|
|
ma ne znam... tako su prazne ove riječi... dobio sam sve, a... nemam ništa.
tko treba da me razumije?
kako da se vratim u pipse sasvim tužne pozadine? kako sada kada imam 2x2,baku luciju, mrguda? a opet... ne znam. napetost me razdire i zato oprostite što trošim prostor vašeg doma, ali cijeli život samo želim i ja imati istu adresu.
a najgore je što se tako i osjećam.
pada kiša.
prazna...naporna...dosadna...kiša.
poput ljudi.
poput razgovora sa onim do kojeg ti je stalo.
ma... samo trebam ispušni ventil. samo trebam stvoriti ovaj mali komadić ničega da se uvjerim da sam još jednom ostao neprimjećen. valjda mi je to posljednje veselje u ovom kišnom svijetu dosadnih kapljica.
ma valjda sam slab, a nemam šumu kojoj bih se rekao, kojoj bi dao svoje ruke od riječi da, me prešuti i nasmije apsurdom situacije.
ma ne, oprostite mi, znam da stvaram napor, oduzimam zrak, riječ, vrijeme.
a svanulo je...
( ma dobro je, ionako ovo nitko neće pročitati, i to je dobro)
|
|
|
