Daddyev dnevnik

grupa pokemona

branimir mihaljević
već se po prvom glasačkom danu vidi da je opravdano očekivana njegova uloga nositelja pokemonske grupe i njenog najvećeg favorita. vjerojatno je da bi se on u konkurenciji giganata poput burnaća i katalenića izgubio ili bi promaknuo laičkom površnom oku. zato sam mu dodijelio «slabiju» grupu. mali ustupak, ali veliko zadovoljstvo. ipak, u ovakvoj konkurenciji njegov dark star svijetli zasljepljujuće. odrastao u sjeni podjednako trešijanerskog oca, a deda mu je legendarni autor «zeke i potočića» (kojeg, bdw, treba zabraniti osobama mlađim od 107 godina. naime, samo tibetanski mudraci mogu proniknuti bit te «dječje» pjesmice, a kad je proniknu samo oni dugotrajnom duhovnom vježbom stječu kapacitet i snagu da si istog časa ne oduzmu život) brane se razvijao s etiketom «čuda od deteta». lep i talentovan. tvorac je mnogih kakica na dorama i doricama. u novije vrijeme radi za dinosaure poput pejakovića i sličnih. pun ga je eter a da to ni nemate blagog pojma. scenski imidž mu je belo đez odelo i poluduga njegovana valovita kosa.
brane je opasan. on će još dugo, vjerujte braćo.
narod ga pamti iz svilanovog glamur kafea; jednom prilikom dotični je poslao novinara ivana kralja da se, kao, mlad i neiskusan novinar kreće po grin rumu dore i, kao, mane pojma ko je tamo ko. i jel'te, upita on našeg junaka braneta «kako se vi zovete?». brane je umalo umalo popušio heksenšlus od unezvjerenja tom, za njega, neviđenom provokacijom. jer, bitlsi su veći od boga, a on je veći od bitlsa i bon žovija zajedno. pa vi sad vidite...
grupa gracia
ehhh...zde je zaslužan za njihovo uvrštavanje, al onak, baš u zadnji zadnji čas. nakon probrijavanja barem 50 kandidata, pluseva i minuseva (jebote jedni an fas neće uć u ovu ligu!¨pa di to ide. jedan don matteo neće uć. đimi iz neki to vole vruće je ostao kratkih rukava, a jesen kuca na vrata! hakuna matata neće uć.), nakon kaj sam fakat bio uvjerenja da baš nikoga bitnog nisam izostavio – evo ti zdea! – izvuko graciu niotkuda!
grupa je to građana iz metkovića. osamdesetih oni tvore jezgru banda «trotakt projekt», alter rok demo banda, dosadnog i precjenjenog (yurm-ovi u kulušiću i te spike). najveći je hajp većim dijelom karijere građen oko vrlo mašti golicavog i nimalo skrivenog odnosa i zajedničkog (su)života (u postelji) 2 muškarca (jašar i jurica) s matijom vujicom. ono, bejbi, ko tu koga jebe?! uvijek su svjesno medijski pumpali  seksualne aluzijice i spikice, al jebote, kako da to padne na plodno tlo kad je, uffff...kad je matija ružna žena, brate mili. pop biznis hoće lepo, pop biznis kaže, na koncu, šta je lepo. vremenom jašar je otpao, a kako je on jedini iole bio muzičar, stvar se stropoštala do neslućenih nizina. muzika grupe gracia zadnje je i neopisivo smeće. najviše me jebe što su to i sami shvatili, pa se tetka matija dohvatila modnog biznisa. dakle, osoba bez imalo stila i ukusa danas u ovoj kurcojebini važi za jedan od modnih autoriteta. ma, of koz! zajedno s onim prištavim pederom i onim drugim ćubastim pederom i onim trećim plavokosim pederom. i bobanovom ženom, o jebote. al danas o njima nemamo vremena presti i raspredati.
skrušeno priznajem da sam (da bi ubacio graciju) izbacio svog ljubimca johhnyja gitaru (bio je tranu, velim, do zadnje sekunde. i onak, bio mi je jebeni ljubimac, skoro ko poša. i onda ta epizoda sa zdeom...) i dok ove retke pišem teku mi najogromnije i najslanije suze niz obraze. šupčina sam. naime, zbog vas isto takvih šupčina koji sigurno ne bi prepoznali veličinu johhnyja (na netu sam negdje vidio da se piše djoni!), ne bi mu davali glasove, a nekmoli omogućili da vidi rim, tj. ode u finalinjo, odlučio sam ga skinuti i sad se gorko kajem. jebe mi se za grupu gracia, a djoniju gitari poklanjam grdovićev ferrari koji nije grdovićev ferrari. i apartmane. i još nešto: djoni je vlasnik najveće ruud gullitice u našem sazvježđu. cca., u mjeri 1:1, on ima 4x veću ruud gulliticu od samog ruda gullita u najboljim danima. daklem, zapovijedam nevenu ciganoviću da se bavi djonijevom frizurom do kraja svog života. kako god zna i umije. djoni bi gud!
