Forum

PREŽIVLJAVANJE Autor: Haris Rekanović

ustao bi
i za doručak pojeo gomilu obećanja
pio bi čašu zdravog razuma
došlo bi vrijeme ručka
i servirali bi mu
tanjur pun laži
nešto organske pokvarenosti
a za desert
komad obične prevare ili slično
i večera
kad bi dočekao večeru
čekala bi ga suha ili smišljena gadost
ili neko nekomplikovano sranje
u ljusci
muka bi bila nepodnošljiva
hodao bi okolo
i prije ili kasnije
posegnuo bi za dva vlastita prsta
i hitnuo ih u grlo
život bi kuhao na pločniku
s nekoliko balona vazduha
koji bi za čas jednostavno nestali
onda bi bio spreman spavati
čekajući sutrašnje porcije
obećanja laži pokvarenosti i gadosti
bar nećemo umrijeti od gladi u takvome svijetu
pomislio bi prije nego
što bi san posegao za njegova dva vlastita
prsta

zatočen

leptir sam, prekrasan
kažem mačku dobar dan
i sljedeće što znam
s hrpom mrtvih leptira sam zatrpan
sretan il' nesretan
saznat ću sljedeći dan

Mi smo normalni jer smo slobodni, a slobodni smo jer smo ludi ...

Idem vlakom, stranim gradom. Primitivci uoče li me "ispankerisano" odjevena, najogavnije psovke i prijetnje tortura svih oblika izlit će iz svoje zatucanosti. Njih je deset bar, ja sam, il pak sa nekim ko nije vičan borbi shock krika i skoka. U tom slučaju počinjem predstavu ludila. Tresem se, grizem skute kaputa, proučavam desetak minuta nokte i dlanove, gledam "lastavica let", smješkam se vragolijama mačke koja miša u kut je stjerala. Moguće kažem "nemoj ga pojesti mala maco".

Debeli debili to prvo sa zešćim čudom promatraju, potom se stanu smijati i kažu "pusti ga u pičku materinu, lud je ovaj skroz". Drugi nadoda "a da je normalan nebi se tako obukao". I, dobro, ja budem to vrijeme lud, oni odu, ja ostanem čitav i živ. Poslije se smijem ja njima, oni meni. I dobro oboma. Dakle, u nekim situacijama nije zdravo biti normalan! ...

Satan Panonski

Kad smo bili na onoj nekoj fešti
Neka pjevačica je uporno pjevala: 'more more more o more o more....'
Rekao sam:
'Što ti znaš o moru?'
Zapalio duhan
I sa nekim blistavim sjajem u očima, to se valjda nazirala suza
Prisjetio se vremena kad smo ja i Mario
Pišali u moru
Kroz kupaće gaćice
I divili se tomu
Djeca

Kad smo išli u maškare
Gađali bismo kuće i voltove neljubaznih jajima,
Jajima onih ljubaznih
To mi nikako nije imalo smisla

sigurno mjesto i sigurnije

suze u loncima
mali patuljci hvataju i odnose.
na potok, bacaju ih.
i tako bacaju svu bol ovog svijeta,
do nekog novog,
malo dalje.
ovo je sad sigurno mjesto i sigurnije.
došepsajte ako možete.
dobit ćete krožete
na kojima piše
sigurno mjesto i sigurnije.
a suze plutaju i plutaju i plutaju
doplutat će
siguran sam.

agregatno stanje

kada te nema onda sam (s)
kada mi priđeš postanem (l)
sav se rastopim

Sprovod

... ... ... ... ... ...

žalost je trajala točno pet minuta.

Christopher Monks

Bok!

Pozvani ste sudjelovati u hitnoj mobilizaciji, projektu koji, na deset minuta ili kraće, okuplja neobjašnjivu skupinu ljudi u dvorištu moje bivše djevojke Debore, sutra u 18 sati i 13 minuta. Molim Vas da ovo prenesete i svima drugima, ako mislite da bi mogli biti zainteresirani.

