Forum

počela sam maloprije čitati tekst koji nam je daddy spustio u dnevnik. odustala sam negdje na sredini. ne pušim to. previše općih mjesta (bossov kaput, Cave, Waits, istovremeno pljuvanje i slavljenje heroina, uspješan poduzetnik, obiteljski čovjek u raljama droge, opis stabala uz cestu kojom se kao polumrtav ovisnik nakratko vozio...)
tekst je, uostalom, i kao literarna činjenica bezvrijedan, a bojim se i da njegova težina leži u kakti promućurnom trgovačkom mozgu kakvog dilera ibogainom koji tu biljčicu želi lansirati na hrvatsko tržište kao super-lijek.
možda sam čangrizavi skeptik, ali sam, beshku za ljubav, još jednom izrazila svoj stav.

ti dju, nasreću, ništa ne znaš o heroinu. mada nikad nisam imao osobnih problema s tim govnom, nažalost, naučio sam mnogo o njemu. o ibogainu, na posredan ili neposredan način čitam već duže vrijeme. ne radi se o tome je li tekst literarno vrijedan, radi se o tome da zaista postoji način da se horsu suprostaviš. netko to štopa, jer dop je veliki biznis. veliki biznis je i za komune gdje se regrutira nevjerojatna besplatna radna snaga da bi se neki (vrlo konkretni) vozili u A6 audiju s vozačem. a ja sam samo tekst prenio, ni lekturu nisam napravio.

preporucio bi ostalima da procitaju sve maxove dnevnike narkomana na istom sajtu. zanimljivo, nadrealno i jezivo.

Ja osjećam da bih nešto napisao, ali nekako... mi ne ide... baš.
Ipak, mislim da je tekst autentičan.
Jer, ako ibogain nije to, te možda djeluje kao svojevrsni placebo efekt...
Šta tu ima loše?