|
|
neki bed tjedan je iza mene (heh, sve je pocelo onom nedjeljom :) ), iako na papiru uopce ne izgleda tako. bili dip i ja u Mostaru. jako sladak gradic, totalno me je osvojio. doduse, bili smo samo dva dana, nismo bas puno niti vidjeli, ali krug ljudi među kojima smo se kretali su me skroz napunili optimizmom, vedrinom, onim osjecajem da je sve moguce i da vecinu vremena mi samo nesto kenjamo. povod odlaska je bio taj sto su zvali mog buraza da tamo odrzi radionicu animiranog filma pa smo iskoristili priliku da se uvalimo. ujedno smo napravili i crtani, bas mi je zao sto ga nismo uspjeli donjet doma i podijelit s vama :) (neka nekompatibilnost kompa i naseg mp3 plejera, gluposti).
dosli smo bas za 1.5. kada su imali kampanju koja se ukratko moze okarakterizirati kao aktivna borba protiv kapitalizma koji nikad ne spava :). odusevila me je poduzetnost tih mladih ljudi, iako se moj brat strasno zalio na neorganiziranost (ah, ti anarhisti, pa sta bi on!) pa zbog toga bas nisu niti obavili posao posteno (tj. zgotovili filmove kako valja).
(ma, sve je ipak u parama. jer, njih financiraju neki talijani koji su tamo dosli i odlucili pomoc mladima koji se bore za kulturu. lako ti je tuđim novcem baratat. uvjerena sam da, da su oni taj novac davali iz vlastitog dzepa, da bi se drugacije postavili i vise pazili da za te pare dobe dostojnu protuvrijednost u radu.)
ti mladi ljudi uglavnom pokusavaju postici vise ciljeva – sakupili su se pod udrugom 'maldi most' (valjda nesto ko nas attack, ali ja nisam dobila dojam da attackovci zaista nesto i rade, mozda samo nisam informirana), uredili si u jednoj kuci prostor (u koji su i nas strpali, sto bi moj brat reko – kaubojski uvjeti, al sta se on zali, on je dobio fini placen smjestaj), i tamo smisljaju svoje strategije kako obogatiti zivot mladih u mostaru. dobro su opremljeni (sto poteze to da moraju dobro cuvati (pa svaku noc netko od njih tamo spava, zlu ne trebalo) kompove, kamere, fotice, i sve ostalo sto se tamo nalazi, a sto bilo tko od njih moze slobodno koristiti) i neprekidno organiziraju nekakve radionice – filma, ovog onog (ne sjecam se sta su mi sve rekli), pa tako i animiranog filma. sve je to naravno besplatno za bilo koga tko zeli pohađati te radionice. znam da kod nas nesto slicno postoji u kino klubu zagreb, za pare naravno, i ne cini mi se ni najmanje pristupacnim kao ovo (bila, vidjela, pa znam).
sad im je jedna od glavnijih kampanja ona za prigovor savjesti jer oni imaju velikih problema sa sluzenjem civilne umjesto vojne sluzbe. jutro kad smo mi dosli bas su imali malu paradicu/demonstraciju po gradu u vezi tog pitanja. nema ih puno, ali to ih uopce ne demoralizira i to mi se uzasno svidjelo. takoder su imali akciju ciscenja (heh, jos osjecam lagane posljedice te akcije na svom zakrzljalom tijelu) totalno razrusenog bivseg kuturnog centra, jer kazu da je nemoguce doci do omladinskog (tj. bilo kakvog) prostora uslijed ilegalne rekonstrukcije i procesa privatizacije javnih prostora. kazu da su razni ljudi zapikirali te prostorije bivseg KUD Abrasevica, pa oni, s pravom misljenja da tako nesto pripada upravo mladima koji zele otvoriti pluridisciplinarni, otvoreni i nezvaisni centar (s najemrom da se osigura prostor i podrska svima onima koji zele iskoristii svoje potencijale u domeni nezavisne kulture i civilnog drustva), pokusavaju samoinicjativno zagospodarit tim terenom jer je ocito da drugim kanalima niti ne mogu doci do bilo cega jer, kako kazu, pravno-imovinski odnosi oko tih javnih prostora nisu razjasnjeni, oni ne znaju kako da izvrse potraznju istih, a postojeci prostori za kulturu su pod kontrolom jedne oragnizacije zatvorene za progresivne ideje i inovacije.