UPUTE:

1. Sastat ćemo se ispred pizzerije ‘’Crazy Pizza’’, odmah iza ugla kod Deborine kuće. Budite tamo prije 18 sati. Molim vas – budite pristojni prema osoblju i posjetiteljima pizzerije ‘’Crazy Pizza’’ i suzdržite se od naručivanja pizze i drugih poslastica.

2. Točno u 18 sati i 5 minuta podijelit ću listove papira s uputama i transparente. Trećina transparenata imat će napisano: “Deborah, nikad te neću prestati voljeti”; druga – “Zašto stalno pokušavaš upravljati mojim životom?”, a treća – “Molim te, nemoj baciti moje stripove.”

3. Kad podijelim upute i transparente, organizirat ću skupinu. Svi mladići zgodniji od mene bit će na začelju i morat će nositi maske klaunova tužnih lica. Ako ustvrdim da je netko od njih i s maskom zgodniji od mene, zamolit ću ga da ode. To će vam se možda učiniti malo paranoično, ali vi ne poznajete Deboru tako dobro kao ja. Svi dečki podjednako zgodni kao i ja bit će u sredini reda, a one za koje mislim da su ružniji od mene stavit ću naprijed. Žene mogu izabrati što žele.

4. U 18 sati i 10 minuta prošetat ćemo se do Deborine kuće mirno i pristojno. Jako zgodne cure trebale bi hodati pokraj mene, držati me za ruku i ponašati se kao da sam im novi dečko.

5. Pred Deborinu kuću stići ćemo točno u 18 sati i 13 minuta.. Molim vas da se pred njezinom kućom poredate isto tako kao što ste bili poredani dok ste hodali. Ovisno o veličini skupine, neki od sudionika, koji su zgodniji od mene i nose masku klauna tužnog lica, možda će morati stajati na pločniku. Molim vas, nemojte se žaliti! Budite jaki.

6. Kada se svi smjestimo na određena mjesta, svi bismo trebali na trenutak promotriti grm rodondendrona u Deborinu dvorištu. Tu biljku sam joj ja kupio u povodu tri mjeseca naše veze. Ja sam ga i posadio. Iako grm nije u cvatu, vjerujte mi kad vam kažem da ljepotu njegova cvijeća može zasjeniti samo ljepota Deborinih prekrasnih smaragdnih očiju.

7. Zatim ćemo pet minuta tiho stajati u Deborinu dvorištu, ili dok Deborah ne izađe iz kuće. Ako se u blizini zatekne neki promatrač i zapita vas što se događa, pristojno odgovorite: “Ja sam ljubitelj krafni, a ovo je dom Kraljice krafni”.

8. Ako nakon pet minuta Deborah ne izađe iz kuće, pozvonit ću. Čim otvori vrata, oni koji drže transparente: “Deborah, nikad te neću prestati voljeti” trebaju ih stoički podignuti iznad glave. Svi ostali počet će pjevati pjesmu Petera Gabriela In Your Eyes. Pazite da doista pjevate. Nema mumljanja.

9. Pretpostavljam da će Debori na početku biti neugodno. Pocrvenjet će, nasmiješiti se i neće znati što reći. U 18 sati i 19 minuta spustite transparente i prestanite pjevati. Tada ću je pitati hoće li me primiti natrag. Ipak, siguran sam da će mi Deborah, kakva već jest, ponovo slomiti srce. Kada to učini, oni koji drže transparente: “Zašto stalno pokušavaš upravljati mojim životom?” podignut će ih. Svi ostali tada će zapjevati Love Bites Def Lepparda. Ako želite pokušati otpjevušiti solističku dionicu na gitari, slobodno pokušajte.

