|
|
počela sam maloprije čitati tekst koji nam je daddy spustio u dnevnik. odustala sam negdje na sredini. ne pušim to. previše općih mjesta (bossov kaput, Cave, Waits, istovremeno pljuvanje i slavljenje heroina, uspješan poduzetnik, obiteljski čovjek u raljama droge, opis stabala uz cestu kojom se kao polumrtav ovisnik nakratko vozio...)
tekst je, uostalom, i kao literarna činjenica bezvrijedan, a bojim se i da njegova težina leži u kakti promućurnom trgovačkom mozgu kakvog dilera ibogainom koji tu biljčicu želi lansirati na hrvatsko tržište kao super-lijek.
možda sam čangrizavi skeptik, ali sam, beshku za ljubav, još jednom izrazila svoj stav.
|
