kancamanca nas je izbljuvala na zemlju i rekla "smjestit ćemo vas na jedno vrlo inspirativno mjesto gdje se razgovori svode na hokoš bokoš prdne kokoš" udjelivši nam nešto živaca rekla je "evo ali pažljivo sa živcima nema ih puno ako ih ne budete trošili umjereno do tridesete godine bit čete uništeni" " ali planeto " povikasmo "zašto nas hipersenzibilne odbacuješ i ostavljaš u takvom mjestu" "zato jer ste vi odabrani da izlječite te bolesnike " ma daj pa njih se ne može izlječiti nitko nas ni ne čuje" "znam zato i je to mjesto tako inspirativno...jer ipak...vi se nećete baviti gluhima...odabrani ste da one što vas slušaju održite budnima"
