|
|
Zdravo! Kao sto obecah pred koji mjesec, imat cete uzivo vijesti sa iipesa 2003. International Institute on Political and Economic Systems. Odrzava se na Kreti, grad Chania, cini mi se 3 po velicini na otoku. Nisam ga stigao vidjeti jer sam kao pravi geek sjeo za kompjuter prvu vecer cim sam dosao dok se ekipa posla zabaviti u grad. Nije mi zao i ne osjecam se pretjerano krivim jer zabavu vode ameri, a ja se jos trudim skupiti malo one hinjene socijalnosti i druzeljubivosti koje je amerika pred 4 godine iz mene isisala.
Al' ajde, da krenem pomalo...
Probudio sam se negdje u ateni, na neudobnim aerodromskim klupicama. Zadnje dane doma se nisam pretjerano odmarao, nisam pretjerano niti ubijao oci i stoga sam ih onako pravo otvorio nakon 8 sati puta, od toga 6 sati sna. Aerodrom kao aerodrom, svaki isti, uvijek netko negdje zuri, a siguran sam da svi ipak stignu gdje trebaju. Ovaj je, pak, polijepljen reklamama za olimpijske igre. I za maslinovo ulje. Cekam avion za Heraklion, najveci grad na Kreti, koji kasni. Grci su prave face. Nacija od 10 mil ljudi i jos 1 mil Albanaca, koja zivi od turizma (godisnje ih posjeti oko 20 mil turista, 2 turista na 1 grka....aha, da, a di su albanci?) i brodogradnje u zescoj recesiji, najnegostoljubiviji su domacini koje sam ikada dozivio. Smijeh im nije lijek, niti je potreba, a nece ga izmamiti niti novcanice od eura. Kakve li su ovdje prodavacice u ducanu...pih...Po izrazitom vedrom danu, u niskom letu, nadlijecemo egejsko more. To je nesto savrseno! Ne znam imena svih krafnastih, rupicastih, potkovastih otoka koje sam vidio pod crvenim suncem, ali sam siguran da cu ih jednom posjetiti sa «Jubavi» ili nekim drugim plovilom. Slijecem u Heraklion, glavni grad ovog toplog ostrva. Navecer je tu oko 30 stepeni. Propustam priliku da se za 10 eura vise vozim taksijem do Chanie i sjedam u bus. Tko to tamo peva? Tjesim se da cu sporijom voznjom vise krete vidjeti, a i da cu te pare moci bezbolnije negdje potrositi. Kucice na kreti nemaju bas krovova, lice mi na one iz dokumentaraca o tunisu i maroku. Lego kockice sa izrazito bijelim zidovima, na najvise, tj. skoro u pravilu na 2 kata. Uz magistralu uzasno losi jumbo plakati, jedinica iz dizajna. Prolazimo Rethymnon, poslije Herakliona najveci grad. Primjecujem da kod grka pravi, veliki, kapitalisticki lanci nisu pojeli male poduzetnike. U svakoj ulicici, bas svaki ulaz, staniste je nekom ducancicu, sitnom obrtu ili slicno, a cesto se takvo sto nalazi i na katu. Vidio sam sve skupa 2 super marketa. Kaos u prometu i nakon 3 sata voznje sam ovdje. Dolazim, check-in, soba, cimer. Amerikanac. Air Force academy. Bas cemo imati o cemu pricati. Ima tu palestinaca, izraelaca, libanonaca, jordanaca, sirijaca, turaka, bugara, rumunja, nas jugovica bivsih...logicno kad se znade da je jedna od glavnih tema conflict resolution. U zraku visi politika i napetost (koliko god su se svi ovdje dosli «zabaviti»), izraelci i palestinci se ignoriraju, ameri ne kuze bas previse...cura iz zagreba ne zeli previse pricati sa srbima, jos im zamjera, kaze...
Bit ce zanimljivo, tek je prvi dan...
Cujemo se...
Izmjenio - dinar u 13.07.2003 0:25:03
|
|
|
