|
|
Stvarno sam se mislio odmoriti i vas i sebe od mojih impresija, no cudnovate stvari su se pocele dogadjati na Visu... Dakle,
OMLADINAC I MAJA
Jucer me konacno uganjao gazda apartmana. Covjek trci, osmijeh od usta do usta... Siri ruke i vice:
"Pa sto nisi reko da smo nasi?"
Vec slutim o cemu se radi... Naravno, gazde su takodjer iz BL, zamijenili su kucu za ovu na Visu. I bas ja dodjem... Naravno, uz posalice i puno dodirivanja po ramenu (mi smo Bosanci taktilni ljudi)dogovaramo "kaficu, tu dolje na terasi, al kad padne mrak, pa da mozemo i kakav rostilj..." Nema problema, majstore...
...
Navratile su i kolege, normalno... Svojevremeno sam radio u jednoj finoj novini - "More" - pa se g-din Miljenko takodjer nasao na istom otoku, i to, poslom. Naravno, journalisticka solidarnost je neunistiva, te se coporativno druzimo jedno dva dana i brstimo specijalitete koje nam serviraju gazde restorana u nadi za afirmativnim tekstom... Bilo je tu svakakvih novinara, par i kulinarskih kolumnista... Primjer: jedemo u Pojodi, ono, nevidjene pizdarije, sedam hladnih predjela, osam toplih, malo brudet "za zlicu", pa onda hobotnica ispod peke... Moram priznati da sam u jednom trenutku zelio ici povratiti, pa da mogu nastaviti jesti, bez neke velike taktike ;) I na kraju, prije odlaska, odlazimo pohvaliti kuhara i ostalo osoblje... Ja se osjecam neugodno, zelim ih sve castiti, zahvaljujem im, stiscem im ruke... A jedan nas poznati gurmanokolumnist (ne, nije Rene) ide iza mene i cujem ga kako objasnjava kuharu: "Trebali ste malo dodati sol tamo, a ono malo manje prepeci...". Nevjerojatno. Glupost je mozda unistiva, ali bezobrazluk nikako...
...
Hit sezone je - ljetno kino. Naravno, postojalo je ono i svih proslih godina, no ove godine je repretoar, ono, sta da vam kazem: Bande New Yorka, Pijanist, Frida, Pricaj s njom, Dvije Kule, Matrix Reloading, Grcko vjencanje itd... I tako svaki dan drugi film, na otvorenom... Fantastican ugodjaj, cuje se more, veliki ekran je uokviren s jedne strane drvecem, a s druge strane brsljanom. Zvuk je naravno nikakav (krivudav, ju nou vot aj min) ali se zato mogu kupiti koice, chips i kola u kinu... Jos kad okrenes stolicu ispred sebe - prema sebi, pa odmoris umorne noge... Totalni merak. Najbolje je bilo kad smo jucer pretrazivali Vis u potrazi za omiljenim zeninim kikirikijem... Da, da, Duyvis, neki "Dry roasted, coasted" nemam pojma... A zasto? Pa ne moze se gledati "Gospodara.." bez pune opreme... Pa jebote kikiriki... Btw. Emile, ova cedevita u vrecicama ide ko alva... Svaku put kad sam bio u kaficu vidio sam bar jedan stol, gdje se djeca zabavljaju priredjivanjem cedevite uz pomoc slamke... Ljudi, pa i moja zena, kupuju te vrecice "jer su tako prakticne, moze i kod kuce da se napravi..." Pitam zenu, pa sto kupujes u vrecici, kad smo si kupili kutiju? Kaze ona: Eh decko, ovdje dobijes i slamku.... !!??!!!
...
Bili smo i na Bisevu. Ako zelim definirati more, onda je to - Bisevo. More, more, more i pjesak... Za one upucene, otvorio se jos jedan restorancic, tako da i u njemu nude fantomske srdele za 20-tak kuna. Zasto "fantomske"? Zato sto ih vec osam dana pokusavam mezit, ali njih nema pa nema. Nigdje. Dzaba. Kad smo vec kod razbijanja predrasuda znate cega jos nema na Visu? Trave! Nigdje. Ljetujem ovdje drugu godinu i, usprkos svim mojim naporima da probam toliko hvaljenu domacicu, izgleda da cu se morati zadovoljiti onim - keksom... Dju, te price o "Kaliopi", kriketu, kurcu, palcu su -suplje price...
...
Jos prosle godine sam bio nanjusio nekakvu foru sa ovim Visom... Tu nesto nije cisto... Kao da otok ima dva lica, a mi samo jedno vidimo preko ljeta... Lagana jeza se povecala, kad sam saznao za tajnu Visa... Naime, JNA se sasvim mirno povukla sa ovog otoka. Jednostavno su otisli. I ostavili iza sebe sve u redu i na koristenje... U roku dva dana sve je bilo devastirano i opljackano. Sve. I do dan
|