10. To će sigurno uzr

hihi fora!

je, bas je fora.

meni je i ovo fora....
Ben Greenman

Pismo slavnog slikara na Mjesecu

Draga Lucille Bogan,

prije petnaest godina, kada sam napustio Zemlju, bio samo još jedan neafirmirani slikar u New Yorku. Radio sam dvije vrste slika: ekspresionističke crno-sive prikaze grada koji su često prikazivali zgrbljene likove urušene u prevelike kabanice te tvoje aktove živih boja. Jednog lipanjskog dana, odlučio sam napustiti mračnu stranu svoje prirode i prigrliti ono što je dobro u svijetu. Došao sam pred tvoj stan i naslonio se na zvono. “Tko je?”, rekla si. “Ja sam”, rekao sam. Večerali smo. Pojeli smo desert. Otišli smo u krevet i popili nekoliko čaša crnog vina, nakon čega sam čvrsto odlučio prigrliti ono što je dobro u svijetu. “Znaš što to znači? Za nas?”, rekao sam. Činilo se da znaš. Zaspali smo priljubljeni jedno uz drugo. Tvoja glava je bila na mojim grudima. Sljedećeg jutra, kada sam se probudio, bio sam na Mjesecu. Ti nisi. Opsovao sam. Šutnuo sam kamen i on je odletio, činilo se miljama. Niska gravitacija ima svoje prednosti. Ipak, do podneva sam obnovio svoju prisebnost dovoljno da izumim stil slikanja koji će me učiniti međunarodno – zapravo, međuplanetarno – slavnim. Bio je svjetliji i življi čak više od tih aktova. Eksplodirao sam s bojom. Ovdje na Mjesecu takva vrsta stvari bila je iznimno tražena, a bit će i dalje.


***

Draga Lucille Bogan,

prije četiri dana ovdje na Mjesecu pao sam i udario glavom u kut stola. Ustao sam gotovo odmah – niska gravitacija ima svoje prednosti – no imao sam vrtoglavicu, zatim sam osjetio slabost pa sam se onesvijestio. Pokazalo se da krivac uopće nije bio taj pad, nego prije umjereno ozbiljan slučaj nečega što se zove Disocijativni Poremećaj Dugogodišnjeg Stanovnika Mjeseca ili DPDSM. Simptomi uključuju laganu vrtoglavicu. Sada idem prileći na trenutak.


***

Draga Lucille Bogan,

drugi simptom DPDSM-a je taj da imaš sklonost pisati pisma stalno ispočetka, premda si ih već počeo.


***

Draga Lucille Bogan,

prošle noći išao sam vidjeti prijatelja koji se zove Krystof Janikowski. On je također ovdje na Mjesecu. Ovdje je od 1992. Došao je ovdje sa svojim sinom Krystofom Janikowskim, Mlađim. Krystof Janikowski voli ga zvati ‘’Židov-Patuljak’’, pretpostavljam zato što mu je majka Židovka. Krystof Janikowski također se voli pretvarati da mrzi svoju bivšu ženu, premda slučajno znam da su imali savršeno prijateljski razvod i da on još cijeni njezino mišljenje o većini stvari. Krystof Janikowski je želio razgovarati o knjizi koju je napisao. Zove se Blocaine i Shabu, i to je blaxploation triler koji se događa na Zemlji u kojemu su dvojica junaka nerazdvojni.

Krystof Janikowski je prokleti idiot, i to sam mu i rekao, baš pred tim “Židovom-Patuljkom”. Zamahnuo je prema meni i udario me u rame, no jedva da je zaboljelo. Niska gravitacija ima svoje prednosti.


***

Draga Lucille Bogan,

još jedno djelovanje DPDSM-a je da se počneš preispitivati. Ovo pismo mi nije ništa zanimljivije od Fabijanova izvještaja o mlijeku. I Blocaine i Shabu možda, naposljetku, i nisu tako loši.