uz pokusaje da se izbore za sluzenje civilnog roka, za neki prostor u kojem bi mladim umjetnicima dali sansu da se neometano razvijaju i izrazavaju, te da se za njih cuje, prireduju po gradu razne dogadaje, dijele hranu (hranu kuhaju u prije spomenutim prostorijama u kojim
|
|
|
i tako...uglavnom, sjedim na ovom svom vrtnom suncu, uzivam i razmisljam. puna sam VOLJE (cega mi obicno prvog fali, da ne govorim o energiji ili optimizmu), dosta mi je toga da se ljudi samo zale, da svi samo sjede i naricu, da govore kako jedna kap u moru ionako ne cini razliku. e pa, ja sam za to da dokazemo kako i jedna jedina izdvojena kap (a ne daj boze i vise njih) moze nekome izmamit smjesak. dju je vec pocela u tom smjeru, s prijedlogom posjeta komuni. moj prijedlog je sljedeci: cak se ne mora raditi o nekome kome je lose, tesko (naravno, moze), voljela bih da i u obican, svakodnevni zivot ljudi na ulici unesemo malo razigranosti, malu promjenu, malu neobicnost, jer ce oni s tim otici doma i mozda potaknuti time napraviti negdje drugdje nesto sto im ne spada u rutinu, pocet razbijat ljusku (bedem, bolje receno) jednolicnosti. makar na sekundu, uopce nije bitno. ne vrijedi se samo zaliti da se ljudi ne smijese odvoljno, treba im dati poticaj da okrenu kutove usana prema gore. a buduci smo mi ovdje skupinica ljudi koji su spremni to make a difference, predlazem da jedan vikend, jednu subotu ili nedjelju, odemo na cvjetni i slozimo neku akcijicu. neupadljivo, malo, ali dovoljno da nekog uveselimo. ciljam prvenstveno na djecu. moj prijedlog bi bio da odemo na cvjetni, kupimo boje za crtanje po tijelu i djecici ponudimo face painting. to smo jednom napravili u kampu za djecu u americi di sam radila, i djeci je to bilo fantasticno. ja sam si mislila – sta da ima ja crtam kad stvrano nemam pojma o crtanju, al nacrtas gljivu, dugu, njima je glavno da im nesto posaras na obraz, celo, oni su totalno sretni da se nesto dogada, da im se pridaje neka paznja, da su nesto 'dobili'. ako netko zna rezbarit, radit zivotinje od balona....bilo kakva takva ideja odlicno bi funkcionirala. mislim da se mozda cak ni dozvola od grada ne bi morala trazit, ne bih voljela da to bude nesto grandiozno organizirano, samo nas nekolicina na jednoj klupici s jednim transparentom na kojem pise sta se događa. pokloniti ljudima nesto neocekivano, nesto nesvakidasnje. i dobro se zabavljat. ovo se moze jos razradit, sve je otvoreno, ali i ne treba komplicirat, jer stvarno nije komplicirano. samo malo dobre volje, za unjet malo dobre volje drugima.
|
|
|
nevjerojatno, jučer sam prije spavanja pročitala ove postove, i onda sanjala da brljam kistom dječurliji po licu, djeca se rasplaču i svi odjure Lollipop i tuže se na mene :(
totalno sam netalentirana za crtanje.
ali ideja je dobra. samo bih radije sugerirala neku drugu lokaciju, možda zvuči nefer, ali čini mi se da klinci koji se prošetavaju po Cvjetnom vikendom imaju omogućene najrazličitije dječije radosti (sve pokemone, digemone, balone s helijem i palačinke s eurokremom što ih teta peče na Cvjetnom), a da bi više značilo klincima u Dubravi, Sloboštini ili Kozari Boku da im neki odrasli šaraju po nosu - besplatno.
|
|
|
hahaha! bas se nasmijah na san :) (al s mojim crtanjem, ne znam ko bi se kome tuzio :) )
mda, i ja sam dosta dvojila oko tog cvjetnog, bas iz razloga koje si ti spomenula, ali na kraju sam ipak ostavila iz razloga sto je to prometno, sto ima puno vise znatizeljnika nego negdje drugdje. ali da, imas pravo, evo npr. ima jedan park u srediscu gdje se nedjeljom okupljaju roditelji s djecicom. idealno mjesto.
mislim, ja to jednog dana mislim napravit, solo il s vama, samo sto ce mi solo trebat nesto vise vremena i nece bit tako soon kako sam se mozda nadala.
-uzivam u suncu-
|
