija sile.
(Kao da ti ne bismo
verovali na reč.)
(POLITIKA, 12. avgust 1989)
Danilo Kiš

Sivi dom

Sve što želim u ovom trenutku
Idi, idi iz života moga
Srce mi je izgorelo moje,
duša je ostala bez tvoga...

Ne, neću plakati,
srce mi je puno radosti
Ne, neću plakati,
srce mi je puno radosti

Veselo mi s tobom nekad beše
Al' kad je sa neba zvezda pala
Sad mi osta samo bleda slika
Što mi tvoja sestra jednom dala

Dado Topić - Elizabet

Elizabet, ne volim te više,
i mrzim parfem i make up koji stavljaš ti,
i mislim da si malo čak i debela -
ti nisi najljepša u razredu
i nemaš veze s engleskim.

Elizabet, zašto si takva,
plesala si s drugim cijelu noć,
a ja - plakao sam tiho sam u uglu,
i svi su vidjeli to
i sad znaju zašto nesretan sam ja.

Elizabet, šta ti je bilo,
bila si mi uvijek vjeran drug,
ne vjerujem da si se naljutila,
zato jer pričaju svi u razredu
da volimo se mi.

Ima nečeg u tom što se stidiš
zar je tako teško reći volim te -
Elizabet, ti nisi više klinka,
i čemu skrivati kad svi već znaju to...
Elizabet, ti me voliš,
o, ludo moje malo šašavo.

Elizabet, ludujem za tobom,
i volim parfem i make up koji stavljaš ti,
i mislim da sad izgledaš sjajno -
ti si najlejpša u razredu
i strašno spikaš engleski.

Ima nečeg u tom što se stidiš
zar je tako teško reći volim te -
Elizabet, ti nisi više klinka,
i čemu skrivati kad svi već znaju to...
Elizabet, ti me voliš,
o, ludo moje malo šašavo.

Branko Ćopić - Pjesma đaka prvaka

Zbogom, bako, mili rode,
u školu me jutros vode,
tamo će me vazdan tući,
živ ti neću doći kući.
Zbogom jagnje sviloruno,
čoban ti je poginuo.

Zbogom, kravo, mliječna spravo,
odnio je šalu đavo,
pozdravi mi drago tele,
poginuću danas, vele,
poslednje ti šaljem zbogom,
osveti me tvrdim rogom.

Zbogom, konju ritajući,
nastradaću čitajući,
unaprijed mi duša zebe,
vise jahat neću tebe,
daj pomozi stradalniku,
bježat ćemo čak u Liku.

JEDAN MALENI CVET
Jedan maleni cvet
još ni progovorio nije,
a već je znao sve tajne Sunca
i sve što zemlja krije.
Jedan maleni cvet
još nije ni prohod'o,
a već je umeo sam da se hrani
svetlošću, vazduhom i vodom.
Jedan maleni cvet
ne zna da čita i piše,
al' zna šta je život, šta je svet,
i miriše, miriše.

Branko Miljković

KRVAVA BAJKA
Bilo je to u jednoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u jednoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena,
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: Koliko može
putnik ako ide peške...
I tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki,
i po sveskama i školskoj torbi
besmislenih ležalo je bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni,
rodoljubivih i ljubavnih,
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo,
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava,
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
Bilo je to u jednoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u istom danu.
Dečaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno,
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.

Desanka Maksimović

NAJBOLJA MAMA NA SVETU
Najbolja mama na svetu?
Moja mama!
Najbolja mama na svetu?
Moja mama!
Odakle nam oči?
Rodila ih majka!
Odakle nam uši?
Rodila ih majka!
Odakle nam ruke?
Rodila ih majka!
Sve na svetu rodila je majka!
Leti pesma oko sveta,
lepa, lepša nego bajka:
nema deteta ni cveta,
nema dok ne rodi majka!
U životu ja sam srela
mnoge, mnoge dobre žene,
al' je samo jedna majka
htela da rodi baš mene!
Dobra mama,
lepa mama,
samo jedna
naša mama!
Blago vama,
blago nama,
blago svima
sa mamama!

Dušan Radović

OSTAJTE OVDJE...
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat k'o što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke k'o će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Ko pusta grana kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat’te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!
Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvjetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratski ruku steže –
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat k'o što ovo grije, –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...

Aleksa Šantić