Daddyev dnevnik

lucan (2)

na dan koncerta, a prije tonske imali smo već otprije dogovoren ručak s ambasadorom i njegovom svitom. ne, nije u igri bila hrvatska ambasada, našli smo se u izvjesnoj kombinaciji restača i bara u centru grada.
gospodin prelog sin je nobelovca preloga, emil ga je već odranije upoznao. nikako mu ne ide u glavu da je et član banda, a da baš nikad nije svirao ni jedan ton gitare u bandu. jebiga. brije vrlo ozbiljno, odmereno, možda i too much diplomatski. i ne diže loptu, niti u jednom trenu. za ručkom koji, bdw, zvuči vrlo domaće (naručio sam irski gulaš, nafing spešl), prelog iz rukava sipa interesantne podatke:
- cijeli dublin možete sabiti u potez od britanca do kvatrića u zagrebu
- irci su pravi majstori dilanja svega svojega, uz to kaj su cijelom svetu prodali svetog patrika, glupim amerima godišnje (!) zdilaju djeteline (nacionalni simbol) za 800 milja eura. čisto za usporedbu – računa se da će hrvatska dobiti 4x manju cifru od eu prilikom ulaska u istu
- dublin se prije 50-tak godina riješio tramvaja, skinuli pruge i tak to. nije im bilo potrebno. ovih dana ponovo će početi graditi tramvajsku trasu
- pokušavaju se riješiti utjecaja engleske, više manje bezuspješno. nazivi ulica su na irskom, neke službene stvari naslovljene su na irskom, čak i premijer počinje govor prve 4 rečenice (!) na irskom, al ondak....jebiga, predaje se. sva omladina govori apslolutno razumljivi engleski. tek tolko.
- engleze ne vole jer su ih nekoć klali, to se zna. hrvate gotive; 50% iraca koji idu na remo to čine u hrvatskoj! mislim, nemrem verovat, al tak su mi rekli!
osobno, dublinske me ulice furaju na londru, ko da je ovaj grad neko njegovo nepriznato  unuče. prvenstveno je arhitektura slična. njegova bitno manja veličina daje mu toplinu i duh koji na globalnom planu u londonskom megapolisu ne možeš sresti. kasnije doznam da se irska puno više fura na ameriku nego na ostatak otoka. e, sad, ne znam ti ja takvu ameriku. na cassadagu se ne furaju, to je ziher.
- - - -
minibusom nas furaju u lucan. brijemo da idemo u centar ludila 20 km izvan grada di nas valjda čeka umjetnička multimedijalna kolonija. mislim, nitko nam to nije reko, niko nam ništa nije reko, al mi si to mislimo (pozdrav sanjinu).
stižemo u šumsku osamu, spa hotel. oooookeeeej, dooobrooo....
ulazimo u tipičnu hotelsku salu, kapacitet sigurno 500 duša. po dvorani su razbacane tapecirane stolice i masivni stolovi. okeeeej, doooobrooo, to će valjda neko dobar sad maknuti pa će bit malo smešno, al neće bit puno smešno.
na «stageu» (gle, u hotelu smo na hotelskoj pozornici) je sve kaj smo naručili: bubanj, gitarska pojačala, bas pojačalo, zamjena za rhodes (synt neki; ima dobar klavir i manje dobar zvuk rhodesa). stiže gazda od razglasa i bahato veli «ovo sve je moje i pokažite dužan respekt prema opremi» (!?). okeeeeej, doooobrooo....
počinju lagana sranja; te se ne smije naštimat bubanj (koji je solidan i ganc novi, al totalno raštimane kože) na što tarle pada u nesvjest od smijeha, al riđi se ne šali. te mi dino kaže da su sva pojačala zadnji kurac jer su tranzistorci.