tina i nikša
kakav par! zadovoljavaju sve kriterije: stalno u akciji, a nikako zabit gol. mladi, a ogavni. tako dragi, a tako iritantni. novi, a tako stari. imam osjećaj da ovaj boni i klajd par hopsača postoji već 4 567,5 godina. a ne postoji. i trajat će, trajat će....naše će kosti pojesti ličinke i bube, a ovi će ga još uvijek derat, braco. nemam više kaj trakeljat o njima, i tina i nikša i bez moje pomoći sigurno će naći put do srdaca naših glasača. a opet....ne vjerujem da će u finalinjo. fali im ono nešto što imaju burke i kate....kad će da se vrate....
donna
uh-uh-uuuuuuuhhhhh, bejbi!
mogu si to samo zamislit; odrastanje u sjeni sestre misice, a kasnije i sestre doživotne vlasnice fudbalera. sve što si jedna hrvatica može poželjet ostvarila je doničina sestrica. gle, za mlađu sestru situacija je to «il se poseri il se odseli». donica je napravila sve to...i odjednom. pjevačka karijera u takvoj konstelaciji snaga činila se logičnim izborom. naime, misica nije mogla postat, tek možda mister. dakle, za uhvatit fudbalera startne šanse su joj bile ko dinamu dobit inker u zaprešiću – nikakve. e, a kad pjevaš, to bar može svako. a to ti brale znači da se možeš malo skinut u novinicama (u tigrastom dezenu), pa možeš dobivat one pozivnice za promocije parfema, glupih filmova i trećerazredne modne revije i izbore za miss di se zna vidjet i propadalo i nogometaši dinama i hajduka i voditeljice vremenske prognoze.....jebiga, mic po mic i evo ti sranja. donna je ozbiljan kandidat i svakako je opravdala poziv. njen plasman u finale bio bi iznenađenje, ali i veliki kompliment. meni. a i njoj sigurno ne bi bilo krivo. nek se samo piše, jel tako...
sanja trumbić
da je '92. vi bi sad pred sanjicom puzali na koljenima. naravno da bi puzali jer većina vas '92. nije imala ni 15 godina. da, imali ste 10. i manje. i zato vam je sanja trumbić tabula raza. a sanja je te godine oplela najveću trešijanu u povijesti vascele vasione. DANKE DOJČLAND, sisavci! danke dojčland je oplela sanjica, al vi o tome pojma nemate. sramota!
sad ću se spustit ispod svakog nivoa i analfabetama pojasnit: gle, ono, kuiš, rat je. rat je braćo, krv lipti, a ljudsko meso visi s grana uz obalu rijeke kupe. rat je i nije bila zajebancija, zaista nije bila zajebancija, znamo to svi. i čekali su hrvati noćima kraj svojih radio prijemnika kad će nas i koji dobrotvor, tj. koja država priznat, ma što to značilo. cijela država živjela je od dana do dana čekajući da nas ti evropski i svjetski pikzibneri nekog kurca priznaju. i ok, priznaju nas švabe, među prvima.
i buraz, za par tjedana izlazi hit nad hitovima, sanjica ko snježna kraljica u spotu DANKE DOJČLAND! ono, ispaćen narod, ustrašen ratom, sjeban, konačno je dobio pet minuta oduška – svi su se ničice povaljali od smijeha. e, pa znate, draga moja nejačadi, ko u takvom trenutku takvo što uspije polučiti – taj je prejebeni genije! sanja trumbić ga je sa svojom ekipom ubola i ušla u anale. ne može nju ni vaš podcjenjivački stav sjebat. ona je moja najveća ljubimica u ovoj grupi. pogotovo od kad sam, šupački, izostavio djonija gitaricu.
interpretatoricu je vrijedno pohvaliti i za izvanrednu trešijanu naslova «kazni me ko ženu», što skupa sa zahvalom švabama tvori jedan od najboljih singlova ikad na ovim prostorima.
inače, performerica sanja i dalje je aktivna, plava i ko djevojčica. puno nastupa po festivalima i nema nikakovog uspjeha. bravo!