***

Draga Lucille Bogan,

nije li to strašno? Ovaj DPDSM neizmjerno frustrira. Ja sam poznati slikar. Moje djelo je bilo izloženo u Mjesečevu muzeju umjetnosti, Mjesečevu muzeju suvremene umjetnosti i u Lunarnom umjetničkom institutu. Pa kako onda ne mogu dati pouzdan i neopoziv sud o kvaliteti Blocainea i Shabua? Idem odmah doktoru.


***

Draga Lucille Bogan,

doktor, koji je bio n

jedna sasvim neobično obična večer

hej
reče
i ode
dolazi i drugu večer
ja sjedim sam na klupici
pušim duhan, jedan za drugim
hej
reče
baš se pitam
jesi ti onaj koji ide sam u kino
i u menzu, pa sjediš zamišljen satima
i pušiš duhan jedan za drugim
a ja joj gledam lijepe oči, kestenjasto smeđe
sklopi vjeđe pa ću ti reć
evo
- - - -
zašto šutiš
volim tišinu
jesi li ili nisi onaj
što ako jesam i što ako nisam
i ako jesi i ako nisi, jel te mogu poljubit
iznenađen, nećkam se i smiješim istovremeno
poljubila me i pobjegla brzo
svom društvu i oni sad piju rum
vadim duhan, još mi je ostalo šest
pripalim i govorim si
ostavit ću dva za sutra

zaboravila sam sve osim tebe. čak i čovjeka koji je prešao preko snijega noseći mi u zubima mladu foku.

kad si napokon raširila noge. kad si napokon srušila ne zid, već i berlin. prva mi je misao bila: pobjeći. pobjeći. pobjeći. bijeg je beskraj. strašna panika beskraja. žudnja je beskrajna. žudnja je ogromna bala pliša koja se beskonačno odmotava. mesnati jezik svemira koji oblizuje moj mozak.
moram vidjeti jesi li podstavljena, jesu li plišem obložene tvoje stjenke. moram provjeriti tvoju udobnost. moram opipati tvoje skriveno meso, tvoju pupu, tvoju toplinu.
ostati i gostiti se, razjarujući glad. i biti hrana. gozba za caricu, grabežljivu i nježnih prstiju.

saška rojc

spavam na krovu
kad pada kiša uvučem se pod gurlu
i glogolji, glogolji
lijepo mi je
iako mi pada po leđima
dobit ću krila
poletjet iz sivila
sivog svega
sivi oblaci, sivi domovi, sivi ljudi
sivog svega
dotad
spavam na krovu
kad pada kiša uvučem se pod gurlu
i glogolji, glogolji

pa da konačno postam meni najljepše stihove ikad igdje ičega.....