i onda dolazi vrh vrhova: razglas je MONO! o jebote, pa kaj to postoji? pa kaj to nisu bijele strijele zadnji put u bedekovčini koristile? riđi se uopće ne uzrujava, «nažalost je mono», veli. ivan kroz zube vraća «da, da jako jako nezamislivo jako nažalost». irac stalno nekaj kenja biffelu (kasnije zvanom «buffel», «bifftek», «garfild») i ovaj mi stalno dolazi s tim da će ga poslat u pičku materinu ili lupit. šteta, nervoza se uvukla u redove.
u međuvremenu dobri ljudi su došli nekaj radit s prijespomenutim stolcima i stolicama.
o neeeeee! oni ih slažu po dvorani! oni ih slažu tako da su nam neke stolice okrenute leđima prema stageu! o jebote mali dabar, pa kaj će svadbu ovdje neko imat? ili je tombola u pitanju pa ćemo između dva broja svirat jingleove?
kul. i sad ključno pitanje: da li bi došli ovdje da smo znali na kaj će gig ličit? O, DA, ITEKAKO. SVE JE BOLJE NEGO SRATI U HRVATSKOJ!!! ok, da li je ovo najgore/najneadekvatnije okruženje u kojem je band svirao? O, NE, NIKAKO, NE NE I NE!!! OVO JE, MADA PRILIČNO U KURCU, BOLJE OD 85% MJESTA NA KOJIMA SMO SVIRALI U HRVATSKOJ! naime, ako je ovakvo što prilično za POČETAK u irskoj, nema frke, neka!
prije nas su svirali «brand», lokalni band koji je potpisao za emi! pa za koji smo mi kurac potpisali a sviramo ko glavni band!? dotični ljepotani zvuče fino, sterilnjak britanski. tak, ko što hrvati štancaju pisarovićke, nere i severine, otočani stalno prodaju beatles nasljeđe koje je u novije vrijeme metamorfoziralo u david grey i coldplay inačicu. lijepo. došla je i mama pjevača «branda», a tu je i njihova američka menagerica koja je luda ko šlapa. vani nam je prije giga sama prišla. prve 3 rečenice na engleskom, a onda krenula ničim pozvana francuski. i tak, ko da je prije 5 godina pojela nedozvoljenu količinu tripova. ide ona nama po kavu! ok. i onda je nema sat vremena, kao išla je presvuć hlače. sve je prilično groteskno, al me zabavlja. za vrijeme «branda» mi, naravno, vani pušimo tone pljugi jer tranu je the Zakon na snazi. ima jedno 80 publike. nema beda jer da je više pomislili bi da smo face. a tak i tak ovo je publika od «branda», tak si ja brijem. + ovih 10 iz amabasade (i ambasador glavom i brkovima).
- - - -
ok. idemo na stage. postajem urnebesno dobre volje. zajebavam se na hrvatskom, totalno privatiziram situaciju. uostalom, tepihić je na «stageu» i furam si da sam u svojoj sobi. lajtšou je jeben; većini vas bi bio nedovoljan za proslavu dječjeg rođendana u garsonjeri. ma nema veze. ljudi uzvikuju, plješću. dobro im je. ova luđakinja menagerica «branda» pleše twin peaks ples ispred stagea na «susjedima». bisevi. pohvale. «sorry, malo ljudi...» «pa vi trebate svirati u Gradu!» (ma mojne, zekaš, op.a.!?) «odlično, fakat nismo znali...»
čuo sam to milju puta. al lijepo je to čuti od iraca, nedaleko od grada gdje da citiram: «muzičari su polubogovi». grad muzike i književnosti. kako to meni iz perspektive ove crne rupe u svemiru zvuči! ponavljam; GRAD MUZIKE I KNJIŽEVNOSTI, bez zajebancije i pretjerivanja. nego, čega je zagreb grad – grad???????? pa javite kad se dosjetite. najduhovitije nagrađujem. svi odgovori su i točni i netočni u istom času.

do čitanja u zaključnom dijelu.....