Daddyev dnevnik

pet dana oceana (2)

ovog puta upoznao sam jedan drukčiji london. nisam odsjeo u st martin's laneu, nisam odlazio na večeru u scatch, nisam navratio u sacchi galeriju, ni u tate modern. nisam ležao na podu i kulirao na instalaciju zalaska crno bijelog sunca. nisam se vozio cabom. prdekali smo u tubeu za 4.80 funti dnevnu kartu, a navečer se pogađali s pakijima u mini cabovima da nas za 5,6 funtača otfuraju do doma jer hodanje plus noćni bus malo su too much. živjeli smo u radničkoj četvrti, morris street, kvart je east 14. najbliže nam je bila podzemna all saints stanica, jebiga, curice iz banda su očito iz ovog kvarta. sjetio sam se i onih dibidusa iz east 17, tek tako...
lijepo se gladati u najavama sa zvjezdicom u time outu, lijepo je vidjeti plaćeni oglas. super je i recenzija u q-u.
prvi gig sam propizdio više manje odsutan i izvan koncerta jer me već u samom početku raspizdio borščak koji je na isusu (2.) svirao neku svoju kompoziciju i ja sam tonuo ispod daski stagea spitza. no, to nije bio kraj – na maku (4.), usred stvari, riknuo je kompjuter. ma ok, još smo to nekako neprimjetno doveli do kraja, ali mrzim paniku koju mi ta sprava fura – koji joj je sad kurac i je li moguće da ću se zbog usranih nula i jedinica usred londona osjećati ko gologuzi dječačić iz uzbekistana koji se kurči pred bijelim svijetom da zna upaliti svijetlo u wc-u i pustiti pljoć iz kotlića. do kraja giga se nisam uspio povratiti, mrzio sam sebe i svoju nervozu, taj svoj facijalni grč. jer nisam se ja ničega usro. jako dobro ja znam koliko mi vrijedimo, a znam se staviti i u neku relaciju u londonu. ne vjerujte novinama i kad nas hvale – prvi dan je bilo, tak, jedno 60 ljudi (30tak hrvata, nešto srba, ostalo englezi).
drugi gig nam je svima bio glavni pick. kako između gigova nismo micali strumače nije trebalo raditi novu tonsku, to je bitno i zbog toga što nam četverosatne tonske pojedu pola energije. sve smo sredili za čuku i pol, a prije toga se čitav dan šetali uz temzu (kardinal nas je vodio, kuži se kolko je zaljubljen u taj grad – skoro ko ja – s tim da se on s tim gradom i francuski ljubio i....štošta 2 godine studija sei-a. bdw, molio sam da napiše svoj dnevnik o svemu, to će biti interesantno), pili kavicu i jeli industrijske sendviče (sorry, špiro, meni su odlični). e, da, fora – london je jebeni lučki grad; u samom centru zgužvala se i marina, pa su si frajeri ispred kuća sparkirali svoje vodene rakete. koja fora – tak od doma mogu doć i do jadrana.
uglavnom, drugi gig smo odsvirali najbolje što možemo u ovom trenutku. svi su dali baš sve od sebe. tražio sam na mitingu prije svirke samo energiju, energiju, energiju i emocije. htio sam da lomimo od prve do zadnje sekunde, makar pjevali na svahiliju. bilo je negdje 120tak duša (više od pola domestic people), ponavljam, ne vjerujte novinama – uvijek lažu, čak i kad o nama dobro pišu. na spisku gostiju prekrižena su imena (znači da su fakat došli!) ljudi iz mtv-a, bmg-a, time outa i još nekih izdavačkih kuća (eagl). večer ranije izašla nam je (pozitivna) recenzija prvog giga u evening standardu, desničarskoj novini koju čita 1 000 000 londončana. nažalost, nismo ga uspjeli nabaviti.
subotu sam si rezervirao za camden market, obožavam ga. prvi puta u životu bio sam samom sebi na repu repovih repova. prva dva sata jurnjave po toj džungli spičkao sam na traženje poklona za luciju (super; i kabanicu i hlače moći će navući tek za godinu dana. e jebo ja sebe, vidjet ćemo se camden i ja i prije toga!), a onda je uslijedio pakao traženja – 4 puna sata - vojničkih hlača za y koja je u međuvremenu bitno promijenila konfekcijski broj, a da o razlici u ukusima nas dvoje ni ne pričam. znojio sam se od bijesa trčeći ko švercer između dućana i štandova gdje mi se jebeno sve sviđalo više od tih usranih hlača. pa je zovem mobijem, pa smsam (e dobit ću račun da ću si flisku prije toga morat opalit)... ma kurac. na kraju sam joj uzeo nešto sasvim stopedeseto po svom ukusu. hm, da, kad sam se vratio doma skužio sam da se zaista radi samo o MOM ukusu.
reko bi vlado – da nisam u braku odmah bi se rastao, hahahahahahahahaha....
- - - -
nastavit ću....