AL' TI I JA, BURAZ, SJAJIMO U MRAKU
SJAJIMO U MRAKU

Ljubav

> Ljubav je kad posudim od tebe 12 kuna
> Za plavi oglasnik
> Pa u njemu potrazim posao
> A ne potrosim ih na 2 kave ili pivu
> Ljubav je kad ne gledam
> Tvoje roditelje s gadjenjem i sutim
> Nego imam jaja bit pred njima
> Jer znam da me volis
> Pa ces ih sterat u kurac
> Ako ce ti srat zbog mene
>
>
> Ljubav je kad se ne bojim
> Da ces me ikad ostavit
> Iako bih tu opciju smatrao
> Apsolutno shvatljivom
> Ljubav je kad ti ne dodjem
> U 5 iznimno pijan
> I kazem da sam razbio auto
> I tako ostanem pijano smrdit
> Dok ne odes na posao
>
>
> I ne operem sudje ujutro
> Jer me boli glava
> Pa ga moras oprat ti
> Kad dodjes s posla
> Ljubav je kad na tebi volim
> Sva sranja koja mi se inace gade
> I radi kojih bi neku drugu
> Promptno dekapitirao
> Motornom pilom stihl
>
>
> Ljubav je kad ti znas kolki sam idiot
> I nije da me samo volis i zanemarujes to
> Nego te ne jebe to pol posto
> I ok ti je imat takvog idiota
> Pored sebe
> Ljubav je kad kazes da te zagrlim
> A ja to ucinim
> Bez da kazem, jos samo malo budem na netu
> I tako zagrljeni zaspemo
> Istovremeno, bez da razmisljam
> sta sam propustio tim grljenjem
> Jer se stignemo grlit i sutra
>
>
> Ljubav je dok glumim
> retardiranog majmuna
> I glup sam ko kurac
> A ti se smijes
> Jer razumijes da sam
> jebeni retardirani majmun
>
> Ljubav je kad samnom igras wormse
> I ne ide mi toliko na kurac to
> Kaj ti moram narihtat
> Neograniceno vrijeme poteza
> A znam da nikad neces naucit
> I svejedno mi je
> Ljubav je kad me pustas
> Da se ganjam po gradu
> Ko zadnja seljacina
> I na moju glupu facu
> I na pitanje 'timater sam najbrzi, si vidla?'
> Me samo steras u kurac il velis 'aha'
> I nasmijes se
>
>
> Ljubav je kad te probudim
> Glomaznom erekcijom i poljupcem
> A ti ne kazes
> Smrdi ti iz usta
> I ja bih jos malo spavala

bwahahahahahahah zakon!

I did my time in the jail of your arms

...usta služe za kolače
a peć služi da se puši

ali čemu služi mama?
ali čemu služi tata?
rukama kad padne tama
da te grle oko vrata

trešnjevački mališani

meni se baš taj cd vrti u playeru

znaš onu:

nije lako bubamarcu
bubamarinom muškarcu
između tolikoh bubamara
iste boje istih šara
znati koja je njegova mara

bubamarac mora vrijeme gubiti
i sve bube redom ljubiti
buba Daru buba Klaru buba Baru
dok ne nađe svoju Maru

hm, to je neki best off? jerbo je bubamarac sa ploče pobijedit će ljubav, a čemu služe roditelji je sa volim te ja (nemrem vjerovat kolko sam analan! prestrašno!). al naravno da znam dju, ipak je moja čitava generacija odrasla na tome.

što se na forumu radi?
prijateljstvo tu se sadi!

sori. nisu to bili mališani u plejeru, nego žak houdek i njegov cd "kad si sretan".
na tom je cd-u bubamarac, čemu služe roditelji, kauboj i indijanac, kad anine noge gaze...
sve hit do hita, ako se anu i jurka pita.

pa kakva si ti to majka kad djeci puštaš žaka houdeka?!?!?!!? ;)
iako, te pjesme su bezvremenske, i dobre su u bilo čijoj izvedbi (valjda). da, to su najveći hitovi. a di je kišobran za dvoje?!

il' vise na tebi
a ti to ne bi

budi sretan jer si mlad

al sam romantičan
ko grašak u proljeće
ko krovna greda u smiraj ljeta
ko komad kruha i sir feta
ona po nasipu petrinjčice šeta
četnika četnika ima četa
mnogo mnogo

naivno sam mislila da je logično da je "POEZIJA" pod knjige pa mi je to 5minuta manje.
uglavnom,

ako srce izdrži to može biti samo ova rečenica, ali ona, kao ni jučerašnje disanje, nema više svog vremena.

ivica prtenjača

.
i want a verb and you give me a noun

I embrace my desire to feel the rhythm
to feel connected enough to step aside
and weep like a widow
to feel inspired
to fathom the power
to witness the beauty
to bathe in the fountain
to swing on the spiral
to swing on the spiral of our divinity
and still be a human


tool





. . .
save a bull, ride a cowboy

nekidan sam saznao da mi je prtenjača rođak. osim ako stara nije mislila na nekog drugog prtenjaču.

možda je mislila na mog starog koji se isto tako zove i preziva... ;) haha