SVE JE SUPER
bojkot medija (tv, radio novine) i dalje je na snazi. tko me poznaje kao nemalo medijskog junkiea, praska od smijeha ili se počinje i brinuti. također ne odlazim ni u dućan jer se u svakom dućanu nalaze likovi koje ne želim gledati. mislim, u bilo kojem dućanu. ja vam djeco ne pričam o metroima i šarenim izlozima sa živim miševevima za stavljanje u šupak. ma, ne fali to mom gradu, mojoj zemlji. dajem vam primjer: u svakom američkom dućanu (običnom, roba široke potrošnje. bio sam ih u barem 10 u različitim gradovima) STANDARD je da vas prilikom dolaska na blagajnu, blagajnica prvo pozdravi –«zdravo, kako ste! (ne morate je tražiti po sablasno praznom dućanu niti npr. čita dnevnu štampu na pultu) nakon toga, postoji sistem iza njenih leđa na koji ona zakači vrećicu i sve vam stvari stavlja unutra i na kraju zaveže i S OSMIJEHOM preda. odmah nakon toga poželi vam ugodan dan i to je to. ponavljam, to je standard. pitam: koliko košta sistem za vrećice na blagajni – 20$?! – previše sam rekao. radi se o NIVOU USLUGE, standardiziranom, ukalupljenom jer se uz minorni trošak potrošač (a oni su izmislili potrošača) osjeća ko car. možete zamisliti mene koji sam si prvi dan sam počeo stavljati stvari u vrećicu uopće ne kužeći da je to izvan svake pameti. o tome vam ja pričam. (znam da se sad grče od smijeha svi koji su bili po «europama» i misle «pa di si dosad jadoibijedo ripperu bio?!»)
koji kurčevi metro?! netko mi priča o njihovoj nekulturi, slaboj tradiciji, nastanku «ni iz čega». ma jebemvammater, ko to od vas ima habsburškomonarškog duha ili možda venecijanskog?! ma ko smo mi, usranci jedni?! koje je naše zaleđe i gdje se to može primjetiti. jel ga čuvamo i cijenimo? kako? gdje? u muzejima? pa, dobro, kad je netko od nas zadnji puta bio u muzeju?!
danas sam morao do mame jer je nakon puta nismo ni pošteno vidjeli. nakon par zalogaja, na neko benigno pitanje odgovorio sam monologom od više od 40 minuta. rekao sam sve što ovdje nikad neću. bio sam na rubu plača od jada i bijesa. i ona je bila. kaže mi – «tu si rođen, nauči se boriti među vukovima!». iskočio sam iz kože –«ja nisam s brda i nisam rođen među vukovima, vukovi su doselili k meni u grad i domovinu! sad sve smrdi po njihovom zadahu i slini kojom ližu svoju divlju mladunčad. i ulice i trgovi i unutra i vani. to je toliko normalno, da ako si već više godina tom smradu izložen – više niti ne osjećaš. i uostalom, kakvo je to naravoučenje - «nauči se boriti među vukovima». to nitko iz okoline gdje sam ja odrastao nije mogao smisliti. to je smislio netko ko živi u jazbini, i svaka čast, ima na to pravo. nek jebe vučicu u šupak dok ga lugar ne ulovi. sve to eskalira na jedan mučan način zadnje 3 godine i ide prema totalnom rasulu. ja to vidim u svom djelokrugu jasno ko bijeli dan. nema hardvera, nema softvera. ima samo «a, jebiga, šta ćeš...» a taj «a jebiga» kum je i babica čitave ove groteske i krvnik svakom napretku.»
